Zoran Ivančić: Zašto se odričemo naših gay sugrađana i sugrađanki?
Radiosarajevo.ba
Valentino
Piše: Zoran Ivančić
A šta da vam kažem, rodio sam se i odrastao na Balkanu i koliko god se ja smatrao kozmopolitom, lecnem se kad na TV-u vidim prizore kao što su gomila brkatih i mrkih muškaraca kako se ljube i grle na paradi u Istanbulu. Da šetam tu sa djecom, priznajem da bih odjurio u sporednu ulicu da to ne vide.
Međutim pokušat ću napisati par racionalnih teza o tome da li trebamo više queer osoba u našem gradu i u našoj zemlji (osim činjenice da ne znam za slučaj queer osobe optužene za ratne zločine).
Želim naime reći nešto o posljedicama netolerancije prema drugima i drugačijima za privrednu i financijsku situaciju u Sarajevu i Bosni i Hercegovini. To je ono što nam je svima najvažnije ali ne može doći na red u našim glavama od imaginarnih problema koje spinuju političari i mediji.
Dok kompanije koje su nekim slučajem preživjele rat propadaju jedna po jedna, dok je Krivaja blokirana, dok tekstilne radnice zeničkog Borca štrajkaju glađu, (a ko se još sjeća Alhosa i sličnih?) mi se odričemo gay sugrađana, ljudi koji su svugdje u svijetu važan segment na tržištu produkt dizajnera, modnih dizajnera, likovnih umjetnika. Iz Sarajeva, a pogotovo iz manjih sredina oni odlaze u inozemstvo ili izabiru sudbinu života na margini u ovoj zemlji, bez prave prilike da razviju potencijal koji imaju u sebi.
Jesmo li svjesni da je odjeća i obuća svjetskih brandova koju nosimo, ili koju bismo željeli nositi ali nam je preskupa, vrlo često djelo gay dizajnera? Koliko bi stotina milijardi eura izgubile privrede Francuske, Italije i Španjolske, da Dolce i Gabanna, Gaultier, Balenciaga i njihovi kolege iz gay populacije odluče odseliti u Berlin, gdje je gradonačelnik gay? Koliko bi pao broj turista da su njihovi preci DaVincija i njegovog dečka spalili na lomači? Mi tako nešto ne možemo ni izračunati jer se njiihov potencijal ovdje nikada nije u potpunosti ni razvio.
Zamislite da Krivaja iz Zavidovića proizvodi dizajnerske komade namještaja
Struktura izvoza drveta nam je potpuno u skladu sa testosteronskim imidžom zemlje drvosječa, devedesetak posto drveta izvozi se u formi trupaca sa korom. Za to je potreban šumski radnik sa „štilovkom“ , konj da izvuče trupac do ceste, šumar da ga se potplati da označi trupac nižom klasom nego sto jest i mešetar koji se bogati na prirodnim bogatstvima ove zemlje.
Zamislite da od te sirovine mi, a ne Talijani i Danci proizvodimo dizajnerske komade namještaja. Vrijedost izvoza bi se udeseterostručila, kao i zaposlenost majstora i radnika svih vrsta koji bi to trebali proizvesti.
Stočari u ovoj zemlji uništavaju prirodu jer svu vunu bacaju u prirodu, ona tamo trune i zagađuje vodotokove. Vunu u ovoj zemlji više niko ne otkupljuje. Tekstilna industrija je sretna da dobije maltene robovlasničke lohn poslove na kojima će se grbit naše žene i majke u uslovima proizvodnje iz srednjeg vijeka, jer profit i dodana vrijednost koju stvaraju nije tolika da bi se išta ikada moglo promijeniti. Kolika košta dizajnerski kaput od ekološke vune, haute couture od filca i ručno pleteni accessoir?
KTK Visoko je u raspadu, dio je preuzela uspješna korporacija koja se cijenom i kvalitetom nametnula u auto industriji. Vijest za njih, u ovo doba otkazivanja narudžbi iz šokirane auto-industrije je da se za torbice Muse od Yves Saint Laurent-a po cijeni od 19 000 USD i dalje mora čekati na isporuku.
Znaju li nasi ugostitelji, turistički radnici, taksisti i auto dealeri, zlatari, što znači skraćenica DINK? Double Income No Kids, su ljudi koji nemaju astronomske troškove oko svog potomstva i taj novac troše na sebe i na svoje prijatelje, na izlaske, na putovanja, na nove aute. To je demografska grupa koju žele osvojiti svi oglašivači na svijetu.
Nedostaju li nam queer osobe?
Pa jedan Masasachusets osjeća povoljne ekonomske učinke gay friendly zakonodavstva jer uspješni DINK parovi iz akademskog svijeta, svijeta mode i financija dolaze živjeti u Boston iz drugih, rigidnijih država SAD-a.
Da bi se Sarajevo pozicioniralo kao jedno od intelektualnih, poslovnih i kreativnih središta Balkana, ako se želimo otrgnuti iz uloge zemlje iz koje se samo izvlače sirovine, u njemu se različiti ljudi i zajednice ne trebaju osjećati tolerirano nego potpuno prihvaćeno. Sarajevo i BiH im trebaju biti privlačni. Kreativni um, bilo gay ili strejt, tehnički ili umjetnički, prirodno teži slobodnoj i non-konformističkoj sredini.
Naravno da slika ne može biti potpuna bez prava svih queer osoba bez obzira na stupanj umjetničke nadarenosti, a i mnogi strejt kreativci mogu posvjedočiti da im često najbolja i najhrabrija rješenja i ideje ne budu realizirana zbog banalnog nerazumijevanja. Ne zalažem se ovdje ni za kakve generalizacije.
Mislim da bi se uz koordiniranu akciju države, civilnog društva, privrednika i međunarodnih organizacija, Bosnu i Hercegovinu moralo učiniti queer friendly zemljom, omogućiti našim ljudima da se outaju i privući još queer osoba iz zemalja regije. Realno, nedostaju nam.
Međutim pokušat ću napisati par racionalnih teza o tome da li trebamo više queer osoba u našem gradu i u našoj zemlji (osim činjenice da ne znam za slučaj queer osobe optužene za ratne zločine).
Želim naime reći nešto o posljedicama netolerancije prema drugima i drugačijima za privrednu i financijsku situaciju u Sarajevu i Bosni i Hercegovini. To je ono što nam je svima najvažnije ali ne može doći na red u našim glavama od imaginarnih problema koje spinuju političari i mediji.
Dok kompanije koje su nekim slučajem preživjele rat propadaju jedna po jedna, dok je Krivaja blokirana, dok tekstilne radnice zeničkog Borca štrajkaju glađu, (a ko se još sjeća Alhosa i sličnih?) mi se odričemo gay sugrađana, ljudi koji su svugdje u svijetu važan segment na tržištu produkt dizajnera, modnih dizajnera, likovnih umjetnika. Iz Sarajeva, a pogotovo iz manjih sredina oni odlaze u inozemstvo ili izabiru sudbinu života na margini u ovoj zemlji, bez prave prilike da razviju potencijal koji imaju u sebi.
Jesmo li svjesni da je odjeća i obuća svjetskih brandova koju nosimo, ili koju bismo željeli nositi ali nam je preskupa, vrlo često djelo gay dizajnera? Koliko bi stotina milijardi eura izgubile privrede Francuske, Italije i Španjolske, da Dolce i Gabanna, Gaultier, Balenciaga i njihovi kolege iz gay populacije odluče odseliti u Berlin, gdje je gradonačelnik gay? Koliko bi pao broj turista da su njihovi preci DaVincija i njegovog dečka spalili na lomači? Mi tako nešto ne možemo ni izračunati jer se njiihov potencijal ovdje nikada nije u potpunosti ni razvio.
Zamislite da Krivaja iz Zavidovića proizvodi dizajnerske komade namještaja
Struktura izvoza drveta nam je potpuno u skladu sa testosteronskim imidžom zemlje drvosječa, devedesetak posto drveta izvozi se u formi trupaca sa korom. Za to je potreban šumski radnik sa „štilovkom“ , konj da izvuče trupac do ceste, šumar da ga se potplati da označi trupac nižom klasom nego sto jest i mešetar koji se bogati na prirodnim bogatstvima ove zemlje.
Zamislite da od te sirovine mi, a ne Talijani i Danci proizvodimo dizajnerske komade namještaja. Vrijedost izvoza bi se udeseterostručila, kao i zaposlenost majstora i radnika svih vrsta koji bi to trebali proizvesti.
Stočari u ovoj zemlji uništavaju prirodu jer svu vunu bacaju u prirodu, ona tamo trune i zagađuje vodotokove. Vunu u ovoj zemlji više niko ne otkupljuje. Tekstilna industrija je sretna da dobije maltene robovlasničke lohn poslove na kojima će se grbit naše žene i majke u uslovima proizvodnje iz srednjeg vijeka, jer profit i dodana vrijednost koju stvaraju nije tolika da bi se išta ikada moglo promijeniti. Kolika košta dizajnerski kaput od ekološke vune, haute couture od filca i ručno pleteni accessoir?
KTK Visoko je u raspadu, dio je preuzela uspješna korporacija koja se cijenom i kvalitetom nametnula u auto industriji. Vijest za njih, u ovo doba otkazivanja narudžbi iz šokirane auto-industrije je da se za torbice Muse od Yves Saint Laurent-a po cijeni od 19 000 USD i dalje mora čekati na isporuku.
Znaju li nasi ugostitelji, turistički radnici, taksisti i auto dealeri, zlatari, što znači skraćenica DINK? Double Income No Kids, su ljudi koji nemaju astronomske troškove oko svog potomstva i taj novac troše na sebe i na svoje prijatelje, na izlaske, na putovanja, na nove aute. To je demografska grupa koju žele osvojiti svi oglašivači na svijetu.
Nedostaju li nam queer osobe?
Pa jedan Masasachusets osjeća povoljne ekonomske učinke gay friendly zakonodavstva jer uspješni DINK parovi iz akademskog svijeta, svijeta mode i financija dolaze živjeti u Boston iz drugih, rigidnijih država SAD-a.
Da bi se Sarajevo pozicioniralo kao jedno od intelektualnih, poslovnih i kreativnih središta Balkana, ako se želimo otrgnuti iz uloge zemlje iz koje se samo izvlače sirovine, u njemu se različiti ljudi i zajednice ne trebaju osjećati tolerirano nego potpuno prihvaćeno. Sarajevo i BiH im trebaju biti privlačni. Kreativni um, bilo gay ili strejt, tehnički ili umjetnički, prirodno teži slobodnoj i non-konformističkoj sredini.
Naravno da slika ne može biti potpuna bez prava svih queer osoba bez obzira na stupanj umjetničke nadarenosti, a i mnogi strejt kreativci mogu posvjedočiti da im često najbolja i najhrabrija rješenja i ideje ne budu realizirana zbog banalnog nerazumijevanja. Ne zalažem se ovdje ni za kakve generalizacije.
Mislim da bi se uz koordiniranu akciju države, civilnog društva, privrednika i međunarodnih organizacija, Bosnu i Hercegovinu moralo učiniti queer friendly zemljom, omogućiti našim ljudima da se outaju i privući još queer osoba iz zemalja regije. Realno, nedostaju nam.
Vezano:
Civil Rights Defenders: BiH mora osigurati jednaku zaštitu svima
Podrška drugom Queer Sarajevo Festivalu
Slovenija će dozvoliti istospolne brakove
radiosarajevo.ba
Radiosarajevo.ba pratite putem aplikacije za Android | iOS i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram, kao i putem našeg Viber Chata.