Za Notre-Dame skupljena milijarda eura, a djeca gladuju. Je li to licemjerno?

Nakon što su brojni mediji objavili da je za obnovu crkve Notre-Dame u samo dva dana prikupljeno više od milijardu dolara, neki ljudi na društvenim mrežama tu su informaciju popratili raznovrsnim kritikama kojima je zajednički nazivnik da je riječ o licemjerju.

U akciju prikupljanja sredstava širom svijeta uključili su se i bogati i siromašni i Francuzi i stranci i kompanije i pojedinci. Najveći dio sredstava prikupili su francuski bogataši, prije svega vlasnici i čelni ljudi LVMH-a, Guccija i L'Oreala. No i kompanija Disney, koja je pridonijela slavi crkve svojim animiranim filmom Zvonar crkve Notre-Dame, donirala je 5 milijuna dolara, piše Nenad Jarić Dauenhauer za Index.hr.

Iako je nedvojbeno riječ o iznimno vrijednoj kulturnoj baštini, mnogi su u nevjerojatnom uspjehu prikupljanja sredstava u tako kratkom roku prepoznali problem nepravilnog slaganja prioriteta.

Jednu od najčešćih kritika utjelovio je Tweet korisnika MIUSEOFFICIAL prema kojem su trojica francuskih milijardera, koji su u manje od 12 sati skupili više od 600 miliona dolara, svojom akcijom demonstrirali da bi bogataši s lakoćom mogli okončati glad, siromaštvo te nedostatak zdravstvene skrbi, pitke vode i obrazovanja u siromašnim zemljama. A to se ipak ne događa.

Drugi prominentni prigovor bio je da je u humanitarnoj akciji za posljedice požara koji je 2017. progutao britanski neboder Grenfell odnijevši 27 žrtava u dvije godine prikupljeno samo 30-ak milijuna funti.

"Molim vas, pokažite mi ponovno dokaze da su životi radničke klase važni", poručila je Lauren Whitte preko Twittera.

Bilo je još mnogo varijacija na temu, no ova dva primjera prilično dobro utjelovljuju ostale.

U ovakvim razmišljanjima ima puno pogrešaka u rasuđivanju. Ovdje ćemo pokušati navesti samo neke najvažnije.

Donacije se ne temelje isključivo na razumu

Prva pogreška u ovakvim prigovorima je to što oni idu za pretpostavkom da se velika sredstva prikupljaju isključivo na temelju racionalnih odluka.

Iskustva i brojne studije pokazali su da se ljudi u davanju donacija više vode dobrom pričom, unatoč tome što se svi načelno slažu da bi bilo dobro da to što daju ima najveći mogući učinak - maksimalno dobro za određenu količinu novca.

Činjenice i brojke jednostavno nisu toliko atraktivne kao što su narativi.

Primjerice, serija eksperimenata pokazala je da ljudi mnogo snažnije reagiraju na molbe za pomoć jednoj osobi ili jednom prepoznatljivom korisniku nego na statističke informacije o veličini nekog problema koji bi trebalo riješiti.

A teško je naći prepoznatljivijeg korisnika od crkve Notre-Dame koja je za Francuze, koji jako drže do svoje kulturne baštine, jedan od najvažnijih simbola njihovih civilizacijskih dostignuća.

Naposljetku, gotika je njihov izum, a Notre-Dame je vrhunski dragulj francuske gotike i građevina po kojoj je Francuska poznata u svijetu.

U biti, nikako se nije ni moglo desiti da Notre-Dame ne bude obnovljena. To bi se dogodilo i s donatorima i bez njih.

Konačno, pokazalo se da isticanje učinkovitosti humanitarne akcije ne pridonosi značajnije povećanju sredstava koja će biti prikupljena.

Naprotiv, prema nekim analizama, čini se da takvo naglašavanje čak može imati kontraefekt.

Cjelokupan tekst možete pročitati na ovom linku.