Udri "lešinare"!

Trebao je to biti još jedan "uobičajeni" odlazak na teren na "vrelom mostarskom asfaltu",   mostarsko naselje Zalik, gdje je u srijedu ujutru prijavljena eksplozija.

Piše: Faruk Vele 

No, za Melihu Smajkić, dopisnicu Dnevnog avaza, te novinare portala Klix.ba i  Bljesak.info, pretvorio se u noćnu moru.

Najteže je prošla kolegica Smajkić kojoj su, ispostavit će se, lokalni mesari - čija imovina je  z ko zna kojih razloga bila meta napada -zavrtali ruku, oteli mobitel i nasilno tjerali da  obriše snimljeni materijal, da bi se nastavilo s prijetnjama kako: "Ako objaviš, naći ćemo  te".

Pred očima policije

Sve to, da bude stravičnije po naše društvo, odvijalo se pred očima policije koja je, čvrsto čuvajući "mjesto događaja", mirno posmatrala nasilje nad bh. novinarima.  

Upravni odbor Udruženja/udruge BH novinari i Linija za pomoć novinarima osudili su fizički napad i ugrožavanje sigurnosti novinarke Dnevnog avaza Melihe Smajkić te verbalne prijetnje upućene novinarima portala Klix.ba i Bljesak.info, a naša mostarska  olegica slučaj je prijavila MUP-u HNK, istoj onoj policiji koja nije ni prstom makla da bi je zaštitila!? 

Ako se ne desi neko čudo, sve će ostati na tome. 

Pojeo vuk kenjca, rekli bi u Hercegovini. 

Ubijena istaknuta novinarka i aktivistica za ljudska prava Mena Mangal

Al Jazeera Balkans od prošlog mjeseca sprovodi kampanju u kojoj ukazuje na napade na slobodu medija. 

Kažu kako novinarstvo svakoga dana postaje sve opasniji poziv, dijelom zbog izvještavanja iz konfliktnih žarišta u svijetu, a dijelom zbog povećane agresije na novinare u vidu prijetnji, uvreda i fizičkih napada. 

Potvrđuju to primjeri iz BiH koji nameću zastrašujuća pitanja o tome u kakvom društvu živimo.

Mnogo je slučajeva napada na novinare u BiH koji su prošli bez ikakve reakcije društva i institucija. Razne "ćelave glave" marširaju Bosnom i Hercegovinom, puni moći, novca i političke zaštite, tako da novinari postaju najobičnija lovina i pogodna žrtva. Uskoro će ti "krivolovci" na Facebooku umjesto ubijenih srna i fazana pokazivati prebijene novinare.   

To traje već godinama. Desetine napada nikada nije prijavljeno. A kad i budu, žrtve ponovo postanu novinari koje u policiji i na sudovima isljeđuju, saslušavaju, prave ih budalama, moraju se susretati sa svojim dželatima i čekati da im oproste što su ih tukli!?

Primjer kolege Nevresa Dedića, urednika i divnog čovjeka iz mostarskog Dnevnog lista, na kojeg je na službenoj dužnosti, (opet!) naočigled grupe policajaca, nasrnuo Stanko Šutalo, u lokalnim krugovima poznat po kriminalnim radnjama, te ga pokušao zadaviti, najbolje to potvrđuje. 

Iako je lokalni sud oslobodio kabadahiju, trebale su godine da najprije Kantonalni sud Mostar, a onda i Vrhovni sud FBiH donesu pravičnu presudu. Kolega Dedić je trpio stres, brinuo se za svoju i sigurnost porodice, a nasilnik je kažnjen  sa jedva 3.000 KM! Novac je to kojeg vjerovatno troši kao dnevni džeparac, što mu daje dovoljno slobode da danas-sutra ponovo izvrši napad. Naprosto, isplati se. 

Ali, šta očekivati kada predsjednik vodeće bh. stranke i doskora član Predsjedništva BiH Bakir Izetbegović kaže da njegov saradnik, moćni Huso Ćesir, nije napao fotoreportera Žurnal.info Adija Kebu, sina poznatog bh. kolumniste i urednika Ozrena Kebe, unuka čuvenog pjesnika iz Mostara Alije Kebe, već njegovu kameru!?

Onda je sasvim očekivano da na društvenim mrežama čitamo ekstazu odobravanja napada na novinare. Tako vlast stvara uvjete da polako i sigurno, uspostavi kontrolu nad medijima i uguši i preostale kritičare. Jer, ko su, zaboga, ti novinari da nešto pišu i pitaju!? 

Udri "lešinare", oni su lažovi, zaslužili su, 'ta će novinari... Koliko ste komentara takvih čuli, pročitali? 

Stvaranje atmosfere

I u posljednjem slučaju, BH Novinari su dokumentirali mostarsko "bratstvo i jedinstvo" naših naroda i narodnosti u podršci napada na novinare.

Štaviše, pridružio im se i jedan policajac.

"Ne treba to istraživati. Svakako su novinari lažovi i huškači i ne zaslužuju ni milimetar pažnje", napisao je, kako su istražile kolege, Stipo Rotim, policajac koji bi trebao da štiti bh. građane.

Nije li u augustu prošle godine, na vrhuncu vrlo slične atmosfere, jedva živu glavu izvukao kolega Vladimir Kovačević, kojeg su šipkom pretukli u blizini njegovog doma, gotovo pred očima porodice. Naručilac do danas nije otkriven. 

I opet je bilo mnogo onih koji su našli riječi odobravanja za ovaj pokušaj ubistva! 

Država je ta koja novinarima mora omogućiti pravo na slobodan rad. Prvi korak je da se napad na novinara tretira kao napad na službenu osobu u obavljanju dužnosti, te da sudovi žestoko kažnjavaju takvu praksu.  

A, i novinari napokon moraju dići svoj glas. Ukoliko ne žele biti lovina. Novinari su ti koji brinu i pišu zašto policajci nemaju plaće, šta je problem pravosuđa, zašto se ne poštuju prava rudara, radnika u trgovinama, zašto se ne priznaje rad ljekara... Oni su ti koji nerijetko brane državu i njezine institucije. 

A, kada treba stati iza novinara svi uglas će podržati da ih se degeneči. E, nećemo tako! 

Novinari konačno moraju shvatiti da se svaka sloboda, pa i medijska, osvaja i da moraju stati u njezinu odbranu. Do posljednjeg slova! 

#PressFreedom #SlobodaMedija #Novinarstvonijezločin