Tanja Alavuk: Za Milu protiv Mile i nevažeći

Piše: Tanja Alavuk

Zašto je morao da se rodi taj neki Radoje Domanović i da baš nama dodijeli da mu glumimo u svim pripovijetkama? Sad kad je vrijeme izbora, evo, baš kako je i napisao, mi smo svi pozabijali nju'alo u pu'alo i čekamo kad će nova vlast biti rođena. Ćutimo da ne smetamo majci i babicama. "Pa, ili je Milina ili nije Milina. Neja treće!"

Ovi izbori nisu borba vlasti i opozicije. Toga nema. Nije niko ni radio na tome da bude. Pošteno!

Na izbore će izaći birači da glasaju: 1.za Milu, 2. protiv Mile, 3. pogrešno i nevažeće.

U međuvremenu, zabava koja više liči na umorni fajront u zoru ranu negdje na livadi nego na političku kampanju, traje!

U publici se dosađuju. Niko ništa ne može da pita. Spava im se od tolike inventivnosti i lucidnosti. Vidi se i da je političarima stalo da se pokažu u najboljem svjetlu! Svaki dan odnekud izbije nova afera! A narod voli da sluša o tome i da dobija zanimljive odgovore: bajku ili humoresku. Pa se smiju. Tugovaće 2012.

Političko lice pokeraša je najtraženije. Svi imaju pobjednički odgovor na to ko će pobjediti u oktobru, a u stvari svi nemaju pojma. Stanje je sumorno, jesenje sa omaglicom i kišom! Vazda smo imali te vode koliko hoćeš.

Zavod za penzijsko-invalidsko osiguranje u septembru je, umjesto kao prethodnih paketa podrške za podršku partiji na vlasti, pripemilo suvu konferenciju za novinare na kojoj saopštavaju da će penzija biti. Vijest je da je ima i da ne kasni!

Prije je bilo brašna u Žitoproduktu u Banjaluci. Pa se mljelo i razvozilo. Sad ima poskupljenja brašna iz uvoza!

Radno-sposobnim i dalje je najtraženija roba rođak u inostranstvu kojeg treba loviti na nostalgiju da ih prevede iz letargije u život, a ako nema ništa od toga, a ono da bar podupre evrom ili dolarom. Kome je do izbora?

Kao nikad do sada birači i političari se ne miješaju. Konačno smo voda i ulje. Možeš mućkati koliko želiš, na kraju ulje pliva po vodi.

Kao i u proljeće, biće poplava za novu vlast da na njima odmah po izboru pokaže pravo lice. Krenula je i škola. Jest da je prvačića manje nego lani i brojka se mjeri hiljadama, ali ove godine su neki od njih imali posebnu čast da im se na knjige potpiše lično premijer. Pala škola na kampanju. Još samo da huknu u šaku za sreću da, kad odrastu, budu promućurni kao potpisnik. Ko zna, deceniju kasnije možda će takve knjige biti tražena roba kolekcionarima sa smislom za humor kao one naše novčanice sa 9 nula?

Ima i bilborda, kao i prethodnih godina, ali nikad do sada nisu bili tolikih razmjera. Veliki su kao pola zgrade. Šta se htjelo tim razmetanjem reći biračima? Ništa! To su poruke za protivnički politički tabor: "mi imamo, a vi ste svirali i sviraćete ponovo u diple! Kupite sebi veći džambo od vaše privatizacije! Možete samo sličice za pola-cijelo!"

Tolike su to glavudže tamo da bi bile adekvatne pravim gradovima sa pravim bulevarima. "E, vala, neka makar po nečemu ličimo na vanjski svijet! "Samo, zašto su ih ispeli tako visoko, van dometa ruku naroda? Ne dozvoljavaju im više ni da ih pomiluju po obrazima, samo mogu gledati. Ne bi oni čupali, nemaju snage, gladni su i nije im do zajebancije! Ali možda su im prljave ruke? Neki od birača su uhvaćeni kako rove po kontejnerima!

Kampanja traje i u televizorima. Mlitavo! Pa, se smjenjuju Civilno društvo koje poziva na glasanje po principu "najmanje gore od svega najgoreg što nam se moglo desiti", i Političari koji nešto potpuno neadekvatno poručuju, pričaju monotonim glasom i teško je s njima putovati kroz demagošku prezentaciju do završetka rečenice. Uglavnom, prije stavljanja tačke gledaoci promjene kanal na neko od sportskih prvenstava: US Open, Evropsko u vaterpolu, Svjetsko u košarci. Te sportske bravure niko ne može poreći.

Narod se i o sebi zabavio.

Narod je odlučio da više nikoga ne mrzi. Ne prima mu se na gladan stomak. Nešto se dešava.

Ima ovaj septembarski muk u sebi vampirski dobru prijetnju jer političari se jedino tada boje naroda. U ovih 30 dana pred opšte izbore njihova vulgarnost biva umotana u licemjerne parole pune lažne ljubavi i prema narodu i prema entitetu. Liče na muža kojeg je ljubavnica šutnula zbog mlađeg i zgodnijeg frajera, pa se sada udvaraju onoj svojoj staroj prdari koju su planirali ostaviti zauvjek. Izvještačenog osmjeha joj poručuju da je vječna, da je jedina, da je ne daju nikome, pa ni Harisu Silajdžiću, ni vehabijama, ni ulasku u EU, a mogu i penzioneri doći na pomirbu.

Ali, ipak, za svaki slučaj, smiješe se sa pristojne udaljenosti sa plakata. Jer mogla bi se prdara zavratiti, pa preko leđa. Nešto imam osjećaj da ipak imaju tajni plan čim kupuju i grade preko granice!?

Šta će biti u oktobru, sam Bog zna. Samo da makar bude Miholjsko ljeto kad Šuma pozlati i proljepša se pred zimu. Da se i nama nešto lijepo dogodi. Jer, kažu, da je i nesreća manja, ako se pažljivo saopšti. A onaj Domanović sa početka priče, ma samo da mu saznamo gdje mu je vječno počivalište, pa da ga dvije-tri priupitamo! "Kad smo mi rekli da 'oćemo da glumimo? "Jedina dobra stvar je da je rodilo ovo voće kao ludo. Biće kotla i rakije, a i pekmeza za dječicu. Ne treba im dati da njime zamažu onaj potpis na prvoj stranici knjige. Trebaće za aukciju!

Tekst je preuzet s portala H-alter.org