Srebrenica i 9855 dana boli: Zar je to čovjek?!
Zar je to čovjek?! Upitao se ovo suočen sa zlom Holokausta italijanski Jevrej, pisac i hemičar, bivši logoraš, Primo Levi.
Piše: Faruk Vele
Pred tim pitanjem stojimo danas, 27 godina nakon najvećeg zločina na tlu Europe poslije Holokausta i Drugog svjetskog rata, jednako kao i Levi, postiđeni zbog toga što je takvo nešto užasno uopće bilo moguće.
Ovo je dječak (9) koji je ubijen u napadu: Oglasila se majka - 'Sada si sa bakom i dedom u raju'
Prisjećamo se njegovih velikih riječi i zebnje da zlo nije poraženo i da ono uvijek vreba.
"Desilo se, a može da se desi ponovo, svugdje", zapisat će Levi.
Pred novim zlom
Prisjećamo se ovog zapisa u svijetu danas u kojem su mogući novi masakri, dok se u Ukrajini stvaraju nove masovne grobnice, dok razaraju gradove, u vremenu kada novi milioni izbjeglica napuštaju svoje domove….
Dok sa manje ili više straha živi Bosna i Hercegovina s pitanjem je li realan strah od širenja europskih sukoba na ovaj dio svijeta i kako zaustaviti fašizme koji neskriveno žele izbrisati Bosni i Hercegovinu s mapa svijeta…
Nastao je muk, a iz gomile ljudskih tijela izašlo je dijete: 'Babo, babo, gdje si?'
Da, ono što se dogodilo prije više od 80 godina u Europi, prije 27 godina u BiH dakle, ono što se događa danas u Ukrajini, može se dogoditi i sutra – "ponovo i svugdje".
Priča o Srebrenici zato ne treba biti pričana samo zbog Srebrenice. Čak ni zbog žrtava.
Preživjeli Srebreničani ionako znaju sve krugove pakla koji su prošli tog jula 1995. godine kada je krvolok Ratko Mladić došao "osvetiti se Turcima".
Od tada je prošlo 9.855 dana boli, a Srebrenica i dalje priča svoju priču. Zašto?
Jer, Srebrenica nije samo priča o Srebrenici. Taj grad u kojem danas "ni mrtvo ni živo boravit ne može" (Sidran) jeste sjećanje i na Sarajevo, Prijedor, Višegrad i njegove "žive lomače", Foču, Zvornik Bijeljinu, Mostar, Ahmiće, Gornji Vakuf, Prozor, Stupni Dol, Soviće, Mokronoge…
Jednako to je priča o Kazanima, Trusini, Grabovici, o Petru i Pavlu iz Konjica… Svima nedužnima koji su ubijani u Bosni krvlju natopljenom.
Priča o 27. godišnjici genocida u Srebrenici ne zaziva osvetu. Naprotiv! Jer, "osveta pokreće lanac zla koji nema kraja". Ne zaziva mržnju, jer u Srebrenici ona nikad nije stanovala.
Kako je nastala velika poema „Hatidža“ pjesnika Mile Stojića
Ona tek traži Istinu i odustajanje od novog zločina - negiranja Genocida dokazanog pred cijelim svijetom.
I opet samo zbog toga jer, kako kaže profesorica Janja Beč-Neumann, "negiranje genocida jeste preduvjet za nove zločine".
Srebrenica je, na koncu, dokaz kuda pogrešne politike koje u svojim temeljima imaju rat, zločine, dominaciju, želju za osvajanjem i ponižavanjem mogu da vode.
A je li zlo pobijeđeno?
Srebrenica je, dakle, potrebna nama.
Srebrenica je potrebna Europi, Zapadu, svijetu…
Sjećanje na Srebrenicu je neophodno i zbog svih nas na prostorima Zapadnog Balkana da bi smo konačno pokušali liječiti rane i smirivati duhove užasa koji i dalje čeka svoj krvavi uzlet.
Kako dalje bez suočavanja s tim užasom koji istovremeno slavi zločin i negira ga, te prijeti novim genocidom?!
Važno je sjećanje na Srebrenicu i zbog te nade da još dobrih ljudi ima i da svhataju ove vapaje kako ovo ludilo mora da stane.
Zlo fašizma svih boja i dalje stanuje ovdje stanuje. Osjećamo njegov zadah u svim atacima prema ovoj zemlji koju nikako da ostave da u svojem bosanskom miru nađu recept za bolje - bosansko sutra.
Jedna stvar je potrebna za pobjedu zla – da dobri ljudi ne učine ništa. Dobri ljudi imaju obavezu danas učiniti sve "da se nikome i nikada – ne ponovi Srebrenica".
Radiosarajevo.ba pratite putem aplikacije za Android | iOS i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram, kao i putem našeg Viber Chata.