Savez kolumnista | Sociološki osvrt prof. Saliha Foče: Zašto su ljudi voljeli Halida?

Opraštamo se od Halida Bešlića, opraštamo se od Čovjeka s vrlo visokim moralnim kodom i još većim ljudskim osobinama, opraštamo se od umjetnika i pjevača koji je znao šta duši ovdašnjeg čovjeka i naroda godi.

Piše: Prof. dr. Salih Fočo, za portal Radiosarajevo.ba

Neosporne su Halidove pjevačke kvalitete, i o njima danas nećemo komentarisati. Ono što je Halid postigao i bio u svom ljudskom poštenju i pozitivnosti, probudio je nadu miliona ljudi s ovih prostora, pa i šire, da je važno, i možda najvažnije – biti Čovjek, moralnog i uspravnog hoda. Halid je postao simbol onog što milioni žele da budu, a to je da budu ljudi sa svim svojim ljudskim i moralnim vrijednostima.

Mrak mržnje

Od 90-ih godina prošlog vijeka, Balkan živi u mraku mržnje, podjela, zlodjela... Do izražaja nisu mogle doći ljudske vrijednosti, bez obzira na nacionalne ili religijske različitosti. Trovači društvene i političke scene, nosioci zasebnosti, podjela, mržnje, rata, stradanja, patnje, imali su primat nad ljudskim kvalitetima i sposobnostima, pa i potrebama.
Ljudi osjećaju svoj identitet s Halidom – da je najvažnije biti čovjek sa svim njegovim osobenostima, bez obzira na pojedinačne, pa i kolektivne različitosti.

Čovjek je najteže biti, pogotovo u kriznim vremenima. Kako bi sam Voltaire rekao: "Da mi je vrlina koliko mana, tek kakav bih čovjek bio."

Halid je u praktičnom smislu pobudio sve nas da se personificiramo s njim u dobroti i čovječnosti, da se konačno odlijepimo od dna nečovječnosti i patnji, od podjela i prebrojavanja, od razlika koje čovjeku ne donose dobro, već patnju i zlo, udaljavanje, strepnju i strah.

Politika zla je na djelu već tridesetak godina dominirala našom stvarnošću. Ljudska iskrenost i potreba za čovječnošću nisu mogle doći do izražaja. Politički stereotip je vrednovao ekstremizam, zločin, podjelu, nasilje, a zapostavio potrebu da ljudi žive izvan političkih mjerila i da je ljudskost nemjerljiva političkim paradigmama. Zato ne čudi toliki broj ljudi, gradova, država koji se opraštaju od Halida. Svi oni teže moralnom Halidovom kodu i ljudskoj dobroti, bez obzira odakle su i koje su vjere, nacije, entiteta, države.

Halid budi nade

Iz historijskog iskustva nam je poznato da kolektivni identiteti ne mogu nadvladati ljudske vrijednosti koje se oslikavaju u humanosti, čovječnosti, dobroti i poštivanju čovjeka i njegovih vrijednosti, ma gdje i otkuda dolazio.
Pozitivni eho kroz identitet Halidove moralnosti potire svu našu negativnu i bahatu, pa i razornu i tragičnu prošlost. Tako nam Halid postaje eho budućnosti i potrebe da budemo kao on – moralni i ljudski, sa svim potencijalima koje čovjek nosi sa svojom plemenitošću i dobrotom.

Politike mogu i trebaju postojati, ali ne mogu nadilaziti čovjekovu moralnost i čestitost. Dno politike zla je, nadati se, iza nas. Konačno glas razuma i nade Halid budi – da je najvažnije biti čovjek.

Podjela će biti i politika s negativnim sadržajem, ali ne mogu, čini mi se, više imati primat nad ljudskošću i čestitošću.

Koliko god je pjesmom Halid radovao duše ljudi, toliko je svojom dobrotom i plemenitošću ulijevao nadu da je moguće biti čovjek, bez obzira na uslove i vrijeme. Mase ljudi širom svijeta, koje se danima opraštaju od Halida, to i potvrđuju.

* * *

Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Ja mislim" su isključivo lični stavovi autora tekstova i moguće da ne odražavaju stavove redakcije portala Radiosarajevo.ba.