Savez kolumnista | Misterija prijevoda Dejtonskog mirovnog sporazuma na bosanski jezik

Tri decenije nakon zaključenja Dejtonskog mirovnog sporazuma, Bosna i Hercegovina živi u jedinstvenom pravnom paradoksu: njen Ustav – sadržan u Aneksu IV Općeg okvirnog sporazuma za mir – nikada nije formalno uspostavljen kao jednako autentičan tekst na bosanskom jeziku, uprkos izričito preuzetoj međunarodnoj obavezi.

Piše: Dr. Sejo Sušić*

Iako je Dejtonski mirovni sporazum temelj ustavnog poretka Bosne i Hercegovine, on u pravnom smislu funkcionira isključivo kroz englesku verziju, dok su domaće jezičke verzije ostale ili nezavršene, ili pravno nerelevantne. Ova činjenica nije samo tehnički propust, već duboko ustavno, suverenitetsko i demokratsko pitanje.

Sporazum o prevođenju: jasna obaveza, nikad ispunjena

Dana 14. decembra 1995. godine u Parizu, istovremeno s potpisivanjem Dejtonskog mirovnog sporazuma, potpisan je i Sporazum o uspostavi tekstova aneksa Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini na bosanskom, hrvatskom i srpskom jeziku. Ovaj kratki, ali izuzetno važan dokument potpisale su:

• Republika Bosna i Hercegovina
• Republika Hrvatska
• Savezna Republika Jugoslavija

Zabranjeno preuzimanje teksta bez pismenog odobrenja Redakcije portala Radiosarajevo.ba!

Sporazum se sastoji od samo četiri člana, ali su njegove odredbe nedvosmislene.

Član I - Strane zvanično traže od Vlade Francuske Republike da bez odlaganja pripremi bosansku, hrvatsku i srpsku verziju aneksa Općeg okvirnog sporazuma, u skladu s procedurama navedenim u članu II. 

Član II - Svaka strana dostavlja Vladi Francuske Republike nacrte aneksa na svom jeziku, usklađene s engleskim tekstom. Ako se utvrde razlike, one se otklanjaju konsultacijama. Nakon razmatranja komentara u roku od 60 dana, Vlada Francuske Republike utvrđuje mjerodavne tekstove na bosanskom, hrvatskom i srpskom jeziku i saziva ekspertski sastanak radi njihove potvrde.

Član III - Nakon postizanja saglasnosti o tekstovima na ekspertskom sastanku predviđenom u članu II, bosanska, hrvatska i srpska jezička verzija aneksa, izrađena u skladu s procedurama navedenim u članu II, biti jednako autentične

Član IV - Sporazum stupa na snagu danom potpisivanja.

Pravno gledano, obaveza je bila potpuna, precizna i vremenski ograničena. Politički gledano – nikada nije provedena.

Strukturni i suverenitetski nedostaci sporazuma

Već i sama konstrukcija Sporazuma o prevođenju sadrži ozbiljne manjkavosti: Uključivanje tima eksperata koji su učestvovali u izradi Dejtonskog mirovnog sporazuma Eksperti koji su učestvovali u izradi Dejtonskog sporazuma — uključujući ustavnopravnike, međunarodne pregovarače i jezičke stručnjake upoznate s pregovaračkom intencijom — morali su biti institucionalno uključeni u proces. Njihovo prisustvo bi osiguralo:

• kontinuitet originalne normativne namjere,
• dosljednost između političkog kompromisa i njegovog jezičkog izraza,
• te legitimitet prevedenih tekstova kao istinski autentičnih ustavnih izvora.

Izostanak takvog ekspertskog tijela rezultirao je dugotrajnom pravnom nesigurnošću i otvorio prostor za selektivna tumačenja, političku instrumentalizaciju i ustavni voluntarizam. U tom smislu, problem nije samo tehnički ili proceduralni, već duboko suverenistički i ustavnopravni.

Izostanak multilateralnih konsultacija

Predviđene su bilateralne konsultacije (Francuska – pojedinačna strana), ali ne i zajedničke konsultacije svih strana, što je standard u mirovnim sporazumima pod okriljem Ujedinjenih nacija.

Iluzija ekspertskog sastanka

Završni ekspertski sastanak ima potvrđujuću, a ne raspravnu funkciju, jer su "mjerodavni tekstovi" već unaprijed utvrđeni.

Neadekvatan rok i izostanak arbitraže

Rok od 60 dana nije praćen nikakvim mehanizmom produženja, prigovora ili arbitraže – što je krajnje neuobičajeno za ovako složen pravni tekst.

Gdje je nestao bosanski prevod?

Prema službenim informacijama, Vlada Francuske je zaprimila:

• hrvatski nacrt od Republike Hrvatske
• srpski nacrt od Savezne Republike Jugoslavije
• Međutim, nacrt prijevoda na bosanski jezik nikada nije dostavljen.

To je potvrdio i Ured visokog predstavnika, navodeći da: "Dok se to ne finalizira, engleska verzija aneksa Općeg okvirnog sporazuma ostaje jedina službena verzija."

Tvrdnje da je Alija Izetbegović donio original ili nacrt prijevoda u Sarajevo nisu potvrđene.

Arhivska praznina i institucionalna šutnja

Zamjenik direktora Arhiva BiH Fuad Ohranović javno je potvrdio da: "Arhiv Bosne i Hercegovine ne posjeduje original niti kopiju Dejtonskog mirovnog sporazuma."

Prvi koji je otvoreno govorio o nestanku originala iz Predsjedništva bio je Željko Komšić, još 2008. godine, najavljujući istragu. Kasnije je i njegov savjetnik Slaven Kovačević potvrdio da Bosna i Hercegovina nikada nije ispunila svoju obavezu dostavljanja bosanskog jezičkog nacrta. Aktuelni ministar vanjskih poslova Elmedin Konaković izjavio je da nema informaciju gdje se original nalazi.

Svjedočenja iz Dejtona: dokument koji nikad nismo imali

Učesnik pregovora Miro Lazović navodi: "Original se nalazi u Parizu. Skupština Republike BiH nikada nije razmatrala Dejtonski sporazum."

Profesor ustavnog prava Kasim Trnka, član delegacije BiH u Daytonu, zaključuje: "BiH nikada nije napravila autentičan prevod. To je izgubljena ustavna prilika."

Najveći paradoks: tekst je oduvijek bio dostupan

Velika većina bosanskohercegovačkih političara tvrdila je i još uvijek tvrdi da im originalna kopija Dejtonskog mirovnog sporazuma nije dostupna, što predstavlja očigledan apsurd, budući da se originalna verzija od prvog dana nalazi na zvaničnoj web-stranici Ujedinjene nacije.

Takva tvrdnja ne može se opravdati tehničkim ili informacijskim razlozima, već ukazuje na dubok institucionalni nemar ili svjesno izbjegavanje odgovornosti. U situaciji u kojoj je autentični tekst međunarodnog ugovora s ustavotvornom snagom javno i trajno dostupan, pozivanje na njegovu "nedostupnost" dodatno potkopava vjerodostojnost domaćih političkih aktera i relativizira obavezu ozbiljnog, odgovornog odnosa prema temeljnim ustavnopravnim izvorima države.

Ironično, originalni engleski tekst Dejtonskog mirovnog sporazuma od samog početka je javno dostupan na službenoj web stranici United Nations – zajedno s prijevodima na: francuski, ruski, arapski i kineski. Tri decenije pravne šutnje nisu rezultat tehničke nemogućnosti, već političke i institucionalne neodgovornosti.

Zaključak:

Neuspjeh da se uspostavi autentičan bosanski tekst Dejtonskog mirovnog sporazuma nije tehnički propust, već dugotrajni institucionalni i politički neuspjeh s ozbiljnim ustavnopravnim posljedicama. Iako je obaveza prevođenja bila jasno propisana i vremenski ograničena, ona nikada nije provedena, čime je Bosna i Hercegovina ostavljena da funkcioniše na osnovu ustava koji formalno ne postoji na njenom vlastitom jeziku. Posebno je porazna činjenica da se autentični engleski tekst od samog početka nalazi javno dostupan na zvaničnoj stranici United Nations, dok su domaće institucije tri decenije održavale pravnu šutnju. Ta šutnja nije izraz nemoći, već svjesnog odustajanja od ustavne odgovornosti, koje i danas proizvodi pravnu nesigurnost i potkopava suverenitet države.

*Autor je profesor na Međunarodnom islamskom univerzitetu u Islamabadu na Odsjeku za šeriat i međunarodno pravo

* * * 

Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Ja mislim" su isključivo lični stavovi autora tekstova i moguće da ne odražavaju stavove redakcije portala Radiosarajevo.ba