Savez kolumnista | Hadrović: Kako Dodik pokušava "oprati“ sankcije u Washingtonu novcem građana BiH

Dok se u političkim krugovima sve češće govori o mogućem ublažavanju američkih sankcija protiv predsjednika entiteta RS Milorada Dodika, u Washingtonu se vodi tihi, ali izuzetno skup lobistički rat.

Piše: Adnan Hadrović, za Radiosarajevo.ba*

Prema diplomatskim i finansijskim izvorima, Dodik je u posljednje tri godine uložio desetine miliona dolara u mrežu američkih lobističkih i pravnih firmi s jednim ciljem – da pred američkim institucijama izbori ukidanje sankcija njemu, njegovoj djeci i bliskim saradnicima - uvedenih zbog njegovih antidejtonskih poteza i sistematskog podrivanja državnih institucija Bosne i Hercegovine.

Zabranjeno preuzimanje teksta bez pismenog odobrenja Redakcije portala Radiosarajevo.ba!

Jednostavno: Dodik je ponovo "udao" narod zarad spašavanja svoje kože — ali čini se da je ovo ovoga puta rizičan i očajan pokušaj.

Javni novac, privatni interes

Najsporniji aspekt ove kampanje nije samo njena svrha, već i izvor finansiranja. Lobistički ugovori, prema dostupnim informacijama, plaćaju se javnim novcem — iz budžeta entitetskih vlada, javnih preduzeća i institucija koje se nalaze pod političkom kontrolom Dodikovog SNSD-a.

Takva praksa predstavlja direktno kršenje Zakona o javnim nabavkama BiH i flagrantno ignorisanje osnovnog demokratskog principa: građani imaju pravo znati kako se troši njihov novac.

Drugim riječima, poreski obveznici Bosne i Hercegovine nesvjesno finansiraju kampanju za rehabilitaciju političara koji godinama djeluje protiv interesa njihove države.

U Sjedinjenim Američkim Državama lobiranje je legalno, ali strogo regulisano Zakonom o registraciji stranih agenata (FARA).

Ipak, granica između legalnog lobiranja i kupovine uticaja postaje nejasna kada lobističke firme prihvataju angažman samo pod uslovom da "obezbijede rezultat" — kako su, prema medijskim navodima, bili slučajevi u vezi s Dodikovim pokušajima ukidanja sankcija.

U takvim situacijama lobiranje se pretvara u trgovinu političkim odlukama, što suštinski potkopava smisao demokratskog procesa pogotovu znajući da novac dolazi od strane svih poreskih obveznika brz da ih je neko to pitao!

Ruski igrač lobira po Washingtonu?!

Dodikovi bliski odnosi s ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom i odbijanje da osudi agresiju na Ukrajinu dodatno kompromituju njegovu poziciju pred američkim vlastima.

Kako je rekao Dodik, citiram:

"Mi zadržavamo strateške odnose s Rusijom, a pokušavamo popraviti odnose s novom Trumpovom administracijom" — više nego jasna poruka Amerikancima da se pozicija Dodika pokušava redefinirati lobiranjem novcem poreskih obveznika, bez njihovog pristanka.

U isto vrijeme dok plaća američke lobiste milionima dolara, Dodik potpisuje sporazume s ruskim kompanijama pod sankcijama — što njegovu kampanju u Washingtonu čini kontradiktornom i
nevjerodostojnom, pogotovo imajući u vidu rastuće geopolitičke tenzije između predsjednika Trumpa i Putina.

Retorika koja ruši strategiju

Dodikove izjave, u kojima je američke diplomate nazivao "siledžijama", a Washington "imperijom zla", te odbijanje da pruži ruku američkoj ambasadorici (Maureen Cormack), duboko su narušile njegovu reputaciju u američkim krugovima bez obzira koja je politička partija na vlasti i zato mora otići u prošlost!

Lobisti mogu otvoriti vrata, ali ne mogu izbrisati tragove izrečenih riječi koje ta vrata ponovo zatvaraju. Negiranje genocida i srodna retorika ne mogu se ispraviti lobiranjem, koliko god se neko trudio da izlobira suprotno.

Kako je rekao jedan američki analitičar: "Lobiranje može kupiti pristup, ali ne i povjerenje."

Lobiranje našim parama — a bez pitanja 

Dodikovo lobiranje u Washingtonu više nije samo pitanje političke taktike, već sistemske zloupotrebe javnih sredstava. To je proces koji truje institucije, urušava povjerenje građana i direktno podriva suverenitet Bosne i Hercegovine.

Ovo je pitanje za Ustavnog suda kao i otvaranje svakog entitetskog ureda bez saglasnosti Predsjedništva BiH čija je to isključiva nadležnost! A i Sud BiH bi se trebao pozabaviti neovlaštenim lobiranjem sredstvima poreskih obveznika bez njihovog pitanja (indirektno oporezivanje na državnom nivou i sredstva se tek onda dijele entitetima).

Pravo pitanje više nije hoće li Dodiku biti ukinute sankcije, nego koliko dugo će novac građana Bosne i Hercegovine finansirati sve, osim strateškog interesa zajednice — ljudi koji su ostali i žive svoj jedini život u strahu i neimaštini, prepušteni milosti i moralnom sunovratu postratnih oligarha.

Ukidanje sankcija Dodiku i njegovoj kliki bila bi strateška greška, bez obzira na izlobirani "deal", i poslala bi poruku da krađa i zloupotreba javnih sredstava, ipak, mogu biti isplativi.

Posebno je zabrinjavajuće što Dodik, ukoliko dođe do takvog dogovora, vjerovatno neće vratiti ni marku nezakonito stečenog novca, koji je — ko zna gdje i u kojoj formi — premješten ili skriven.

Pravna država trebala bi se pozabaviti ovim očiglednim kleptomanskim djelovanjem, a narod bi na narednim vanrednim izborima mogao preuzeti stvari u svoje ruke i razvlastiti one koji neovlašteno troše njihov novac.

***

* Autor je viši savjetnik Instituta za razvojni utjecaj iz Washingtona i bivši bosanskohercegovački
diplomata

Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Ja mislim" su isključivo lični stavovi autora tekstova i moguće da ne odražavaju stavove redakcije portala Radiosarajevo.ba.