Savez kolumnista | Edin Subašić: Građanin Izetbegović na novom političkom kursu?

Radi li se o opominjućim signalima prema Zapadu  ili o hvatanju novog političkog kursa Bakira Izetbegovića i SDA vrlo brzo će se razjasniti. Ali, nekoliko aspekata susreta predsjednika SDA i Igora Kalabuhova, ruskog ambasadora u Sarajevu upućuju da bi se moglo raditi o Izetbegovićevoj "perestrojci" nakon što ga je Zapad (EU, SAD, OHR) prekrižio kao partnera u procesima u Bosni.

Piše: Edin Subašić, za Radiosarajevo.ba

Bez obzira na SDA-ovo podsjećanje na susret čelnika Naše stranke sa ruskim ambasadorom pod slikom Vladimira Putina 2021. godine, ovaj put indikativni su tajming sastanka, politički kontekst (kriza državne vlasti, detronizacija Milorada Dodika, pojačavanje agresivne politike Moskve prema BiH...) te zvanične poruke iz saopštenja obje strane, posebno ruske ambasade. No, posebne sumnje bude informacije koje su procurile iz krugova bliskih vrhu SDA... a uvijek procuri iz "raštimanih sistema".

Šta su rusko - bošnjački odnosi!?

Međutim, okretanje Izetbegovića Rusiji - ako se radi o tome - nije od prekjuče. Prvi signal spremnosti da se zaigra i na tu kartu bio je probni balon koji je u programu Face TV još prije dvije godine plasirao Haris Zahiragić.

Ogorčen time što je međunarodna zajednica nakon izbora 2022. godine podržala formiranje vlasti bez SDA promovirao je ideju da će "...Bošnjaci potražiti nove prijatelje u Rusima, Kinezima i Srbima...". Budući je ideja dočekana "na čakiju" u javnosti, Zahiragić je sve pretvorio u privatno mišljenje, a SDA se formalno ogradila. No, znamo da se ovakve poruke iz SDA nikad ne lansiraju bez odobrenja vrha stranke. Posebno to ne bi činio aktuelni "prvi do Bakira." A sada, indikativno, istu ideju ambasador Kalabuhov navodi kao temu razgovora sa Izetbegovićem!?

Zabranjeno preuzimanje teksta bez pismenog odobrenja Redakcije portala Radiosarajevo.ba!

"Tokom razgovora razmatrana su i konkretna pitanja jačanja veza između Rusije i Bošnjaka, kao jednog od konstitutivnih naroda u Bosni i Hercegovini," kaže se u saopštenju Ambasade Rusije.

O tome, pak, u saopštenju SDA nema ni riječi, ali nema razloga ni sumnjati u rusko viđenje sadržaja sastanka. SDA je težište u saopštenju dala na navodni Izetbegovićev zahtjev Kalabuhovu "da obuzda Dodika" (i to je OK), te da se poštuju odluke institucija i sudova u Bosni i Hercegovini.

Ovdje je sporno što se građanin Izetbegović, kao šef opozicione partije, uopće bavio međunarodnim odnosima i bilo šta dogovarao sa zvaničnim predstavnikom Moskve, i to bez ikakvih kompetencija za takvu aktivnost.

Posebno je degutantno, ako je zaista o budućim odnosima sa Rusijom govorio samo u ime Bošnjaka. Time se izjednačio sa Dodikovom ulogom "zaštitnika Srba" u Moskvi, a Kalabuhovu dozvolio da odnose sa državom svede na odnose sa etnicitetima!

Ruski utjecaj na izbore

No, ni u jednom saopštenju nema detalja koji su nekontrolirano (?) procurili iz SDA, a to je da je sastanak tražio Kalabuhov, a da je Izetbegović taktički dobro uvjetovao da to bude na njegovom terenu, u Centrali SDA.

Kako tvrdi naš izvor, Kalabuhova je, uznemirenog zbog političkog pada Milorada Dodika, prvenstveno zanimalo kako od raspada sačuvati izgrađenu strukturu ruskog utjecaja zasnovanu na učešću SNSD-a u državnoj vlasti. I to na efikasnom učešću sa partnerima u vladajućoj većini.

Naravno, radi se o budućoj strukturi vlasti nakon izbora 2026. godine. Svjedočimo histeričnoj i ničim argumentiranoj propagandnoj najavi velikog povratka SDA u vlast. Pri tome je simptomatična Izetbegovićeva otvorenost upravo za SNSD. Jer, dok prigovaraju "Trojki" (SDP, Naša stranka, Narod i Pravda), što su uopće ulazili u partnerstvo s Dodikom (a danas ga nastoje isključiti) politika Dodikove partije uopće nema naznaka promjene! Šta onda Izetbegović očekuje od SNSD-a u budućnosti? Shvatajući da je Dodik "završena priča" - on ga ne brani otvoreno, ali hvata pravac istovjetan ruskoj opciji u BiH.

"Ne odbacujemo čak ni SNSD kao stranku, već odbacujemo Dodika. SNSD bez Dodika će biti drugačija stranka", veli Izetbegović ovih dana za medije ni sam ne vjerujući u to.

Izetbegovićev i SDA problem ovdje je u tome što koketiranjem sa antidržavnim SNSD-om i korespondiranjem sa ruskim interesima oni dodatno gube koalicioni kapacitet.

Jer, koja bi stranka (osim HDZ-a) sada pružila ruku Izetbegoviću, ako znaju da u paketu sigurno dobijaju SNSD i ruski pravac?

Kako Izetbegović i SDA misle dobiti izbore sa takvom orjentacijom? Uz rusku pomoć?!

Tu dolazimo do najopasnijeg pitanja na koje zasad nemamo odgovor - da li je za uslugu spašavanja SNSD-a u koaliciji sa SDA Kalabuhov obećao ruski upliv u izborni proces i inžinjering kakvom smo već svjedočili u prošlosti? Sličan manevar i u Bosni 2026. godine ne bi bio nemoguć i neočekivan, jer je "ruski maligni utjecaj" (zvanični stav NATO-a) ovdje odavno prisutan.

Ovo je pitanje o kojem moraju brinuti i domaći politički akteri, ali i zapadne vlade koje ne žele prepustiti Bosnu ruskoj sferi uticaja, iako ne čine mnogo ni za naš evropski put.

Autogol ili novi kurs

Ako je Izetbegović u ovakvoj priči, na prvu sve izgleda kao predizborni autogol. Dok raznim medijskim manipulacijama hajca bjesomučnu preuranjenu kampanju protiv "Trojke" (zaista nesposobnu da propagandno odgovori), on sam se teško kompromitira nepotrebnim pojavljivanjem sa ambasadorom zemlje koja neprestano prijeti Bosni i djeluje kao pokrovitelj separatističke politike SNSD-a?

S druge strane, možda se jednostavno radi o konačnom Izetbegovićevom "izlaženju iz ormara" i javnom hvatanju novog pravca koji mu se (više lično, nego stranci) čini alternativom nakon što ga je Zapad izolirao i nema naznaka da će ga podržati kao aktera buduće garniture vlasti. U tom slučaju taj novi kurs otvara i niz pitanja o odnosu Izetbegovića prema proeuropskoj i NATO orijentaciji BiH, o cjelovitosti BiH itd. a što su pitanja u kojima on dosta korespondira sa Kalabuhovim tj. ruskim i Dodikovim stavovima.

Razumljivo je da je Izetbegović kivan na EU, SAD, OHR i visokog predstavnika Christiana Schmidta čijom odlukom je omogućeno formiranje Vlade FBiH bez SDA. Istovremeno i Moskva smatra Schmidta nelegalnim organom. To je prvo suglasje.

Nadalje, šta je htio Kalabuhov? Znamo da je jedini konkretan interes i cilj Moskve opstrukcija NATO puta Bosne pa je to bio motiv za višekratne ruske prijetnje da će "na približavanja naše zemlje i NATO-a reagovati kao na neprijateljski korak".

U vezi s tim, upravo su kadrovi SDA svojevremeno bili ključni u izglasavanju degradacije procesa "integracije u NATO" na nivo "saradnje sa NATO-om." I po tom pitanju Kalabuhov kao da je našao istomišljenika u Izetbegoviću.

Tu je i otvoreno rusko protivljenje europskom putu BiH. Prisjetimo se stava ruskog ambasadora u Beogradu, Aleksandra Bocama Harčenka, Putinovog glavnog operativca za ovaj dio svijeta, koji je u decembru 2022. godine ocijenio da je status kandidata za članstvo BiH u EU "opasna stvar", da se time želi BiH držati dalje od Rusije, pa je čak pozvao Srbe da se suprostave daljnjim EU integacijama, što je SNSD sversdno i činio i čini – sve do danas.

Čelniku SDA, na koncu, nije smetalo ni što je šef ruske diplomacije Sergej Lavrov tokom posljednjeg sastanka sa Dodikom podržao "pravo RS na referendum kao legalan korak!".

Ministarstvo vanjskih poslova  BiH uputilo je protestnu notu Moskvi  zbog toga, ali nismo čuli da je to bila tema u Mehmeda Spahe 14. Od ministra MVP BiH Elmedina Konakovića saznali smo da su obaranje Plana rasta na Vijeću ministara ministri iz SNSD-a izvršili po nalogu Moskve. Iz SDA ponovo nije bilo reakcije na to, niti na sastanku sa Kalabuhovim!?

Borba za stranu podršku

Dakle, mnogo je indikatora da je Izetbegović skliznuo na alternativni pravac u očajničkoj potrazi za bitnim vanjskim suportom. Rusija mu je svakako politički poguban izbor, jer će tim potezom od sebe odbiti čak i domaće političke koalicione "privjeske", dok ozbiljne partije kao SDP BiH sebi neće dozvoliti uvlačenje u Bakirove proruske kombinacije. Ako je SDP uopće i bio potencijalni partner, osim u Bakirovim planovima.

Na koncu, partikularna, tobože "probošnjačka politika" u aktuelnim odnosima samo doprinosi trojnoj podjeli države, na kojoj istrajavaju nacionalističke snage i velikodržavne strategije. Izetbegović se dakle razotkrio i na toj razini svoje politike, mada nakon diverzije procesa revizije presude protiv Srbije, degradacije NATO puta, pristanka na "legitimno predstavljanje" sporazumom sa Draganom Čovićem u Mostaru te višegodišnjim spašavanjem Dodika - to nije nikakva novost.

Međudržavni odnosi Bosne i Rusije jesu zategnuti, razlozi su poznati i neophodno ih je popravljati, ali isključivo u komunikaciji Moskve i Sarajeva (a ne Banje Luke), dakle, između dvije države. I to Rusima treba reći.

U tom kontekstu akcija lidera opozicione stranke samo je pojačala sumnje u buduće pravce djelovanja Moskve tj. bojazan da bi maligni ruski uticaj mogao zahvatiti naredni izborni proces.

Osim bh. institucija i tzv. probosankih snaga o tome bi morali povesti računa i zapadni centri moći koji su konačno, ruskim dronovima iznad Poljske i Rumunije, osviješteni po pitanju opasnosti koja i njima prijeti sa Istoka.

Dakle, radi se o situaciji koja je ovdje osvijetljena u svojoj najopasnijoj, ali mogućoj varijanti, dok bi najpovoljnije tumačenje bilo da se Bakir Izetbegović jednostavno preračunao i pogriješio u procjeni kada i s kim treba sjesti za stol...

* * *

Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Ja mislim" su isključivo lični stavovi autora tekstova i moguće da ne odražavaju stavove redakcije portala Radiosarajevo.ba