S ove strane Drine | Dragan Banjac: Srpski vezir po mjeri Evrope

Šta sam vam rekao (napisao) u prethodnom članku! Prepodobni Josif je na silu organizovao izbore, glasanje i brojanje u deset srbijanskih gradova na lokalu... I trijumfovao. Ništa novo u zemlji "Dembeliji", balkanskoj Tunguziji ili pičkovcu, kako bi rekao moj drugar Svetislav Basara.

Piše: Dragan Banjac, za portal Radiosarajevo.ba

Ali, prije bilo čega s ove strane granične rijeke, čestitke Sergeju Barbarezu i njegovoj družini na plasmanu na Svjetsko fudbalsko/nogometno prvenstvo. Taman kada sam pomislio da ću da navijam samo za Hrvatsku, uz simpatije za Španiju, Brazil i Englesku, u Zenici su "potopljeni" favorizovani Italijani i Zmajevi su priredili radost cjelokupnom bivšem jugoslovenskom prostoru. Za Srbiju sam siguran, iako ne i za rukavac (RS) gdje tamošnji beg Milorad (Zadribatina iz Laktaša) to zabranjuje. Ostale banane-zemljice ovdašnje, Srbijica, Crna Gora Makedonija, Kosovo i Slovenija (da nisam preskočio neku ekonomsku, vojnu, fudbalsku... silesiju) moraće da se zadovolje "učešćem" pored malih ekrana.

Na stadionu u Zenici, kasnije i u Sarajevu, pažnju je izazvao i teniser Novak Đoković. Davno sam obznanio da sam uvek navijao za Rodžera (Federera), ali sam Novaku otpisao sve ranija "lizanja" s Borisom Tadićem, Vukom Jeremićem, srbovanje na sitno sa Matijom Bećkovićem i popovima po Crnoj Gori, što nije došao na sahranu svojoj prvoj učiteljici tenisa Jeleni Genčić, što se nalupetao na balkonu Skupštine Grada poslije Olimpijade u Parizu...

Otpisano!

Zabranjeno preuzimanje teksta bez pismenog odobrenja Redakcije portala Radiosarajevo.ba!

MILANOVIĆ – DRŽAVNIČKI: Sjetio sam ko zna koji put pjesnika Izeta Sarajlića. Upoznao nas je davno u jednoj hercegovačkoj varoši Mustafa Cico Arnautović, pjesnik i dugogodišnji dopisnik Oslobođenja. Tokom rata u Sarajevu imali smo redovan đir i divanili. Jednom smo zapodjenuli kako je svijet ostao bez "formata" u politici, onoj najvišeg ranga. Nema Tita, Sandra Pertinija, Vili Branta, Šarla de Gola, Margaret Tačer... Sve sama "boranija", rekoh mu. Kika se samo blago osmijehnu i reče: "Naučiće nešto i ovi što ih Davorin (Popović Pimpek – p.a.), donekle s pravom, zove 'miševi mekinjaši'".

Svojevremeno sam dva puta brojao do dvadeset i odustao da u centru Beograda priđem Bakiru Izetbegoviću i kažem mu da mu ne treba da se bruka šetajući sa Aleksandrom Vučićem Knez Mihailovom ulicom. Prokleti pragmatizam!

Na popisu dvadesetčetiri predsednika Srbije (od 1945. godine) Prepodobni Josif, rečeno čestim fudbalskim terminom, "drži fenjer" i uskoro će svakako da ispadne iz "lige". Teško je pronaći goreg na spisku gdje bi da mogao da se izdvoji jedino Ivan Stambolić. Bivši navodni vođa navijača Crvene zvezde (koji je uglavnom čuvao stvari i nije se makljao sa suprotnim taborom) nikad nije pokazao ni trunku državničkog, što se od navijača i ne očekuje. Malo-malo i poganim jezikom odapne strijelu đa prema Bosni i Hercegovini đa prema Crnoj Gori ili najčešće prema Hrvatskoj.  Prije nekoliko godina ubogi Vučić je kanio kao građanin da ode do Jasenovca da kod pravoslavaca u BiH i Hrvatskoj iskamči koji poen. Hrvatska je rekla – ne može!

Najnoviji potez fudbalskog navijača je mahalska odbrana izvjesnog profesora-huškača Miloša Kovića koji nije mogao u Hrvatsku, a namjeravao je da ode na promociju knjige povjesničara Branislava Stankovića "Nikola Tesla, Srbin sam". Nemam ništa protiv iz Teslinog kraja (Velika Popina kod Srba) su očeva majka i oba roditelja s majčine strane. Tesla jeste Srbin, Ličanin ali, dakle, iz Hrvatske (zabilježeno je da je samo jednom bio u Beogradu manje od 24 sata) i srbijanski je koliko i bosanski i američki, recimo.

Navijač je u svom stilu pominjao da je riječ o "divljaštvu i arbitrarnoj odluci” i da takva praksa, nije zabilježena u Evropi... Huškaču Koviću je, podsjećam, još ranije, marta 2022. godine zabranjen ulazak u BiH, u Crnu Goru i Sjevernu Makedoniju također.

Vučić kao "vegeta", dodatak je u svakom loncu, a hrvatski predsjednik Zoran Milanović reagovao je državnički: "Političke izjave i postupci predsjednika Republike Srbije Aleksandra Vučića kojima svjedočimo zadnjih dana i tjedana u potpunoj su suprotnosti s ciljem Procesa Brdo-Brijuni, narušavaju međudržavne odnose i ugrožavaju mir i stabilnost na području jugoistočne Europe". Milanović smatra kako nije moguć dolazak predsjednika Srbije u Hrvatsku te je odlučio otkazati sastanak Procesa Brdo-Brijuni, javio je Ured predsjednika.

SRBI VOLE HRVATSKU: "Nacoši" džaba ste krečili, ispostaviće se jednog dana koji se bliži. Srbija se poprilično radovala pobjedi BiH reprezentacije, a koliko god Zadribatina od Laktaša, Nečastivi (Aleksandar Vulin) od Manjače i sadašnji zao domaćin sa klicom iz Čipuljića, Srbima gadili susjede, život čini svoje...

Prema jednoj anketi građani Srbije najviše, njih - 54.355, su kao najpoželjniju zemlju za rad izabrali upravo Hrvatsku. Na drugom mjestu je Njemačka (45.633), slijede Slovenija (28.363) Slovačka (22.962), Mađarska (19.897)...

Srđa D, student iz sociologije sa sedam kolega nedavno je proveo nekoliko nezaboravnih dana u Sarajevu. Oduševljeni su, kaže, gradom, burekom, čevapima, a najviše sa Sarajlijama. I penzionisani profesor srpskog jezika X beogradske gimnazije iste utiske ponio je iz Dubrovnika. "Išao sam autom, svijet kulturan, nijedan mrk pogled".

REKTOR NEPRIJATELJ BROJ JEDAN: Srbija je odavno zašla u ćoravi sokak. Predsjednik-drznik vlada uz pomoć nesposobnih, neobrazovanih, nekulturnih... Pisac Svetislav Basara podijeljenost u narodu gleda ovako: jednu Srbiju vidi kao radikalsku, poludivlju, smrdljivu, kradljivu i rusofilsku, drugu tzv. građansku, uljuđenu, kultivisanu, demokratsku i evropocentričnu, dodajući da je u pitanju mit kao i svi srpski mitovi. Narodna veli: došli divlji i skrajnuli pitome.

Profesor Sveučilišta u Zagrebu Hrvoje Klasić u novom tekstu (24sata.hr) u naslovu postavlja pitanje: Ima li srpsko dno dna? Kaže to, iako svjestan da je dno daleko...Klasić je dvoji da Srbija "ne prestaje dokazivati da po pitanju političkih i medijskih sloboda, razine demokratičnosti i poštovanja vladavine prava ne stagnira, nego iz dana u dan temeljito propada. Glavni krivac za ovakvo stanje je predsjednik Srbije Aleksandar Vučić".

Da je uspostavio kult ličnosti "ne samo u svojoj stranci, nego i cijeloj državi, da je vlastiti autoritet nametnuo svim razinama izvršne i zakonodavne vlasti, te da se prema svim neistomišljenicima, onima u zemlji i izvan zemlje, odnosi kao prema osobnim neprijateljima". On donosi odluke o asfaltiranju seoskih puteva, kupovini oružja, izboru ministara, povećavanju plaća i mirovina. On bira novinarska pitanja na koja će odgovarati, ali i novinare koji će mu pitanja postavljati. Nažalost, Vučić unatoč svim zloupotrebama funkcije, ili baš zbog toga, izaziva divljenje u dobrom dijelu srpskog društva. Iako se u Srbiji često navodi kako većina to radi zato što su plaćeni, ucijenjeni ili neinformirani, mislim da je situacija ipak bitno složenija, navodi Klasić, dodajući da se plaši da (pre)veliki broj Srba želi baš takvog šefa države. U tome je profesor u pravu!

Podijeljenost u društvu je veoma velika. Policija, batinaši, navijači huligani, lopovi i ubice štite najgoreg srbijanskog vožda. Ta bagra, zapravo, organizuje i provodi izbore, "red" u zemlji.

Sutuacija iz beogradskog tramvaja. Sredovječna gospođa prilazi policajcu (u uniformi) i kaže mu: Ili da Vi izađete ili ću ja? Rekao je da neće i gospođa je na prvom stajalištu izašla. Da je srbijansko društvo zrelo svi bismo izašli i neka se vozi sam, bilo bi efekta. Možda je baš on seirio u Boru dok su huligani lomili lobanju mladom Lazaru.

Trenutno je državni neprijatelj broj jedan rektor Univerziteta u Beogradu Vladan Đokić. Nakon upada kriminalističke policije u zgradu Rektorata bez najave i jasnog pravnog obrazloženja, bez poštovanja autonomije najstarije i najuglednije obrazovne institucije u Srbiji.

"Zaplenili su kompjutere i resivere. Pretresaju kancelarije. Traže dokumenta. A dok su to radili režimska televizija je to prenosila uživo. Nisu došli da istraže. Došli su da ponize. Došli su da kažu svakom profesoru, svakom studentu, svakom građaninu: Vidite šta se desi onima koji ne ćute.  Umesto toga, dobili smo policijsku raciju pred kamerama. 

Đokić je izjavio da kompjuteri Rektorata ne sadrže nikakve informacije relevantne za istragu smrti jedne studentkinje na Filozofskom fakultetu. To svi znaju. Ali to nije poenta. Poenta je slika: policija u Rektoratu. Rektor pod istragom. Univerzitet na koljenima. "Ta slika je namenjena vama. Da se uplašite. Da pomislite: ako mogu ovo da urade Univerzitetu, šta mogu meni?  Ali pogledajmo drugu sliku. Dok je policija ulazila na jedna vrata — studenti su dolazili na druga. Hiljadama. Spontano. Bez poziva partija, bez organizacije, bez autobusa. Došli su jer znaju šta se dešava. Došli su jer je ovo njihov univerzitet. Došli su jer se ne boje. To je prava slika. Ne policija u Rektoratu, već studenti ispred njega.

Vlastima je poručio: Možete da uzmete kompjutere i resivere. Ne možete da uzmete istinu. Možete da pretresete kancelarije. Ne možete da pretresete savest naroda. Možete da pošaljete policiju. Ali za svaku patrolu koju pošaljete, doći će hiljadu studenata. Šesnaest ljudi je poginulo u Novom Sadu. Niko nije odgovarao. Niko nije smenjivan. Nijedan resiver nije zaplenjen. Nijedna kancelarija nije pretresana.

Petnaest meseci ste stajali na ulicama. Na kiši. Na suncu. Na mrazu. Rekli su da ćete odustati. Niste. Rekli su da ste teroristi. Niste. Rekli su da ste strani plaćenici. Niste. Sada šalju policiju na vaš Univerzitet.

I nećete odustati ni sada.

Na rektora se najviše obrušila jedna koja je skrpila nekakve školice na Zapadu.

"VEGETA" ODGOVARA I ISTOKU I ZAPADU: Ono što nije shvatila opozicija (koja bi da Prepodobnog Josifa obiđe s desna), studenti, odnosno njihovi natureni predvodnici i 88 odsto građana je da ODGOVARA, da je po mjeri i Istoka i Zapada, naročito Evropske unije.  U ovoj posljednjoj sjede oni koji nisu mnogo značili u svojim zemljama (čast nekolicini poslanika, uglevnom žena) i da ga čuvaju.

Srbiji nisu potrebni nezavisni mediji. Dovoljan je telal koji "stanuje" u televiuoru.  Žena iz susjedstva mi kaže ispred lifta da bi rektora Đokića trebalo strijeljati "jer hoće da uništi univerzitet". Blago njenoj "pameti"!

Ljudi, potrajaće ovo još i neće proći bez frke.

Bosanskim političarima Denisu Bećiroviću, Elmedinu Konakoviću i i Željku Komšiću, recimo, besplatan savjet: Ne reagujte na Vučićeve budalaštine, ignorišite ga. Tu je najtanji.

Ugledajte se na Zorana Milanovića.    

* * *

Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Ja mislim" su isključivo lični stavovi autora tekstova i moguće da ne odražavaju stavove redakcije portala Radiosarajevo.ba.