Bursać: Razotkrivena operacija "Svinjske glave pred džamijama"-ruski projekt, srpski izvođači radova

"Dokumenti koji su upravo objavljeni ukazuju da iza operacije "svinjske glave" stoje ruske strukture, dok su izvršioci bili državljani Srbije poslani u Pariz kako bi ostavljali svinjske glave pred džamijama i izazivali vjerske tenzije. Ništa čudno! U ovom poslu Srbija se godinama pokazuje kao idealna izvozna platforma. U njoj se proizvode narativi, uzgajaju teorije zavjere i romantizira Putinova Rusija. Tamo se Zapad prikazuje kao neprijatelj, ratni zločinci pretvaraju u heroje, negira se genocid, a četništvo presvlači u patriotsko ruho. Iz takvog političkog i medijskog ambijenta sasvim prirodno nastaju ljudi spremni da za nekoliko stotina eura krenu u evropske metropole i odrade prljavi posao za ruske službe."

Godinu dana trebalo je da se ono što je izgledalo kao mračna slutnja, politička analiza i upozorenje pretvori u sudski i dokumentarni trag. Toliko je trebalo da se rasvijetli vulgarna operacija u kojoj su širom Europe ostavljane odrubljene svinjske glave pred džamijama, crtane mete po sinagogama, operacija u kojoj  se pokušala razviti mržnj među ljudima koji jedni pored drugih žive decenijama.

Danas više nema prostora za izgovore, relativizacije i ono poznato balkansko slijeganje ramenima.

Znali smo, i šta sad?

Dokumenti koje su objavili OCCRP i estonski Delfi ukazuju da su iza operacije "svinjske glave" stajale ruske strukture, dok su izvršioci bili državljani Srbije poslani u Pariz kako bi ostavljali svinjske glave pred džamijama i izazivali vjerske tenzije. Francuski sudovi već su ranije osudili trojicu državljana Srbije zbog učešća u toj akciji. Ono što je jučer izgledalo kao indicija danas dobija obrise dobro organizovane međunarodne operacije. 

Piše: Dragan Bursać, za portal Radiosarajevo.ba

I šta sada?

Hoće li neko i dalje govoriti da je riječ o „izolovanom incidentu"? Hoće li opet krenuti priča o nekoliko neodgovornih mladića koji su, eto, iz čiste dosade kupili svinjske glave, prešli pola Evrope i ostavili ih baš pred džamijama? Hoće li neko tvrditi da su se ljudi sasvim slučajno našli na zadatku koji se savršeno uklapa u rusku strategiju hibridnog rata u Evropi?

Teško.

Jer svinjska glava pred džamijom nije tek čin vandalizma. To je pažljivo osmišljena politička poruka, simbol poniženja kojim se muslimanima poručuje da nisu poželjni, mamac za ekstremnu desnicu i fitilj kojim se pokušava zapaliti društvo iznutra.

Upravo zato takve akcije predstavljaju oblik političkog terorizma. Terorizam nije samo eksplozivna naprava niti čovjek sa puškom. Terorizam je plansko sijanje straha među civilima radi ostvarivanja političkog cilja. A cilj je ovdje bio kristalno jasan: izazvati mržnju, proizvesti haos i produbiti podjele unutar evropskih država.

Na to sam upozoravao prije godinu dana kada su prve informacije izašle u javnost. Tada su mnogi odmahivali rukom. Govorilo se o pretjerivanju, teorijama zavjere i navodnom antiserbizmu. Danas dokumenti govore sami za sebe.

Možda je ipak najzanimljiviji dio cijele priče pitanje zašto se gotovo svaki trag ruskog hibridnog rata na Balkanu prije ili kasnije pojavi upravo u Srbiji.

Obrazac, rukopis, logistika i ljudstvo- uvijek isti

Moldavija i kampovi za obuku povezani sa srpskom teritorijom. Crna Gora i pokušaj državnog udara sa ruskim i srpskim vezama. Bosna i Hercegovina i neprekidna proizvodnja destabilizacije kroz mreže koje hrane velikodržavne fantazije i kampovi za obuku na istoku zemlje. Francuska i svinjske glave pred džamijama. Berlin i provokacije kod Memorijala holokausta.

Zabranjeno preuzimanje teksta bez pismenog odobrenja Redakcije portala Radiosarajevo.ba!

Obrazac je uvijek isti. Rukopis je isti. Logistika je ista.

Rusija odavno ne osvaja tenkovima. Kremlju nisu potrebne armije kada ima društvene mreže, ekstremističke mreže, plaćene operativce i političke korisne idiote. Dovoljno je proizvesti nekoliko incidenata, nekoliko naslovnica i nekoliko sedmica međusobne mržnje. Šteta je tada već učinjena, a društvo otrovano uz minimum uloženih sredstava.

U tom poslu Srbija se godinama pokazuje kao idealna izvozna platforma. Tamo se proizvode narativi, uzgajaju teorije zavjere i romantizira Putinova Rusija. Tamo se Zapad prikazuje kao neprijatelj, ratni zločinci pretvaraju u heroje, a četništvo presvlači u patriotsko ruho. Iz takvog političkog i medijskog ambijenta sasvim prirodno nastaju ljudi spremni da za nekoliko stotina eura krenu u evropske metropole i odrade prljavi posao za ruske službe. 

Ko je kriv, a ko vječno kasni?

Naravno, svaka kritika na ovu temu automatski će izazvati poznatu reakciju. Neko će reći da se generalizuje i da nisu svi građani Srbije odgovorni. To je potpuno tačno.

Odgovornost ne leži na cijelom narodu. Odgovornost leži na političkoj klimi koja godinama proizvodi fascinaciju Moskvom i neprijateljstvo prema liberalnoj Evropi. Odgovornost nose institucije koje žmire, mediji koji šire propagandu i političari koji se kunu u evropski put dok istovremeno služe kao logistička stanica Kremlja. Odgovornost nosi i veliki dio opozicije koja uporno ćuti kad god se otvori pitanje ruskog uticaja, kao da je riječ o temi koju valja zaobilaziti u širokom luku.

A Evropa?

Evropa ponovo kasni. Kasnila je pred agresiju na Ukrajinu. Kasnila je pred pokušaj državnog udara u Crnoj Gori. Kasnila je pred ruske operacije dezinformisanja širom kontinenta. Danas i dalje Srbiju posmatra kao problem Zapadnog Balkana, iako činjenice sve glasnije govore da je riječ o evropskom sigurnosnom pitanju.

Jer kada operativci iz jedne države odlaze u Pariz kako bi provocirali vjersku mržnju po instrukcijama ruskih struktura, tada više nema govora o lokalnom ekscesu ili regionalnoj anomaliji. Tada govorimo o izazovu za sigurnost cijelog evropskog kontinenta.

Zato je ova priča mnogo veća od nekoliko svinjskih glava, mnogo veća od nekoliko osuđenih ljudi i mnogo veća od jednog sudskog procesa. Pred očima javnosti otvorio se mehanizam ruskog hibridnog rata. Postala je vidljiva veza između Kremlja i njegovih balkanskih ispostava. Pokazalo se kako funkcioniše franšizna industrija destabilizacije, od narativa i propagande do konkretnih operacija na terenu.

Kakvi smo sa vremenom?

Svaka svinjska glava ostavljena pred džamijom bila je poruka mržnje. Svaki nalog iz Moskve predstavljao je udar na evropsku sigurnost. Svaki srpski izvršilac bio je samo kotačić u mnogo većoj mašineriji koja već godinama proizvodi haos kao politički proizvod.

Danas ta mašinerija više nije skrivena iza magle pretpostavki i sumnji. Maske su pale, dokumenti su procurili, presude su donesene, a veze potvrđene. A više se, iskreno, ni ne kriju.

Ostalo je još samo jedno pitanje: koliko će Evropa čekati prije nego što prizna ono što Balkan odavno zna, da se ruski hibridni rat prema Zapadu već godinama vodi preko Beograda?

*** Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Ja mislim" su isključivo lični stavovi autora tekstova i moguće da ne odražavaju stavove redakcije portala Radiosarajevo.ba.