Prof. Rešid Hafizović: Pečatni Poslanik islama – „šal slave“ oko vrata ljudske civilizacije

Zabranjeno preuzimanje teksta bez pismenog odobrenja Redakcije portala Radiosarajevo.ba!

Muslimani širom svijeta prigodnim programima obilježili su ovih dana dan rođenja poslanika Muhammeda a.s. Posljednji Božji poslanik Muhamed a.s. rođen je u ponedjeljak, 12. rebiu'l-evvela, trećeg mjeseca muslimanskog kalendara, 571. godine po Isusu ili Isau, neka je mir i spas Božji na njega. Muslimani dan rođenja Muhammeda a.s. obilježavaju učenjem mevluda.

Tim povodom ugledni bosanskohercegovački intelektualac, islamski teolog, profesor Fakulteta islamskih nauka u Sarajevu, akademik Rešid Hafizović, napisao je autorski tekst kojeg portal Radiosarajevo.ba u cijelosti objavljuje.

Piše: prof. dr. Rešid Hafizović, za Radiosarajevo.ba

Kroz cijelu svetu povijest naviještan je dolazak Muhammeda kao pečatnog Poslanika islama a.s.. U tekstovima Veda, Upanišada, Purana, Zen Aveste, Dasatira, pa sve do teksta Zebura, Tevrata i Indžila brojna su mjesta na kojima se jasno vide navještenja o dolasku Ahmeda a.s..

On je vjerovjesnik koji će zasvoditi svetu povijest i okončati Božije komuniciranje sa ljudskom civilizacijom pod vidom božanskih bogoduhih riječi. Njegov svetopovijesni dolazak je najavljen kao dolazak onoga koji predstavlja puninu Riječi Božije, koji je univerzalni znak sveopće Milosti Božije, koji uvodi ljudsku civilizaciju u njeno duhovno punoljetstvo i koji objavljuje oprost i sveobuhvatno zauzimanje kod Boga za svekoliko Njegovo stvorenje.

Zbog toga što je pod vidom sveobuhvatnog kur'anskog logosa donio puninu Riječi i Znanja kao prvorazredne vrijednosti koju Bog dariva ljudskoj civilizaciji, mnogi znanstvenici na Zapadu, poput Henry Corbina, Titusa Burkhardta, Annemarie Schimmel, Williama C. Chitticka i drugih, Muhammeda a.s. su oslovili „šalom slave“ oko vrata ljudske civilizacije. U nastavku ukratko izlažemo samo one krunske činjenice iz kojih se jasno vidi da takav bespremačan naslov zaslužuje samo i jedino pečatni Poslanik islama a.s.

Poslanikova slava u metapovijesnim aionima

- On je prvostvoreni od svakog stvorenja; prvi i najraskošniji ontološki trag Božijeg stvaralačkog pregnuća, jer je njegova iskonska narav sukus temeljnih odlika Imenā Božijeg Bitka. Stoga mu je Bog nadjenuo ime Ahmed – najslavniji i najhvaljeniji u ljudskome rodu (al-Saff, 6).

- On je najraskošniji epistemološki trag Božijeg metapovijesnog i svetopovijesnog samo/raskrivenja. Bog ga je krunisao slavom univerzalnog poslanstva i svjetlom sveobuhvatnog qur'anskog logosa, dok je duh Ademov još lebdio između vode i ilovače (Tirmidhī, Manāqib 1). Tako već u prapočetku bijaše Kur'ān, a od njegovog sadržaja su samo djelomično primali glasonoše Božije koje su ravnali stazu Muhammedovom a.s. svetopovijesnom pečatnom poslanstvu, i naviještali njegov dolazak.

Poslanikova slava u sveto/povijesnim vremenima

- Na zasvođu svete povijesti Bog ga je poslao svijetu kao „svjetiljku blistavu“ (sirāj munīr: al-Ahzāb 46 i kao svetionik (misbāh: al-Nūr) koji ljudskoj civilizaciji pokazuje u kojem smjeru se nalazi luka spasa i prolaz u život vječni.

- Svetopovijesna slava Poslanika islama a.s. počiva na vječnoj, bezvremenoj, nestvorenoj i do njegova vremena neizgovorenoj Riječi Božijoj. Ta Riječ je sukus Božijeg sveznanja i punina Božije formalne i fundamentalne slave (Bukhārī, Jihād 122). Po sadržinskom protokolu kur'anske Riječi Bog izvodi vlastito nepretrgnuto tvoračko djelovanje sve do kraja ovog kozmičkog Dana.

- Poslanik islama je bio i ostao vidljivi znak sveobuhvatne, univerzalne milosti Božije za ljudsku civilizaciju i za cijeli univerzum. (al-Anbiyā', 107). Sveobuhvatnim i puninskim kur'anskim logosom (kalima qur'ānija), koji je Poslanik islama a.s. primio od Boga, Bog svakog trena ispisuje 'stranice' makrokozmosa jezikom živih stvorenja i egzistencijala (lugha al-mawjūdāt), baš kao što ustrajno ispisuje i stranice svete povijesti, kroz svekolike svetopovijesne cikluse, jezikom bogoduhih slova i riječi (lugha al-hurūf wa al-kalimāt). To će reći da u sadržinskim ozračjima sveobuhvatnog qur'anskog logosa započinje metapovijest, traje makrokozmos i dovršava se ljudska povijest i sveukupno ovosvjetsko kulturno-civlizacijsko trajanje.

Kur'ān je, jednostavno, sveprisutan pod vidom 'Knjige svijeta' (qur'ān al-āfāq) i pod vidom svetopovijesnog ili otkrivenog teksta (qur'ān al-anfās) koji je na kraju svete povijesti ponuđen na raspolaganje definitivno duhovno dozrelom i punoljetnom ljudskome rodu. Ponuđen je, istodobno, i kao najsavršeniji Božiji samoiskorak prema ljudskoj civilizaciji i kao posljednji Božiji verbalni izričaj u komunikaciji sa punoljetnim ljudskim rodom. Time je Bog dovršio vlastitu Knjigu ili 'Pismo ljubavi' za ljudski rod; sada ljudski rod i svaki pojedinac u njemu po uputama ove božanske Knjige treba napisati vlastitu 'knjigu života' za Boga, jer po sadržaju te 'knjige života' svaka ljudska duša živa će se opravdavati pred Bogom.

Islam kao baština slave za ljudsku civilizaciju

- Ušavši u svetu povijest, pečatni Poslanik islama a.s. je došao kao univerzalni znak Božije Milosti, kao 'glasonoša oprosta' (nabiyy al-ghufrān), kao 'gospodin među vjerovjesnicima' (sayyid al-anbiyā') i kao 'izabranik univerzalnog posredovanja' kod Boga na Dan suda za sve ljude i za sva stvorenja (nabiyy al-shafā'ah).

- Poslanik islama a.s. je iza sebe ostavio Kur'ān kao izvor trajnih spoznaja za svaku formu ljudske spoznajne kulture, i ostavio je Hadis i Sunnet kao trajnu i neprevazidljivu paradigmu življenja i djelovanja po slovu i duhu sveobuhvatnog qur'anskog logosa.

Ostavio je i jasnu poruku da Svemilosni svojim ontološkim i epistemološkim tragovima poučava čovjeka svakoj vrsti znanja (al-Rahmān, 1-2). Ostavio je iza sebe sveobuhvatni makrokozmički prostor kao prostirku molitve srca i molitve uma, kao prostor za svaku vrstu znanstvene potrage i kao 'makrokozmičku džamiju' (Muslim, Masājid 4) čiji 'zidovi' se preklapaju sa stalno širećim granicama univerzuma, koji je živi odraz qur'anskog logosa.

- Vidljivi znaci njegove svetopovijesne slave su vječno Znanje spregnuto sa živom Vjerom koju Bog spušta u svako srce živo kao predokus slavne muhamedanske prirode-vjere (Ibn Māja, Muqaddima 9) u čijoj duhovnoj postelji se rađa svako ljudsko biće (Bukhārī, Janā'iz, 80; Muslim, Qadar 22).

Stoga se svjetlo Objave i Uma, Vjere i Znanja u islamu užižu na jednom istom krijesu božanskog Svjetla nad svjetlima (al-Nūr, 35). Znanje je prva vrijednost islama na kojoj se temelji puninski qur'anski logos. Znanje je Bog izabrao (a) kao najviši vid slavljenja Boga, (b) kao krajnju svrhu vlastitoga stvaranja i (c) kao nezaobilaznu vrijednost bez koje ljudski rod ne može preživjeti.

Bog stoga zapovijeda svakom muslimanu i muslimanki, svakom muškarcu i ženi da se u potragu za znanjem prepuštaju tokom cijelog životnog vijeka (Ibn Māja, Muqaddima 17) ukoliko žele sličiti Poslaniku islama a.s. čija ćud odiše Kur'anom (al-Qalam, 4; Muslim, Musāfirīn 139), čija učenost je bespremačna (Bukhārī, 'Ilm 44) i čija elokvencija je nedostižna (Bihār al-anwār, XVII, 158).

- Kao što njegovo znanje, kao trajni znak njegove slave, počiva na Znanju Božijem, a njegove riječi na Riječima Božijim, jednako tako ethos njegove duše počiva na božanskome ethosu.

Stoga je Poslanik islama a.s., na tragu kur'anskoga Teksta (al-Qalam, 4), često govorio da raspolaže najljepšim odgojem, jer je njegov odgoj ozbiljen po najstrožim zakonitostima božanske pedagogije (Suyūtī, Jāmi', I, 224), po zakonitostima islama kao paradigme koja je suštinski izraz božanske naravi i prema kojoj Bog i sam djeluje u univerzumu (Āl'Imrān, 19).

[related]417386[/related] 

Po nalogu Božijem u neraskidivu vezu je doveo Znanje ('ilm) i Vrlinu (fadīla), epistemologiju i etiku, jer samo punovažno znanje, spregnuto sa etičkim vrijednostima, jest korisno znanje zahvaljujući kojem ne preživljava samo ljudska civilizacija, nego i sama planeta kao jedino ovosvjetsko domište ljudskoga roda.

- Ako je znanje, kojem Bog poučava pečatnog Poslanika islama a.s., hrana za ljudski um i srce, a duhovna vrlinam, uzeta iz srca božanskoga edeba, hrana ljudskoj duši i stvaralačkoj imaginaciji, onda su moralne krijeposti i odlike (makārmim al-akhlāq) laštilo kojim svaki onaj koji slijedi pečatnog Poslanika islama a.s. umiva i uljuđuje svaki dio svog pojavnog bića.

Te krijeposti i odlike se preuzimaju iz životne prakse Poslanika islama a.s., a on sam ih je po Božijem nalogu preuzimao iz riznica temeljnih odlika Božijih Imena i Atributa. Stoga je on vrlinom duhovnog titula 'abdullāh', kojeg mu je Bog nadjenuo, postao sami sukus temeljnih odlika i suštinskih određenja Njegovih Imena i Atributa. I kao takvog ga je Bog poslao univerzumima svim kako bi do punine izveo ćudi i moralne odlike svekolikog stvorenja (Muwatta' 8; Musnad IV, 381).

Tako su Znanje, Etika i Moral ostali da funkcioniraju do kraja ovog kozmičkog Dana kao tri krunska dara islama i kao duhovna zaostavština koja bjelodano svjedoči razloge zbog kojih je pečatni Poslanik islama a.s. ostao trajati kao neupitni 'šal slave' oko vrata ljudske civilizacije. Ova tri krunska dara ljudska civilizacija može pokupiti samo iz kur'anskog sadržaja kao 'Allahove trpeze na Zemlji' (Dārimī, Sunan, II, 1.422) nad kojom titra duh Muhammeda a.s., koji ondje iščekuje tragatelje za svakom vrstom znanstvene kulture, to jest iščekuje 'uzvanike Svemilosnoga Boga' (Maryam, 85) da odande uzmu spoznaje koje im trebaju.

* * *

Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Ja mislim" su isključivo lični stavovi autora tekstova i moguće da ne odražavaju stavove redakcije portala Radiosarajevo.ba