Novinar Gideon Levy: 'Ima li nade u ovome? Ne. Hoće li Izrael naučiti lekciju? Ne.'

Izraelski novinar Gideon Levy potpisuje autorski tekst za portal Haaretz iz Tel Aviva, a prijevod teksta je dostupan ovdje:

Iza svega ovoga stoji izraelska arogancija - ideja da možemo činiti šta god želimo, da nikada nećemo platiti cijenu i biti kažnjeni zbog toga. Nesmetano ćemo nastaviti. Hapsit ćemo, ubijati, zlostavljati, oduzimati prava, štitit ćemo doseljenike dok vrše pogrome, posjećivat ćemo Josipov grob, odlaziti na Othnielov odar i Jošuin oltar na palestinskim teritorijima. I, naravno, Brdo hrama – preko pet hiljada Židova samo na praznik sjenica, starozavjetni židovski hodočasnički praznik. 

Pucat ćemo na nevine ljude, vaditi ljudima oči i razbijati glave, protjerivati, otimati, pljačkati, izvlačiti ljude iz kreveta, vršiti etničko čišćenje i, naravno, nastaviti, s nevjerovatnom opsadom Pojasa Gaze i sve će biti u redu.

Izgradit ćemo strašnu barijeru oko Zapadne obale – čiji je zid koštao tri milijarde izraelskih šekela i bit ćemo sigurni. Oslonit ćemo se na genijalce iz vojne obavještajne jedinice 8200 i sveznajuće agente sigurnosne službe Shabak. Oni će nas upozoriti kada dođe vrijeme.

Premjestit ćemo pola naše vojske s granice Gaze na granicu Huwara na Zapadnoj obali samo kako bismo zaštitili ekstremno desničarskog zastupnika Zvija Sukkota i doseljenike. I sve će biti u redu i u Huwari i na kibucu Erez pored Gaze.

Ispostavilo se da, ako je motivacija visoka, čak i najsloženiju i najskuplju prepreku na svijetu možete savladati zadimljenim starim buldožerom. Ta bahata prepreka može se preći biciklom i skuterom, unatoč milijardama dolara koje su u nju utrošene i unatoč svim famoznim stručnjacima i građevinskim tajkunima koji su se na njenoj izgradnji debelo obogatili. 

Mislili smo da ćemo nastaviti maltretirati Gazu, bacati joj mrvice poput desetak hiljada viška izraelskih radnih dozvola, uz uvjet da se lijepo ponašaju, a i dalje ih držati u zatvoru. Pomirit ćemo se sa Saudijskom Arabijom i Ujedinjenim Arapskim Emiratima, a Palestinci će biti zaboravljeni sve dok ne budu izbrisani, kao što žele mnogi Izraelci.

Nastavit ćemo pritvarati hiljade Palestinaca, od kojih su mnogi politički zatvorenici, ponekad i bez suđenja. Nećemo pristati razgovarati o njihovom oslobađanju ni nakon decenije robije. Reći ćemo im da će njihovi zatvorenici samo silom vidjeti slobodu. Samo zbog toga što nam ne odgovara baviti se svime time, mislili smo da ćemo i dalje bahato odbijati svaki pokušaj diplomatskog rješenja i da će stvari tako ići zauvijek.

Još jednom je dokazano da to nije tako. Nekoliko stotina naoružanih Palestinaca probilo je barijeru i napalo Izrael na način koji Izraelci nisu mogli zamisliti. Nekoliko stotina ljudi dokazalo je da je nemoguće zatvoriti dva milijuna ljudi na neodređeno vrijeme bez da se plati strašna cijena.

Baš kao što je zadimljeni stari palestinski buldožer u subotu razrušio najpametniju barijeru na svijetu, tako je zdrobio i izraelsku aroganciju i samozadovoljstvo. Time je rasturio svaku pomisao da je za sigurnost dovoljno povremeno napasti Gazu ubojitim dronovima i prodavati te dronove polovini svijeta u ime sigurnosti.

U subotu se Izrael susreo s prizorima koje nikada prije nije vidio. Palestinska vojna vozila patroliraju njegovim gradovima, a biciklisti iz Gaze ulaze kroz njegova vrata. Ovi prizori bi morali prekinuti tu aroganciju. Palestinci iz Gaze odlučili su da su spremni platiti žrtvu za trenutak slobode. Ima li nade u ovome? Ne. Hoće li Izrael naučiti lekciju? Ne.

Već se u subotu govorilo o potpunom uništenju cijelih kvartova u Gazi, o okupaciji Zapadne obale i kažnjavanju Gaze "onako kako nikada prije nije bila kažnjena". Međutim, Izrael od 1948. godine ni za trenutak nije prestao kažnjavati Gazu. Nakon 75 godina maltretiranja, Gazu ponovno čeka najgore. Prijetnje da će Gaza biti "sravnjena sa zemljom" dokazuju samo jedno: ništa nismo naučili. Arogancija ostaje, unatoč ogromnoj cijeni.

Premijer Benjamin Netanjahu snosi veliku odgovornost za ono što se dogodilo i za to mora platiti, ali ovo nije započelo s njim i neće završiti nakon što on ode. Sada moramo gorko plakati za izraelskim žrtvama, ali moramo plakati i za Gazom. Gazom, čiji su stanovnici uglavnom izbjeglice koje je stvorio Izrael. Gazom, koja nije upoznala slobodu ni na jedan jedini dan.