Nermin Čengić: Stiže Nova godina ?o?a nego Stara

Pozivi na proteste su davno “izašli iz mode”, otprilike kad su se i sveprisutne partije počele jagmiti za okupljene nezadovoljnike, prepoznajući šansu u pribavljanju podrške koja će im biti presudna na novim izborima. Ništa manje na osipanje revolucionarnog Bosanca i Hercegovca nije uticalo i otvoreno licemjerstvo i šprdanje vladajuće političke garniture uvjerene u vlastitu nenadjebivost u odnosu na ostatak mase koja se jadna i bijedna povukla u mišije rupe smatrajući se nesposobnom da bilo šta promjeni. I kako takvoj masi bilo šta objasniti, a kamoli od nje očekivati nešto radikalno poput promjene.

Za to vrijeme su mediji uglavnom prenosili vijesti, a zatim se, zajedno sa civilnim društvom ove države, bacili anketiranje stanovnika, pozive na potpisivanje peticija i održavanje konferencija za novinare u kojima se prezentuju istraživanja koja potvrđuju već ranije čvrsto uspostavljenu teoriju o gluposti ljudske vrste, koja je na ovim prostorima posebno izražena.

Ljudi se više i ne gledaju

Pojedinačne i grupne aktivnosti se već mjesecima dešavaju na internetu i isključivo na internetu, dok se u realnom životu istomišljenici susreću na ulicama oborena pogleda tražeći vlastiti identitet. U zavisnosti od svjetonazora, jedni tragaju za jednonacionalnom, a drugi za svenacionalnom prepoznatljivošću. Ljudi se više i ne vide, tačnije, ljudi se više i ne gledaju. Komšije su zaboravile crte lica prvog do sebe, a i sebe jedva prepoznaju u bezličnosti koja ih je preuzela na svoja njedra posljednjih godina.

Društvo, ako je ovo uopšte društvo u pravom smislu te riječi, je postalo imuno na samo sebe, odnosno na vlastito (ne)postojanje. Javnog mnjenja nema, a “pokoju pametnu” (neopterećenu i nezavisnu) uglavnom slušamo na obilježavanjima jubileja. Ambiciozni, tek stupivši u novinarske vode, se šalju na provjere tako što im se tutne mikrofon u ruke kako bi na ulicama “uhvatili” glas naroda, koji opet, već godinama govori jedno te isto – ne valja nam. Pitanja su ista, besmislena i suvišna, obzirom da odgovore, već godinama, svak’ od nas zna na pamet – ne valja nam.

Vlast ne osjeća ništa

Činjenice su da vlast ne osjeća ništa, a kamoli ljude koje predstavljaju kao što je i činjenica da je potpuno vlast gluha na glasove koji oept sve manje vape za pravdom, normalnošću i životom ali ne zato što pravde, normalnosti i života sve više ima. Već potpuno obeshrabreni stanovnici Bosne i Hercegovine, pomireni s činjenicom da su oni ustvati narodi, a ne narod i uvjereni da ništa ne mogu promjeniti jer ih “uvijek neko nadglasa”, odlučili su se na šutnju i izostanak reakcije. Valjda je bolje šutit’ i tiho umrijet’, nego vrištat od karcinomske boli u nadi da će se kad tad pronaći lijek.

Iz svega što šutimo izvodi se zaključak da i nije tako loše kad te nacionalizam vodi u sunovrat, da je sasvim u redu kad ti uđu u kuću i opljačkaju sve što se opljačkati ima. Ispada i da se nekad nije niti ratovalo, napadalo i/ili branilo jer se glavni krivci sakriše, a uhvaćeni rastežu postupke do u nedogled. Žrtva se dodatno kažnjava, a nasilnik se dodatno nagrađuje. Demokratski je valjda i crnog đavla pustiti da orgija nad leševima dok mu ne dosadi.

Sve navedeno su stvari koje obilježiše potpuno bezličnu 2009. godinu koja, kao niti prethodne, nije uspjela sebe smjestit’ u istoriju kao bilo kakva prekratnica iako je, naravno, tako najavljivano.

Najlakše je lamentirati

Najlakše je sada sjesti i naredati neki spisak, neki presjek bezbrojnih gluposti i rijetke pameti koja nas zadesi u proteklih 365 dana. Najlakše jeste ali čemu to. Zašto sebe dovoditi u još jednu nezavidnu poziciju nekog ko nabraja neuspjehe, a uspjehe zapostavlja, kako to vole reći “oni koji se razumiju”. K’o da je bitno to što, između ostalog, neki idiotski klan političara koji zbog svoje fašističke želje za ubijanjem smisla zatvara cijelo jedno pozorište, radio stanicu… Imena i slučajeve ste mogli pratiti u dnevnoj štampi i na portalima, pa je izlišno ponovo ih spominjati. Sami će se sve ponovo pojaviti tokom predstojećih izbornih kampanja, ne brinite.

I u protekloj godini smo se još jednom uvjerili da smo glupi, odnosno gluplji nego do sada, a slijedi nam godina kada ćemo s pojačanim naporima to i potvrditi obzirom da je predstojeća 2010. izborna godina, a to na balkanskim, posebno bosanskohercegovačkim prostorima znači konstantno podgrijavanje mrtvih, ubijanje živih i “prodaja rođene majke” za glas više.

Uz sretne praznike jedino što se svakom stanovniku Bosne i Hercegovine može poželiti je da se, osim da pazi na sebe jer niko drugi neće, pred kraj naredne godine (konkretno u oktobru) dobro čuva samog sebe kada bude upisivao križić/kružić na izbornom listiću jer ono što prekriži/zaokruži na tom “sudbonosnom” komadu papira će ga i dočekati kad se probudi iz predizbornog sna.