Nedim Jahić: Zaboravljeni Saltaga

Piše: Nedim Jahić

Oduvijek su padali profesori. Padat će i dalje. I kada prođe sve, bit će plagijatora, perverznjaka, ucjena i intriga, prevara i zakulisnih radnji. Onaj zdravi dio akademske zajednice je tu da se sa svojom tamnom stranom svakog dana obračunava.

Trebalo je proći godina i godina borbe da dođe do zabrane rada Zdravku Lučiću i Bajri Goliću. Kao savjesni građani ne bismo trebali stići ni razmišljati o tome, jer smo zauzeti drugom računicom: Koliko će godina trebati, onda, da jednom zauvijek Palatu pravde napusti i Fuad Saltaga. Ili je zaboravljen u spisima?

Zaboravljeni dekan

Nije tako davno bilo kada se činilo da je konačno odbrojalo našem neprikosnovenom vođi. Bio je to maj 2009. godine, studenti su se pripremali za junske rokove, a Pravnim fakultetom je zabrinuto jurcala administracija. Tog dana je Upravni odbor Pravnog fakulteta Univerziteta u Sarajevu teška srca prihvatio ostavku “anatoma srpske destruktivnosti” (titula po nazivu jednog od rijetkih ukoričenih spisa koji je Saltaga uspješno sastavio bez ičije pomoći).

Domaći mediji su za razlog navodili pojedine afere, a prije svega onu koja je na ovaj sretni dan duboko zakopana u kolektivnom sjećanju komiteta i donosioca odluka. Naime, baš tih se sedmica po sarajevskom Oslobođenju snažnim argumentima opisivalo plagijatorstvo tadašnjeg dekana, sa posebnim uputom na “Metodologiju pravnih i društvenih nauka”. Stranice i stranice ovog naslova je doslovno Saltaga prepisao iz autorizirane skripte predavanja profesora Nikole Viskovića, što će u jednom intervjuu potvrditi i umirovljeni profesor Visković, istakavši da se za takav slučaj u Republici Hrvatskoj oduzima akademsko zvanje.

No, Saltaga je sišao s dekanskog trona, vijest je prestala biti vijest. Uskoro će svi stići zaboraviti na njegovu kućicu na pet etaža, netransparentnost u finansijskom rukovođenju Pravnim fakultetom, plagijate i maltretiranja studenata, a veseljak će se onako stidljivo početi i pojavljivati na predavanjima omiljenog mu predmeta – Metodologije prava.

Jasno, nakon što je novost poslužila svrsi, te je anatom djelimično uklonjen, priča je postala jučerašnja, a njegovo djelo uputa svim drugim prepisnicima i dopisnicima da će ovakav vid skrnavljenja akademskog rada proći nekažnjeno u naopakom univerzitetskom krugu kakav je naš.

I ne samo to, bit će to i prva potvrda političkog žongliranja univerzitetskog i fakultetskog vrha, uzimajući u obzir da je ostavka prihvaćena, a da njeni motivi i pisanja medija nikada nisu razmatrani do mjere trajnog udaljavanja tada već bivšeg dekana sa katedre i stepeništa Pravnog fakulteta u Sarajevu.

Danas je potvrđeno da je Saltaga pismeno ukoren zbog slavnog trojca, saznajemo iz još jedne dnevne vijesti što odjekuje čaršijom. No, on se ovaj put tu pojavio kao marginalna ličnost. Onaj koji je znao ili mogao znati.

Javnost, poštena profesorska gomila i buntovni studenti zadovoljni su učinjenim, opet se oprašta sve i zatvaraju oči pred činjenicom da je bivši dekan i više nego zaslužio ne samo doživotnu suspenziju kao njegove kolege već i oduzimanje akademske titule, kako doliči svjetskoj praksi.

Narušena autonomija Univerziteta

Neosporni moment političke pogodbe koji je vladao oko polu-sankcije Saltaginog polu-plagijatorstva, vidi se i u današnjem slučaju, kroz udar na autonomiju Univerziteta. Iz pravila rada Univerziteta u Sarajevu proizlazi da je isti u autonoman u svom radu, prije svega u utvrđivanju pravila svoje organizacije i djelovanja, te utvrđivanju kriterija, postupaka i izbor nastavnika, naučnih radnika, saradnika i rukovodnih lica.

Dakle, Univerzitet bi trebao biti oslobođen pritisaka i utjecaja na donošenje odluka od strane izvršne ili zakonodavne vlasti. U tim okvirima se ponašao, te u skladu sa granicama nadležnosti djelovao, ministar obrazovanja i nauke Kantona Sarajevo, tražeći izjašnjenje Etičkog komiteta o presudi Jasminu Mašiću za navođenje na prostituciju, u kojoj se spominju Lučić, Golić i Omanović.

Ipak, par dana pred izjašnjenje Senata Univerziteta o odluci Etičkog komiteta, u cijelu priču se uključuje Skupština Kantona Sarajevo, koja javno na sjednici, sa 23 glasa za, poziva Senat na potvrdu sankcija. Time su zapravo dojavili uvaženom senatorstvu da među “traženim” nema onih od velikog interesa za vladajuću elitu, te da ih se slobodno ima baciti na lomaču.

Na ovaj način je potvrđeno da zabrana rada Lučiću i Goliću nema nikakve veze ni sa akademskom (a kamoli studentskom) katarzom, etičkom osudom zajednice i društva, zaštitom moralnih vrijednosti, premda za sve ovo u njihovom slučaju (ali i u onom ranijem Saltaginom) ima i argumenata i kvalitetne pravne osnove.

Današnja vijest nas samo dovodi do zaključka da se Univerzitet ima hrabrosti ograditi od spodoba koji su dijelom njegovog bića tek kada takav obračun aminuje vlastodržac. Možda zbog toga danas ni ne zaslužuje autonomiju i onu slobodu kakva se mislećim ustanovama garantira. Jer misliti samostalno... ne zna.

Nedim Jahić je student III godine Pravnog fakulteta Univerziteta u Sarajevu