Nebojša Šerić Šoba: Marjan i Sladoje

Radiosarajevo.ba
Nebojša Šerić Šoba: Marjan i Sladoje

Tekst objavljujemo ljubaznošću autora, uz napomenu da je ova priča, uz mnoge druge, objavljena u Šobinoj e-knjizi "San zimskog ljeta" koju možete listati ovdje

Piše: Nebojša Šerić Šoba

Marjan i Sladoje

Put prema školi vodio je kroz Jug Bogdanovu ulicu. Ta ulica je meni kao djetetu tada izgledala beskrajna. Vodila je do kraja mog svijeta, koji se u tom pravcu završavao sa osnovnom školom "Miljenko Cvitković". Rijetko kad sam isao Jug Bogdanovom ulicom bez potrebe. Imao sam mnogo razloga da se tuda ne motam previše. Na samom početku ulice je stanovao Sladoje, lokalni mangup sa kriminalnim pretenzijama. Bio je zaista tup i sporo je kontao, ali je palio čvoke od kojih se glava cijepala. Izmislio je čuvene "relaksirajuce" klempe, i to mu je vjerovatno najveće životno dostignuće. Njegov najbolji i jedini prijatelj koji je često zalazio u naš kraj je bio Marjan.

Marjan je bio strah i trepet mnogih ulica i kvartova. Bio je krezav i ružan, uvijek u modricama, loše obucen. Njih dvojica u tandemu su bili najgora noćna mora. Sladoje glup i snažan, a ovaj zao, bistar i bijesan. Kradje po samoposlugama, obijanja stanova, iznuđivanje para su bile samo rekreacija i priprema za ozbiljne stvari koje su dolazile. Marjan je na svom putu prema Sladoju uvijek prolazio pored moje kuce, što me užasavalo. Nekada je znao zaskočiti iza ugla, ispreturati ti džepove, udariti nogom u dupe, i kiselo se nasmijati kroz širom otvorena bezuba usta. Njega su nekada znali prebiti ko mačku, ali njemu to nije smetalo mnogo. Kao i svaka hijena koju ujede lav, negdje se sakrije u neku duboku jazbinu daleko od svijeta, liže rane i već priprema slijedeći prepad na neku ranjenu životinju ili mladunče.

Jednom sam otišao da kupim mlijeko i svojoj sestri čokoladu u prvi sarajevski "Dragstor" na uglu Danijela Ozme i Kralja Tomislava. Samo što sam zakoračio napolje sa cekerom u ruci, zgrabio me je niko drugi do Marijan, baš kao što je u tada popularnom filmu Bedanec zgrabio Kekeca i odveo ga vezanog u svoj brlog. Nazalost, nije bilo te sove koja bi, kao u Bedanecovom slučaju, izazvala nevidjen strah i natjerala Marjana na povlačenje. Našao sam se u jako lošoj situaciji. Marjan me je vukao ulicom, i nakon možda minut-dva, dalje prema Drugoj gimnaziji odmah iza cvjećare ugurao u haustor. Blago sam se usr'o i krenuo da glasno plačem, a Marjan me je sočno spuc'o nogom u dupe i vrisnuo:” Začepi! Budeš li se derao, prebiću te ko mačku!

Stepenice su vodile u memljiv podrum, sa tek ponekom sijalicom od 20w. Šta će da se desi? Nisam imao kad ni da se naviknem na tamu podruma a već mi je u rukama bila lopata. Krenuo sam da po nagovoru Marjana i pod prijetnjama ubacujem ćumur u nečiju šupu. Marjan se hinjski nasmijao, zapalio cigaretu i posmatrao kako ja lopatam, baš kao neki SS oficir iz ratnih filmova. Proslo je nekih sat-dva lopatanja i Marjan je izašao napolje, valjda da se popiša ili nešto ukrade sa štrika. Prilika za bijeg se ukazala. Popeo sam se na gomilu ćumura i nekako provukao kroz mali prozorčić podruma, preskočio tarabe u susjedno dvorište iz kojeg sam se dokopao glavne ulice i potrčao kući (kao da me goni Marjan!).

Trčao sam bjesomučno uzbrdo i nakon par krivina i probijanja kroz žbunje parka uspio sam da se dokopam svog haustora. Sav zadihan ispricao sam priču tati, koji je nakon par minuta solidnog sprinta nizbrdo našao Marjana i već mu pucao šamare.

Moj stari je jedan od onih starih mangupa koji su birvaktile odrasli u FIS-u u vrijeme kada je tamo bilo teško izboriti mjesto pod suncem. Stari je bio rukometaš, jakih žilavih ruku i mogao je dobro da fizički potegne. Marjan se krivio i jaukao ali nije bilo šanse da se iskobelja iz željeznog stiska oko mišice. Stari mu je prijetio i palio čvoke sve dok ovaj nije kroz plač obećao da više neće nikada prići blizu mene.

I stvarno, od tada Marjan me samo gledao iz daljine kako pijem svoju kokakolu dok se vraćam iz trgovine sa gomilom kusura u ruci. Čak mi ni Sladoje više nije palio čvoke ni klempe, već me tapšao po ramenu i kezio se nesuvislo, gurajući mi prijateljski u ruke sličice fudbalera koje je nekom zdipio samo koji minut prije.

Radiosarajevo.ba pratite putem aplikacije za Android | iOS i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram, kao i putem našeg Viber Chata.

/ Najčitanije

/ Najnovije

Podijeli članak