Nafisa Latić: Kada kineski roboti zaigraju kolo - kako Globalni jug mijenja svjetski poredak?

Tokom nedavne posjete Pekingu, predsjednik Srbije Aleksandar Vučić sa osmijehom je posmatrao humanoidne robote kako ga dočekuju i izvode tradicionalno srpsko kolo. Snimak je brzo postao viralan na društvenim mrežama. Jedni su se zabavljali prizorom, drugi su se divili tehnološkom napretku. Ali, Vučić nije posjetio Kinu zbog robota niti kulturne razmjene.

Piše: Nafisa Latić

U Pekingu se sastao s kineskim predsjednikom Xi Jinpingom, gdje je potpisano više od dvadeset sporazuma iz oblasti trgovine, tehnologije, obrazovanja, infrastrukture, umjetne inteligencije i investicija. Dvojica lidera govorila su o podizanju strateškog partnerstva na novi nivo, a Kina je Vučiću uručila i medalju prijateljstva. Srbija je još jednom potvrdila status jednog od najbližih kineskih partnera u Evropi.

Kineske kompanije danas grade puteve, željeznice, fabrike i rudarske projekte širom Srbije i regiona. Peking je postao jedan od ključnih investitora u srbijansku ekonomiju, a dvije zemlje već imaju i sporazum o slobodnoj trgovini.

Srpsko kolo

Istovremeno, Srbija je kandidat za članstvo u Evropskoj uniji, tradicionalni saveznik Rusije, država koja podržava teritorijalni integritet Ukrajine i zemlja čija je namjenska industrija, prema brojnim izvještajima, indirektno profitirala od municije koja je završila na ukrajinskom ratištu.

Prije dvadeset godina ovakvo balansiranje djelovalo bi politički neodrživo. Snimak kineskih robota koji igraju srpsko kolo bio je mnogo više od tehnološke zanimljivosti. Bio je to simbol novog geopolitičkog trenutka u kojem države više ne osjećaju obavezu da biraju jedan blok, jednog zaštitnika ili jednu viziju svjetskog poretka.

Decenijama je svijet funkcionisao prema relativno jednostavnom obrascu. Velike sile postavljale su pravila igre, dok su manje države, bilo u Africi, Aziji, na Bliskom istoku ili na Balkanu, svoje vanjske politike prilagođavale postojećem poretku. Danas to više nije slučaj.

Napadi Sjedinjenih Američkih Država i Izraela na Iran otvorili su mnogo šire pitanje od samog regionalnog sukoba. Oni su razotkrili duboku promjenu u globalnom odnosu snaga.

Godinama su Sjedinjene Države i njihovi saveznici promovirali međunarodni poredak zasnovan na zakonima i pravilima. Međutim, razaranje Gaze i genocid postali su prelomni trenutak za veliki dio svijeta. Širom Azije, Afrike, Latinske Amerike i Bliskog istoka sve je prisutniji osjećaj da se međunarodno pravo primjenjuje selektivno te da pojedini životi i tragedije u globalnim političkim raspravama imaju veću težinu od drugih.

Da li se zapadni lideri slažu s tom ocjenom danas je gotovo sporedno pitanje. Važno je da se s njom slažu milioni ljudi.

Kina kao dobitnik

Upravo zato takozvani Globalni jug postaje sve samouvjereniji politički faktor. Zemlje od kojih se nekada očekivalo da automatski slijede zapadne prioritete sve češće vode vlastitu politiku, grade nova partnerstva i zahtijevaju veći utjecaj u međunarodnim odnosima. Jedan od najvećih dobitnika te promjene svakako je Kina.

Za razliku od Washingtona, Peking je uglavnom izbjegavao direktne vojne intervencije na Bliskom istoku, predstavljajući se kao stabilan ekonomski i diplomatski partner. Posredovanje između regionalnih rivala, širenje trgovinskih mreža i rastući utjecaj u Africi, Latinskoj Americi i zemljama Zaljeva dodatno su učvrstili kineski imidž pragmatičnog aktera u sve fragmentiranijem svijetu.

To ne znači nužno da Kina zamjenjuje Sjedinjene Države kao novu globalnu silu koja će predvoditi svijet. Era gotovo automatske zapadne dominacije ustupa mjesto mnogo složenijem i pragmatičnijem međunarodnom poretku. A nigdje ta tranzicija nije vidljivija nego na Balkanu.

Tokom većeg dijela perioda nakon Hladnog rata strateški kompas regiona bio je čvrsto usmjeren prema Zapadu. Članstvo u Evropskoj uniji, integracija u NATO i bliske veze sa Washingtonom predstavljali su i političku ambiciju i sigurnosnu garanciju. Danas geopolitička slika izgleda znatno manje jasna.

Kina finansira infrastrukturne projekte. Turska širi svoj regionalni utjecaj. Zaljevske države ulažu kapital. Rusija ostaje faktor uprkos međunarodnoj izolaciji. Sjedinjene Države i dalje posjeduju značajnu diplomatsku moć, ali njihova politika sve češće poprima transakcijski karakter. Evropska unija ostaje najveći ekonomski partner regiona, ali istovremeno pokušava uvjeriti balkanske zemlje da politika proširenja još uvijek ima smisla nakon godina sporog napretka i brojnih razočaranja.

Balkan je tako postao svojevrsni mikrokozmos šire globalne transformacije. Regionalni lideri prisustvuju evropskim samitima dok istovremeno dočekuju kineske investitore. Održavaju bliske odnose s Washingtonom, ali traže nove ekonomske prilike na drugim stranama svijeta. Govore jezikom evropskih integracija, dok se tiho prilagođavaju sve multipolarnijem međunarodnom poretku.

Preživjeti u multipolarnom svijetu

Srbija je možda najočitiji primjer, ali nikako nije jedina. Širom regiona političke elite suočavaju se s činjenicom da stare izvjesnosti polako nestaju. Pitanje više nije pripada li budućnost isključivo Zapadu, nego kako se snaći u svijetu u kojem je moć raspoređena između više centara utjecaja. Takvo balansiranje nije uvijek rezultat ideologije. Vrlo često ono je pitanje političke i ekonomske nužnosti.

Uspon Globalnog juga ne znači nužno pad Zapada. Evropa i Sjedinjene Države ostat će među najutjecajnijim akterima svijeta još dugo. Ali sve je teže održati pretpostavku da Washington sam može oblikovati političke procese u čitavim regijama.

Nemogućnost Sjedinjenih Država da nametnu željene ishode na Bliskom istoku, uprkos ogromnoj vojnoj moći, podsjeća na obrazac koji se kroz historiju ponavljao kod brojnih velikih sila.

Carstva često ne počinju slabiti onda kada izgube moć. Počinju slabiti onda kada izgube sposobnost da uvjere druge da ih slijede.

Novi svjetski poredak ne zamjenjuje jedno carstvo drugim. On zamjenjuje izvjesnost konkurencijom, hijerarhiju pregovorima, a unipolarni svijet mnogo složenijom i fragmentiranijom stvarnošću. Za Balkan, kao i za veliki dio Globalnog juga, izazov više nije birati između velikih sila, već naučiti kako sačuvati vlastite interese u svijetu u kojem više niko nema monopol nad moći.