Savez kolumnista | Nafisa Latić: Prestanite eksperimentisati s BiH i njenom budućnošću

Ova sedmica mogla bi se pokazati kao jedan od najvažnijih diplomatskih trenutaka za Bosnu i Hercegovinu od završetka rata.

Iza zatvorenih vrata u Sarajevu međunarodni diplomati odlučuju ko će naslijediti Christiana Schmidta na poziciji visokog predstavnika nakon njegovog iznenadnog odlaska poslije pet turbulentnih godina na čelu Ureda visokog predstavnika.

Piše: Nafisa Latić, za Radiosarajevo.ba

Odluku donosi Upravni odbor Vijeća za provedbu mira (PIC), međunarodnog tijela uspostavljenog nakon Dejtonskog mirovnog sporazuma s ciljem nadzora civilne implementacije mira u Bosni i Hercegovini.

U njegovom sastavu nalaze se Sjedinjene Američke Države, Velika Britanija, Francuska, Njemačka, Italija, Kanada, Japan, Evropska unija i Turska. Riječ je o jednoj od najmoćnijih međunarodnih funkcija u Evropi. Zahvaljujući takozvanim bonskim ovlaštenjima, visoki predstavnik može nametati zakone, mijenjati postojeće propise i smjenjivati izabrane zvaničnike za koje procijeni da ugrožavaju dejtonski poredak.

Kako dalje?

Zbog toga, odluka koja se donosi ove sedmice je istovremeno i odluka o tome kako Bosnu i Hercegovinu vidi međunarodna zajednica.

Među imenima koja se spominju kao mogući nasljednici nalaze se italijanski diplomata Antonio Zanardi Landi, za kojeg se smatra da uživa podršku Washingtona, francuski diplomata René Troccaz, britanska diplomatkinja Karen Pierce te bivši visoki NATO zvaničnik Stuart Peach.

Međutim, pravo pitanje nije ko će zamijeniti Schmidta. Pravo pitanje je da li Sjedinjene Američke Države i Evropa još uvijek dijele istu viziju budućnosti Bosne i Hercegovine? Prvi put nakon dugo vremena odgovor na to pitanje djeluje manje siguran nego ranije.

Dok Njemačka, Francuska i Velika Britanija i dalje smatraju da Bosni i Hercegovini treba snažan Ured visokog predstavnika sposoban koristiti bonska ovlaštenja kada je to potrebno, posljednje poruke iz Washingtona sugerišu drugačiji pristup.

Govoreći u maju pred Vijećem sigurnosti Ujedinjenih nacija, zamjenica američkog ambasadora Tammy Bruce izjavila je da OHR nikada nije bio zamišljen kao trajno rješenje te da bi uspjeh značio ostaviti nasljedniku "znatno ograničeniji skup odgovornosti". Prema njenim riječima, odgovornost bi se postepeno trebala vraćati domaćim institucijama.

Problem nije u tome što Washington poziva na ukidanje OHR-a. Ne poziva. Suština rasprave jeste da li međunarodni nadzor treba postepeno smanjivati upravo u trenutku kada brojni zvaničnici u Sarajevu smatraju da je Bosni i Hercegovini potreban više nego ikada.

Institucionalna kriza

Članovi Predsjedništva BiH, ministri i brojni drugi zvaničnici upozoravaju da se zemlja suočava s najozbiljnijom institucionalnom krizom u posljednjih nekoliko godina te da bi slabljenje OHR-a poslalo pogrešnu poruku. Slični stavovi mogu se čuti i iz opozicije. Iako se bosanskohercegovački političari ne slažu oko mnogo čega, značajan dio političkog establišmenta u Sarajevu i dalje smatra da međunarodni nadzor ostaje neophodan.

U Banjoj Luci stvari vide drugačije. Lideri Republike Srpske godinama tvrde da je OHR odavno izašao iz okvira svog izvornog dejtonskog mandata i da ga treba zatvoriti. Nikada nisu priznali legitimitet Christiana Schmidta, tvrdeći da njegovo imenovanje nije formalno potvrđeno u Vijeću sigurnosti UN-a zbog protivljenja Rusije i Kine. Njihov stav proizlazi iz šireg uvjerenja da Bosna i Hercegovina može postati potpuno suverena država tek kada međunarodni nadzor bude okončan.

Međutim, upravo zahvaljujući politici Milorada Dodika, zemlja se danas nalazi u najozbiljnijoj ustavnoj krizi od Daytona. Vlasti Republike Srpske nastavljaju osporavati državne institucije, dok je retorika kojom se dovode u pitanje autoritet Ustavnog suda BiH i drugih centralnih institucija postala gotovo svakodnevna pojava. Pozivi na otcjepljenje i nezavisnost Republike Srpske, koji su nekada izazivali ozbiljnu zabrinutost međunarodne zajednice, danas često nailaze tek na diplomatske reakcije.

Istovremeno, Bosna i Hercegovina djeluje u sve složenijem geopolitičkom okruženju. Godinama se Dodik pozicionirao kao jedan od najbližih saveznika Moskve u Evropi. Danas dio tih političkih struktura sve intenzivnije razvija veze s ljudima iz političkog kruga Donalda Trumpa. U aprilu je Donald Trump Jr. boravio u Banjoj Luci kao gost Igora Dodika. Tokom posjete razgovaralo se o poslovnim mogućnostima, a Evropsku uniju opisao je kao "priličan haos", što su zvaničnici Republike Srpske dočekali sa odobravanjem.

Dodatne kontroverze izazvao je projekat Južne gasne interkonekcije. Iako je riječ o projektu od strateškog značaja za smanjenje energetske zavisnosti Bosne i Hercegovine od ruskog gasa, pažnju javnosti privukle su informacije o navodnim vezama s pojedincima bliskim Trumpovom političkom krugu, uključujući bivšeg Trumpovog advokata Jesseja Binnalla i Josepha Flynna, brata bivšeg Trumpovog savjetnika Michaela Flynna.

Sve zajedno stvara sliku zemlje koja je izložena suprotstavljenim geopolitičkim interesima, dok njene vlastite institucije ostaju duboko podijeljene. Upravo zato argumenti za slabljenje OHR-a danas djeluju preuranjeno.

Opasno i neodgovorno

Da, Ured visokog predstavnika nikada nije bio zamišljen kao trajno rješenje. Većina građana Bosne i Hercegovine rado bi dočekala dan kada međunarodna zajednica ovdje više neće biti potrebna. Ali institucije se ukidaju onda kada postanu suvišne, a ne onda kada izazovi zbog kojih su stvorene postaju još ozbiljniji.

Zagovornici smanjenja uloge OHR-a često ističu da Bosna i Hercegovina i njene institucije moraju naučiti funkcionisati samostalno. U tome su u pravu. Problem je što se to od Bosne i Hercegovine traži u trenutku kada su političke podjele duboke, korupcija i dalje visoka, a povjerenje građana u institucije na historijskom minimumu.

U isto vrijeme Evropska unija upozorava da Bosna i Hercegovina rizikuje gubitak stotina miliona eura iz Plana rasta zbog političke blokade i nemogućnosti provođenja reformi. Bosna i Hercegovina već zaostaje za većinom zemalja regiona kada je riječ o reformama. Politički lideri redovno se sukobljavaju pred evropskim zvaničnicima, dok mladi nastavljaju odlaziti u potrazi za boljim životom. Ovo nije trenutak za institucionalne eksperimente.

Jednog dana Bosna i Hercegovina treba biti sposobna funkcionisati bez OHR-a. Ali taj dan treba doći kada institucije budu snažnije, politika manje konfliktna, a reforme stvarni prioritet - a ne dok zemlja ostaje zarobljena u političkoj paralizi i geopolitičkoj neizvjesnosti. Novi visoki predstavnik ne bi trebao biti izabran kako bi tiho upravljao gašenjem OHR-a. Trebao bi biti izabran kako bi čuvao stabilnost, upozoravao kada zemlja dolazi na rub nove političke krize i podsticao domaće lidere da se konačno posvete reformama koje građani i evropska budućnost Bosne i Hercegovine očajnički trebaju.

Jer Bosni i Hercegovini danas nije potrebno manje pažnje međunarodne zajednice.

Potrebna joj je prava vrsta pažnje. A ovo nije vrijeme da međunarodna zajednica eksperimentiše s Bosnom i Hercegovinom. To bi bilo opasno i neodgovorno.