Kriza identiteta Bakirovog bureka

Radiosarajevo.ba
Kriza identiteta Bakirovog bureka
Muslimanski narod Bosne i Hercegovine je jedan od rijetkih ako ne i jedini narod koji je u posljednjih 100 godina prošao kroz različite vrste poimanja sebe i svoga sveukupnog identiteta.

Piše: Harun Pašalić za Radiosarajevo.ba

Prvo smo bili Bošnjac(n)i zatim Srbi, Hrvati, Jugoslaveni, neopredijeljeni, Muslimani i ponovo, Bošnjaci. Kao što i Srbi imaju ekskluzivno pravo na pravoslavlje i Hrvati na katoličanstvo, povratkom na ime Bošnjaci uzeli smo i ekskluzivno pravo na religiju islam.

Mnogo će vode proteći dok se naši narodi ne nauče da religija nije isto što i nacija i da nacija ne diktira i religiju koju ispovijedamo. Zbog konfuzije identiteta, dešava se da muslimanski narod BiH puca po ionako labilnim šavovima. Pucanjem šavova se dijelimo na grupe i grupice, torove i stada. Jedni žele biti bliski Turskoj, neki žele biti Turska, neki žele živjeti u virtualnom bratstvu i jedinstvu, neki žele u ranjenu Evropu, a rijetki pokušavaju da urade ono što je najbolje za nas, a to je što jača i bolja Bosna i Hercegovina.

Nažalost, rijetki jer i oni kojima smo dali svoj glas imaju želju za autodestrukcijom, poniznošću i servilnošću „velikima“. U toj servilnosti idemo toliko da druge zemlje nazivamo svojim majkama nadajući se da će one riješiti pitanja na koja ne znamo dati odgovor. Ne znamo dati odgovor jer nemamo, nažalost, inteligentne, educirane i sposobne ljude na rukovodećim pozicijama. 

Član Predsjedništva BiH Bakir Izetbegović kao vrhovna personifikacija vlasti bi trebao voditi narod koji ga je izabrao ka ekonomskom, kulturnom i svakom drugom napretku, a samim time i ka osjećanju ponosa pripadništva takvom narodu. Davši mu svoje povjerenje, želio sam da mi bude putokaz kako treba da radim, ponašam se i da bude mi primjer šta da učinim kako bi ovoj zemlji bilo bolje, a samim time i meni, mome narodu i drugim narodima sa kojima živimo. Međutim, zanemarivši kupovinu bijesnih auta za „državničke“ potrebe i drugih apsolutno nepotrebnih skupih „sitnica“, kao čovjeku, insanu, najteže mi je pao famozni RUČAK. Ne ulazivši u apsurd rješavanja državnih problema po kafanama, žalostan i degutantan je šeretsko-šanerski poziv na fantastične bureke i ostale mezetluke.

Dragi moj predsjedniče, taj burek sam platio ja i slični meni. Dragi predsjedniče, plaćam ja i zdravstveno osiguranje svaki mjesec.

Dragi predsjedniče, mjesečna terapija za moju bolest je 2.300 KM i to moje zdravstveno osiguranje ne pokriva. Dragi predsjedniče, imaj više osjećanja prema stanju tvoga naroda, a ne stanju unutar drugih naroda.

Dragi predsjedniče, afiyet olsun. 

Radiosarajevo.ba pratite putem aplikacije za Android | iOS i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram, kao i putem našeg Viber Chata.

/ Najčitanije

/ Povezano

/ Najnovije

Podijeli članak