Kolektivna amnezija kroz turizam: Primjer logora "Vilina Vlas"

Na Međunarodnom sajmu turizma u Beogradu, održanom od 19. do 22. februara ove godine, na štandu Opštine Višegrad među promotivnim materijalima reklamiran je i hotel "Vilina Vlas", uz slogan "Od kulture do avanture".

Piše: Hikmet Karčić za portal Radiosarajevo.ba

Hotel "Vilina Vlas" je banjsko-rekreacijski centar smješten sedam kilometara sjeverozapadno od Višegrada. U proljeće 1992. godine "Vilina Vlas" postala je ozloglašena kao mjesto zatočenja i sistematskog seksualnog nasilja, gdje su Bošnjakinje i djevojčice dovođene iz grada i okolnih sela kako bi bile silovane od strane vojnika i policajaca tzv. Republike Srpske. Tačan broj zatočenih žena i djevojčica nije poznat, ali se procjenjuje da ih je bilo najmanje dvije stotine. Većina onih koje su držane u hotelskim sobama bile su vezane lancima za radijatore. Zabilježeni su i brojni slučajevi u kojima su žene i djevojčice, nakon silovanja u "Vilinoj Vlasi", vraćane u grad - svojim kućama ili prebacivane u druge logore.

Međunarodni krivični tribuna za bivšu Jugoslaviju i Sud Bosne i Hercegovine utvrdili su relevantne činjenice o silovanjima i seksualnom zlostavljanju u logoru "Vilina Vlas". 

Dana 29. maja 1992. godine Milan Lukić odveo je svjedokinju VG094 iz njenog doma u "Vilinu Vlas", gdje ju je silovao, a nakon čega ju je silovao i njegov rođak Sredoje Lukić. Dana 9. juna 1992. godine Milan Lukić i još jedan vojnik ušli su u stan svjedokinje VG131 i rekli njoj, njenoj sestri i prijateljici da moraju poći s njima u policijsku stanicu s ciljem identifikacije određenih osoba. Umjesto toga, odvedene su u hotel "Vilina Vlas", gdje je VG131 silovana od strane Milana Lukića. Njenu je prijateljicu Sredoje Lukić odveo na "ispitivanje" i ona više nikada nije viđena.

Zabranjeno preuzimanje teksta bez pismenog odobrenja Redakcije portala Radiosarajevo.ba!

Američki novinar Peter Maass razgovarao je s Mersihom, žrtvom koja je  preživjela zločine, te je njeno svjedočenje objavio u listu The Washington Post u decembru 1992. godine:

"Tada mi je naredio da skinem odjeću. Nisam to željela učiniti. Rekao je da moram, da će biti bolje da se sama svučem, inače će on to učiniti i biti nasilan. (…) Počela sam plakati. Rekao je da imam sreću što sam s njim. Rekao je da sam mogla biti bačena u rijeku s kamenjem vezanim za gležnjeve. Ali nisam to željela učiniti. Naljutio se, psovao i rekao: 'Dovešću deset vojnika.'"

Tokom suđenja Oliveru Krsmanoviću, svjedok optužbe Radovan Milosavljević, bivši pripadnik Vojske Republike Srpske koji je bio stražar na kontrolnom punktu u blizini "Viline Vlasi", izjavio je: "Oliver Krsmanović, braća Milosavljević i Željko Lelek bili su među njima. Nisam znao šta se dešava unutar hotela." Teško je povjerovati da osoba koja je redovno bila stacionirana svega pedeset metara od mjesta zatočenja i silovanja nije znala šta se tamo dešava. Ipak, njegova izjava je značajna jer pruža uvid iznutra. Govorio je o jednoj žrtvi koju su Lukić i drugi vojnici doveli u hotel: "Skinuli su je i gurnuli prema njoj Slobodana Vukovića, koji je bio gluhonijem. Ekipa je bila tu… Oliver je također bio tamo."

Željko Lelek izveden je pred Sud Bosne i Hercegovine i proglašen krivim za silovanja počinjena u "Vilinoj Vlasi", uključujući silovanje svjedokinje M. H.

Više svjedokinja i svjedoka, među kojima A, C, D, M. H. i Z. K., potvrdili su tokom suđenja da je "Vilina Vlas" bila mjesto gdje su Bošnjakinje dovođene, zatočene i silovane od strane srpskih vojnika i policajaca.

Jasmina Ahmetspahić (1968–1992) bila je jedna od zatočenih Bošnjakinja u hotelu "Vilina Vlas" tokom ljeta 1992. godine. Nakon što je oteta i dovedena u objekat koji je u tom periodu služio kao mjesto zatočenja i sistematskog seksualnog nasilja, suočila se s prijetnjama i zlostavljanjem kojima su bile izložene brojne žene iz Višegrada i okolnih sela. Pokušavajući izbjeći dalje seksualna zlostavljanja i druge torture, Jasmina je skočila kroz prozor hotela i podlegla od zadobijenih povreda. Njena smrt postala je jedan od najpotresnijih simbola zločina  u Višegradu.

U presudi Željko Lelek navodi se:

"I svjedok odbrane Petar Mitrović potvrđuje ove navode, kada kaže da je zajedno sa optuženim išao do banje gdje su saznali da su njihovi komšije Bošnjaci ubijani, a da je Jasmina Ahmetspahić iskočila kroz prozor. Ovaj svjedok je svojim svjedočenjem upravo povezao optuženog sa vremenom i mjestom krivičnopravnih radnji iz ove tačke optužnice."

"Vilina Vlas" je korištena i kao pritvorski centar u slučaju "Sjeverin". Naime, 22. oktobra 1992. godine, šesnaest Bošnjaka iz Sjeverina, sela u susjednoj Srbiji, svi državljani Srbije, oteti su iz autobusa u mjestu Mioče u Bosni i Hercegovini. Autobus je zaustavila grupa naoružanih muškaraca predvođena Milanom Lukićem. Otmicama su žrtve odvedene u "Vilinu Vlas", gdje su monstruozno mučene. Pripadnici "Osvetnika" fotografirali su muškarce tokom zlostavljanja. Nakon nepoznatog vremenskog perioda, ubijeni su.

Tokom 2020. i 2021. godine pokrenuta je široko podržana online-peticija na Change.org kojom se tražilo da se hotel "Vilina Vlas" ukloni sa Google-pretraživača i Google Maps kao turistička destinacija, uz argument da je riječ o mjestu gdje su tokom rata civili bili mučeni, silovani i ubijani, a ne "spa-odmorište". Skoro 28.000 ljudi potpisalo je ovu inicijativu, ali Google nije uklonio "Vilinu Vlas" iz svojih rezultata pretrage ili mapa niti je kompanija jasno odgovorila na zahtjeve i kritike aktivista i preživjelih žrtava. U isto vrijeme, hotel i dalje ostaje indeksiran kao "mjesto za odmor i relaksaciju". Ono što dodatno zabrinjava jeste da, dok se prostor zločina pretvara u turističku destinaciju, glasovi žrtava ostaju potisnuti, a kolektivna amnezija ne zahvata samo Višegrad, već i šire društvo – uključujući i međunarodne aktere poput čije deklarativno zalaganje za ljudska prava ostaje bez konkretne reakcije na očiglednu normalizaciju mjesta zločina.

*Hikmet Karčić je naučni saradnik na Institutu za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava Univerziteta u Sarajevu.

* * *

Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Ja mislim" su isključivo lični stavovi autora tekstova i moguće da ne odražavaju stavove redakcije portala Radiosarajevo.ba