Kako je Predrag Matvejević pisao o Starom mostu: Tu je i ostat će tu!

Veliki Predrag Matvejević, jedan od najvećih intelektualaca naših prostora i Evrope, ugledni filozof i književnik, koji je predavao na univerzitetima "Sorbonne" u Parizu i "La Sapienza" Rimu, rođeni Mostarac, u čiju su odbranu svojevremeno ustajali i francuski filozof Bernard-Henri Levy i slavni Umberto Eco, ostavio je jedan od najljepših zapisa o Starom mostu.

Povodom 27. godišnjice rušenja Starog mostar, donosimo njegov tekst „Most koji spaja Istok sa Zapadom“:

Stari most je bio ponos našega grada - dok je Mostar doista bio gradom. Dugo smo bili i bez jednoga i bez drugoga. Je li Stari most bio stvarno srušen i zar se to moglo dogoditi? Takva su me pitanja mučila poput more, sve od dana kad su ga granate dotukle i oborile, u studenome 1993. godine. Toga sam dana započeo pisati ovaj ogled, završio sam ga deset godina kasnije.

U međuvremenu sam gledao i most i njegovu ruševinu sklopljenih očiju, osjećao njihovu prisutnost i kad ih više nisam mogao vidjeti.

“Tu je i ostat će tu”, šaptali su moji prijatelji, protiveći se očevidnosti. Uvjeravali smo sebe same da je njegova odsutnost samo prividna i privremena, zapravo nestvarna.

Zvali smo ga "Stari"

Podsjećao sam toliko puta proteklih godina, i sebe i druge, na ljepotu našega mosta i smionost njegove gradnje, na bjelinu kamena od kojeg je istesan, sliku koju pruža njegov luk danju i noću, pod svjetlom sunca koje je u krševitu kraju jače i mjesečine koja je u zavičaju svjetlija.

Podignut je pod otomanskim carstvom, ljeta 1566. po kršćanskom kalendaru, godine 944. po islamskoj Hegiri. Na staroj ploči pisalo je nekoć arapskim slovima: “Izgradio ga je neimar po imenu Hajrudin, za vladavine Sulejmana Veličanstvenog.” Riječ most, koja je u imenu Mostara, zajednička je svima slavenskim jezicima.