Jasna Diklić: Ljudi pretvoreni u vreće grijeha ugrožavaju nam slobodu

Ovih dana je ponovo u fokusu interesovanja pitanje slobode kao jedno od osnovnih ljudskih prava. Da li me je začudila ta opšta hipokrizija? Nije!

Odavno se pravio plan kako imati kontrolu nad medijima, umjetničkim izrazima, individualnim istupima. Ljudska zloćudnost je raznolika.

I u funkciji je loših političara.

Nakon završetka rata, u pozorištu smo se nastavili okupljati i planirati repertoar za predstojeću godinu. A onda nam je najavio svoj dolazak moralni „čistač“ vladajuće stranke koji je trebao da razgovara o našim planovima i u učestvuje u njima. 

Jedva je našao ulaz u Kamerni teatar! Ne sjećam se detalja razgovora, ali znam da smo moje kolege i ja bili zapanjeni budalaštinama koje je izgovarala ta neznalica. Osnovna sugestija ili naredba je bila da na sceni ne pušimo, da glumice ne nose kratke suknje i da na sceni ne psujemo. Demonstrativno sam izašla. To se nije moglo progutati.

Bili su to počeci ukidanja slobode, slobode koja je imanentna umjetnosti! Pa jesi li ti „čistaču“ ikad čuo za bilo kojeg pozorišnog stvaraoca, da li si ikad gledao predstavu, bio na koncertu, izložbi ili književnoj prezentaciji?

Takvi su nam polako oduzimali naše pravo na slobodu.Takvi nam i danas kreiraju repertoar koji se polako provincijalizuje i zatvara u kleronacionalističke okvire. Naravno, kontrola medija je jedan od njihovih osnovnih projekata.

Preko pozorišnih umjetnika takođe neposredno poslije rata, prešao je i još jedan projekat koji smo i na individualnom i opšem planu jedva izdržali.

Naime, dva opskurna lista koja su se pojavila nakon rata u vlasništvu kriminogenih grupa (a u međuvremenu se i ugušila u svojim fekalijama) organizovala su hajku prema umjetnicima koji nisu bili na strani nacionalističkih oligarhija. Pojedinačno su, preko svojih anonimnih satelita, diskreditovali i privatno i profesionalno svojim tekstovima, mene i moje kolege. Njihova osnovna namjera je bila da uzmemo kofer i odemo što dalje iz Sarajeva i još bolje iz države! 

Niko od nas nije otišao! I danas osjećam smrad tih i takvih!

Ovi ljudi koji nam danas brane pravo na slobodu, na pristojan život, to su ljudi laži. Ljudi koji su se pretvorili u vreće grijeha!

Ako se zli ljudi mogu definisati prema nezakonitosti njihovih dijela ili težini njihovih grijehova, onda je odgovor - možemo ih definisati po njihovoj dosljednosti u grijehu.

Ljudsko zlo Erich From vidi kao razvojni proces. A ono podrazumijeva i oduzimanje svih ljudskih sloboda. 

I zato je krajnje vrijeme da ih zaustavimo u njihovim pogubnim namjerama, jer istina je slobodna volja. A slobodna volja je realnost.

Zlo ne pripada onima kojima ja pripadam.