Jasna Diklić: Vakcina i Oskar

Ovih dana Sarajevo se moglo ponovo radovati. Lijepa vijest! Film Quo vadis Aida, u režiji Jasmile Žbanić, nominiran je za najveću filmsku nagradu Oskar.

Prave razmjere vrijednosti tog filma možda nismo do kraja ni svjesni jer mi, obični, mali, zanemareni građani Federacije BiH, stojimo u redu i čekamo presudu nevidljivog virusa.

Vakcine nema.

Piše: Jasna Diklić za Radiosarajevo.ba 

Oko nas su uhljebi, budale, neznalice, profiteri, politički manipulatori, lažovi... i oni, baš oni, odlučuju o našim životima.

Jedni bi treći entitet i izborni zakon u zamjenu za nabavku vakcine, drugi bi se onako malo odcijepili, sa istim uslovom, a treći bi to rezignirano posmatrili i čekali da im se nešto udijeli. 

Mozgovi su nam prepuni budalaština koje su izrekla razna spadala na raznim izborima.

Ja predlažem da se političkim elitama kao uslov za njihovo djelovanje napravi, prije svega, provjera pismenosti u formi školskog zadatka na slobodnu temu. Sigurna sam da bi dvije trećine pale na popravni.

Pitajte lektore sa čime se sve susreću korigujući njihove tekstove za javne nastupe. I takvi donose odluke besramne i bestidne, a za vakcinu će kad im se naredi!

I tako mi, beznačajni, čekamo u svojim izbama kada ćemo doći na red, naravno ne za vakcinu. 

Kako i kome to objasniti, kako im reći da je za političko djelovanje potrebno makar zrno savjesti. Makar u reklamne svrhe, onako kako o tome mogu naučiti od regionalnih kolega, ako već savjesti  nemaju u svom karijernom scenariju. 

I tako mi živimo po njihovim ad hoc pravilima, prilagođavamo se njihovom načinu mišljenja, živimo u sjenci njihovih sramnih odluka i polako osjećamo krivicu jer nismo na vrijeme slušali svoj zdrav razum i rekli im glasno i jasno je**te se!

I zato ne možemo da se radujemo, onako kako bi se radovali u drugačijim okolnostima, sjajnom filmu Quo vadis Aida i njegovoj nominaciji.

Ali zato možemo, po ko zna koji put, reći da umjetnost i kultura može i mora biti preduslov za uspješno i moralno društvo.

I zato od srca čestitam Jasmili i njenom timu jer su nam pokazali put kojim treba ići.