Jasna Diklić: Kako mi je ukraden i brutalno zloupotrebljen identitet

Na kraju običnog dana sjela sam za kompjuter, tražeći jednu informaciju. Surfajući, sasvim slučajno otvorila se stranica. Bila sam šokirana, s nevjericom i pitanjem - je li ovo moguće? 

Otvorila mi se reklamna stranica jednog poznatijeg portala, a na njoj naslov: Kako su ljekari, želeći zaraditi, gotovo doveli do smrti Jasne Diklić, iskoristivši bolest slavne voditeljice! 

Moje ime i moja slika.

Nakon toga slijedi dugačak, izmišljeni "intervju"  sa mnom, u kojem na pitanja novinara koji sebe naziva Dopisnik, ja nadugačko i naširoko ja "objašnjavam" svoju smtronosnu bolest.

Taj zdravstveni problem o kojem izmišljena ja govorim u izmišljenom, a ipak objavljenom intervjuu na poznatom portalu, sastoji od ogromne količine parazita i larvi u mom tijelu koji su ugrozili moj organizam, prije svega bubrege. Izmišljena ja dalje u intervjuu govorim kako su nakon bubrega paraziti počeli uništavati i ostale organe, da bih na kraju jedva mogla ustati iz kreveta. 

Naravno, u tu priču su bili umiješani i ljekari koji su me pogrešno liječili "jer su željeli uzeti novac". Bilo je u tim „mojim“ opisima toliko gadosti da je sve ličilo na horor i naučnu fantastiku.

Na kraju me "spasio" ČAJ PARAZOL koji je "dostupan samo u zemljama razvoja" i ,naravno, može se naručiti pouzećem. Nakon intervjua, otvara se formular preko kojeg se navedeni čaj može naručiti.  

Šta poslije ovakve zloupotrebe moje ličnosti i mog imena uraditi? Odakle početi?

Stranica ne daje nikakve informaciju o mogućem kontaktu, osim formulara za narudžbu.

Svijesna sam da njihovu gnusnu laž stavljenu u kontekst moje ispovijesti i objavljenu s mojom fotografijom, čitaoci mogu razumjeti kao istinu. To me je uspaničilo. Bilo je kasno navečer, sna više nije bilo i jedva sam dočekala jutro da krenem sa provjerom ko stoji iza ovog, mogu slobodno reći, kažnjivog djela -krađe identiteta.

Kontaktirala sam  najprije portal preko kojeg mi se otvorio oglas, a oni su se ogradili od moguće kontrole reklamnih tekstova. Ipak, dali su mi kontakt osobe koja bi mogla imati veze sa objavljivanjem ovog lažnog teksta u moje ime. 

Nazvala sam dotičnog koji se naravno branio, prilično nesuvislo, ali je obećao da će sve provjeriti i javiti mi.

Nedugo zatim oglasila se firma iz Sarajeva koja je partner ovom oglašivaču i obrisala stranicu. 

To sigurno nije dovoljno, takve kriminalne radnje treba sankcionisati i kazniti, jer će biti sve gore i bezočnije zloupotrebe. Ovo što se meni desilo je direktno ugrožavanje moje privatnosti i profesije. Sigurno i mnogih drugih na ovaj način.

Je li to moja realnost, je li to dobrodošlica u 21 vijek? 

A šta bi bilo da nisam slučajno otvorila tu stranicu? Ona bi stajala ko zna koliko vremena, ljudi bi je čitali i vjerovali u navode prevarantskih grupa, a u naslovu bi bilo moje ime.

Suočena sa takvim iskustvom ne slažem se sa mogućim odustajanjem od borbe za prava na integritet i zaštitu privatnosti!