Savez kolumnista | Ispunite dug prema Aidi Buturović, heroini Sarajeva!

Nedavno reaktualizirana inicijativa bosanskohercegovačkih pisaca i intelektualaca o neophodnosti povratka knjiga, odnosno Nacionalne i univerzitetske biblioteke (NUB) u prostore sarajevske Vijećnice, snažno priziva sjećanje na Aidu Buturović, sarajevsku heroinu koja je položila život spašavajući knjige iz spaljene Vijećnice tokom barbarskih lomača prije skoro 34 godine.

Piše: Faruk Vele, za Radiosarajevo.ba

Cinična je, paradoksalna, ali zapravo, prije svega, duboko bolna činjenica da povratak knjiga koje su agresori spalili, a Nacionalnu i univerzitetsku biblioteku protjerali iz sarajevske Vijećnice te doveli na ivicu nestanka, danas s jednakim žarom onemogućavaju aktuelne (jednako i bivše) vlasti "oslobođenog Sarajeva". I to danas kada se, evo, "mirnim sredstvima" nastavlja agresija na sve vrijednosti bosanskohercegovačke države i društva. S vrlo jasnim ciljem – zakivanja posljednjeg eksera u tabut države Bosne i Hercegovine...

Posebno je ovo bolno za porodicu Aide Buturović čija se spomen-ploča, evo, s vremena na vrijeme najavljuje, otprilike u skladu s izbornim ciklusima, pa glasno prešućuje, dok se njezine bivše kolege i bosanskohercegovačka baština ignoriraju i administrativno „šutaju“.

Skrnavljenje sjećanja na Aidu

Bol koju porodica Buturović dijeli u vezi s pričom o sudbini knjiga i Nacionalne i univerzitetske biblioteke samo je još jedna u nizu nepravdi prema sjećanju na ovu ponosnu Sarajku i hrabru Bosanku, a bogami i našu Hercegovku.

"Aida je bila prijateljica, rodica, drugarica, kolegica mnogim ljudima koji žive u Sarajevu i cijelom svijetu. Svima je jako teško što je ona poginula, naravno. Uvijek sam ja kao sestra tražila smisao njenoj pogibiji. Važna mi je ta njena simbolična uloga kao nekoga ko je branio knjige jer mi pomaže u emotivnom gubitku. Međutim, ovo sada što se dešava je atak i u tom smislu, na sjećanje Aide kao Sarajke i kao Bosanke, a i kao građanke svijeta", govorila mi je dr. Amila Buturović, Aidina sestra, inače profesorica historije religije i kulture na Odjelu za humanističke nauke na Univerzitetu York u Torontu, kada smo prije dvije godine razgovarali o opasnosti prestanka rada NUBBiH.

Profesorica Buturović u Sarajevu je diplomirala na Odsjeku za orijentalistiku, a onda magistrirala i doktorirala na Institutu za islamistiku na McGill univerzitetu u Montrealu, uz specijalizaciju u oblasti islamistike.

Tokom 1986. odlazi na postdiplomske studije u Kanadu, gdje danas živi.

"Moram priznati da je sve ovo što se dešava sa Nacionalnom i univerzitetskom bibliotekom (NUBBiH) jako bolno, ali i zbunjujuće. Bolno je, naravno, jer je to na izvjestan način skrnavljenje sjećanja na Aidu. Aida kao uposlenica Vijećnice, koja je stradala 25. augusta 1992., znala je vrijednost tih knjiga, živjela je za te knjige, dala je život na izvjestan način za te knjige", isticala je Buturović.

Agresori su znali

Prema njezinim riječima, isto tako, oni koji su uništili Vijećnicu jednako su tako prepoznavali vrijednost te knjige.

"I profesor Nikola Koljević i takozvana Vojska Republike Srpske (VRS) upravo su uništili Vijećnicu zbog toga što su razumjeli važnost knjige. Važnost i vrijednost knjige, ne samo kao izvora znanja, nego kao kulturnog naslijeđa. Cijela poenta bila je da se uništi to kulturno naslijeđe. Da se uništi ta institucija koja je ljudima davala osjećaj pripadnosti, osjećaj historije. Osjećaj pripadnosti ne samo lokalno, već i na globalnom planu", kazivala mi je.

Aida se borila za kozmopolitske vrijednosti

Zato i smatra da je sve što se sada dešava sa NUB BiH „zbunjujuće“.

"Zato jer je isto kao odraz jednog antiintelektualnog nemara. Gdje se apsolutno ne prepoznaje vrijednost knjige, gdje knjiga više nije nikakav oslonac za znanje, za identitet, za pripadnost, za budućnost, nego kao da je nusprodukt bivšeg vremena koje je sada potpuno nevažno. Mislim, jako je teško prihvatiti da sadašnja vlast ne razumije da mlađa generacija ne može imati pravac za budućnost ako nema oslonac u znanju. Ako se ne može uputiti na knjige koje su sadržane u toj biblioteci", navela je.

Za dr. Amilu Narodna biblioteka bila je i mora biti otjelovljenje tog znanja i tih kozmopolitskih vrijednosti za koje se svi trebamo boriti.

"Za koje se Aida borila. Za koje je Aida poginula. Isto kao da je agresija za vrijeme opsade Sarajeva i agresija na knjigu bila prvi dio nekog uništenja, a ovo je neka druga faza. Neki autogol, gdje smo sami sebi neprijatelji", navela je Buturović u razgovoru za Radiosarajevo.ba te 2024. godine.

Gospodo draga, ispunite dug...

Dakle, poštovani nadležni:

• Gospodo draga, Aida Buturović nije stradala spašavajući građevinu u kojoj se nalazila Biblioteka, već Biblioteku i, najbukvalnije, knjige;
• Europske vlade i biblioteke nisu obnavljale Vijećnicu da bi u njoj bila (samo) gradska administracija – bez obzira na to što je s tom namjerom građena – već upravo zbog Biblioteke;
• Biblioteke iz svijeta nisu sakupljale knjižni fond da bi ta građa bila smještena u objekte iz kojih će Nacionalna i univerzitetska biblioteka, koliko je sutra, u februaru 2029., morati izaći – na ulicu;
• Europske vlade nisu obnavljale Vijećnicu da bi Biblioteka koja je iz nje prognana – i dalje bila prognanik u svom gradu...

Zato,

• Umjesto spomen-ploče Aidi Buturović, podarite Vijećnici i sjećanju na Aidu Buturović knjige zbog kojih je ova heroina položila život za slobodu Sarajeva;
• Podarite joj spomen sobu u Bblioteci koja će biti smještena u njezinoj Vijenćnici;
• Ispunite zahtjeve antifašističke vlade iz 1945.;
• Ispoštujte Rezoluciju UNESCO-a iz 1994. godine kojom se svi međunarodni faktori pozivaju na obnovu Biblioteke „bilo knjigama ili na drugi način“;
• Ispunite odluku Vlade Republike Bosne i Hercegovine iz 1996. kojom se NUB-u dodjeljuje Vijećnica;
• Ispunite odredbe iz izvještaja iz 2008. u kojem se jasno kaže da bi i NUB trebala biti smještena u Vijećnici;
• Prisjetite se saopćenja Gradska uprava Sarajevo 2014. koje kaže: „Tokom i nakon završetka njene obnove, Grad Sarajevo je nebrojeno puta isticao da Vijećnica neće biti samo administrativno sjedište Gradske uprave, nego će u njoj imati svoje mjesto Nacionalna i univerzitetska biblioteka Bosne i Hercegovine, i Muzej grada Sarajeva, i drugi sadržaji i događanja koja zavređuju korištenje Vijećnice”;
• Ispunite, na koncu, odluku Gradskog vijeća iz 2021. godine kojom je prihvaćena inicijativa da se dio Vijećnice koristi za Nacionalnu i univerzitetsku biblioteku;
• Na koncu, ne dopustite da Biblioteka bude prognanik u svome gradu...
• Da, prema svemu što sam pročitao i saznao od članova njezine porodice, siguran sam da bi upravo to bio Aidin izbor.
• Čujete li njezin glas? Čujete li glas hiljada žrtava koje su položile živote ne za bilo kakve građevine, već za vrijednosti koje su one simbolizirale, samu suštinu našeg života?

Zato, nadležni:

Dajte sebi šansu da učinite nešto za sjećanje, budite oni koji će biti upamćeni kao oni koji su osujetili namjere agresora, ispravili civilizacijsku sramotu i nepravdu i vratili Vijećnici, barem njezinom dijelu, veliki dio njezine duše – njezine knjige i Nacionalnu i univerzitetsku biblioteku.

Nema tog Facebooka i internet kampanje koja će građanima i građankama Sarajeva odjeknuti kao ovaj čin civilizacijske odgovornosti, vjerujte mi na riječ!