In memoriam | Đenan Galešić o Rusmiru Mahmutćehajiću: Bio je bosanski svjetlonoša

Prije nekoliko dana napustio nas je čovjek čije ime znači "rumeni mir". Naš Rusmir Mahmutćehajić, naš Rusma, ostavio je drečav i dubok biljeg na jednoj dionici milenijskog puta Bosne, a o tom biljegu, koji će kroz mnoge generacije bosanskih ljudi neupitno ostati vidljiv, svijetao, upućujući, ohrabrujući i nadahnjujući kao što je i sam Rusma bio, valja promišljati i progovoriti kroz njegovo djelo, njegove stavove, ideje i vizije.

Piše: Mr. Đenan Galešić, za portal Radiosarajevo.ba 

Na udaru Rusminih olovnih slova našle su se antibosanske ideologije i politike, organizacije, protagonisti i operacionalizatori tih politika, odakle god da su dolazili i kakvog god su religijskog predznaka bili. Rusma je te opake i nakaradne pojave, procese i njihove aktere, analizirao, razobličavao i rastavljao, razmotavao ih kao što dijete razmotava bombonu i mirno, hladnokrvno i sabrano iznosio pred lice javnosti, na bosanskohercegovačko sunce, a posebno hercegovački zvizdan, a, nota bene, svaki se vampir boji svjetla.

Rusma je kao bosanski lampadefor (svjetlonoša) eruditski dokazivao da se u slučaju antibosanskih aspiracijskih politika i projekata bosanskog susjedstva, radi o retorici i aktivnostima netolerantnih političkih pustolova, da se radi o vulgarnoj i bahatoj političkoj neobrazovanosti, stranačkoj demagogiji i lažnom romantičnom, mesijanskom mitologiziranju svoje vlastite nacije.

Bosansko pitanje

Bosansko pitanje, kao pitanje života i smrti bosanskih ljudi, bilo je pitanje kojem je posvetio ogroman dio svog života i rada. U tom smislu stajao je pred antibosanskim malicioznim, zločinačkim i genocidnim projektima i njihovim silama, pred njihovom taštinom i megalomanijom, kao baluardo strategico (strateški bedem) svoje zemlje, metodički i uporno dokazujući elementarnu istinu: da je Bosna zemlja milenijskog trajanja; da je čitavim trajanjem te zemlje ona religijski pluralna; da se ni bošnjački, ni hrvatski ni srpski identitet ne može u potpunosti razumjeti ako se veže samo sa islamom ili kršćanstvom nego se mora razmatrati u specifičnom bosanskom kontekstu koji je proizašao iz zajedničke istorije i teritorija Bosanaca kako islamskog, tako i kršćanskog porijekla; da srž Bosne i bosanskih ljudi leži u temeljima te zemlje koji su protkani čvrstim kanafima pouzdanja, poštovanja i povjerenja proisteklih iz vjerskih postulata kojih su se bosanski ljudi držali; da je kult komšiluka civilizacijsko dostignuće koje je vjekovima činilo i gradilo ono zajedničko bosanstvo koje je jedan veliki zalog za našu budućnost; da je religijski pluralno bosanstvo ona forma življenja koja danas, u savremenom svijetu, ima podršku u najboljim i najplemenitijim težnjama modernih svjetskih savremenih društava. Suštinu i ime ideje bosanstva vidio je i doživljavao naš Rusma, kao sinonim za komfornu Bosnu, Bosnu koja uključuje svoje različitosti, uključuje poj crkvenih zvona, ezana, liturgija, diljem Bosne. Njegova ideja bosanstva isključuje svaki oblik netolerancije, nesolidarnosti, neljudskosti.

Zabranjeno preuzimanje teksta bez pismenog odobrenja Redakcije portala Radiosarajevo.ba!

Oblici bosanske kulture

Jednim vanredno istančanim darom, neobičnom, natprosječnom uvjerljivošću i rječitosti, jednim snažnim sugestivnim djelovanjem, govorio je bez maske, okom u oko, da je sve što se dešavalo od 19. vijeka u procesima formiranja nacija na zapadnom Balkanu izlagalo Bosnu i bosanske ljude teškim egzistencijalnim iskušenjima u sklopu kojih su: Bosna, bosanstvo, bosanski jezik, bosanska kultura, bosanska prošlost, bosanska politička svijest, itd., percipirane kao nedovršen posao, greška u historiji, anomalija koju treba, ako je to potrebno i silom ispraviti, tj. uništiti.

Intelektualac, idealista, borac za humanističke ideale, svojim se darom, svojim stvaralačkim kapacitetom, svojim društvenim stavom, nalazio u provincijskom vrtikolu bosanskohercegovačke stvarnosti za tri koplja ispred vulgarne stvarnosti, za tri konjske glave ispred programa i izvršioca kratkovidne i neinteligentne političke i moralne gluposti koja izjeda njegovu zemlju, za tri koplja ispred stavova i vladavine nepismenih varalica i u brk njihovoj taštini i megalomaniji govorio je o tome kako su samostani, manastiri, crkve, katedrale, sinagoge, mesdžidi i džamije pojavni oblici bosanske kulture ujedinjeni na specifičan način u Bosni, sa potpunim pravom na različitosti puta prema Bogu svakog bosanskog čovjeka. Ali, njihova harmonija nije u skladu sa nacijskim isključivostima.

Eklektik u svom djelovanju i proizvodnji zaključaka, nije dopuštao svojim intelektualnim sabesjednicima indiferentnost, ističući da ne živimo u vakuumu i da smo okruženi masom destruktivnih elemenata, nije pristajao na fait accompli (svršen čin) bosanske političke i društvene stvarnosti, bio je vox clamantis (glas koji izriče vapaj) i upozoravao da, ako je već nesreća ručala kod nas, nije potrebno da kod nas i večera. To i jeste povod onoga što je predstavljao kao presudno važno pitanje za sadašnje stanje bosanskohercegovačke države: Kuda i kako iz ovog političkog stanja otići u poželjnu budućnost i od kuda i kako su bosanski ljudi dospjeli u stanje u kom se sada nalaze?

Njegovao je kulturu dijaloga, komunikacije i usmene riječi i smatrao je vrlo važnom, te plastično govorio o bosanskim ljudima kao o mnogo građe, kamena, koje treba složiti u zid koji će biti čvrst i stajati za sljedeće vijekove.

Bosanska filozofija života

U svom maniru akcentirao je, da je svaka laž i iskonstruisani mit o Bosni opravdavan kroz omamljujuće uvjeravanje ljudi u njenu tačnost. Kada je naša zemlja u pitanju, laži o njoj imaju ideologijsku pozadinu i tako su duboko prodrle u vladajuće svijesti bosanskih ljudi da se i sam razgovor o njima čini i predstavlja zadiranjem u nepovrediva prava naroda čija se laž iznosi na vidjelo.

Upozoravao je i na to da bjeg Bošnjaka od njihovog bosanstva znači smrt u političkom i kulturnom trajanju, da nema bošnjaštva bez prihvatanja bosanstva kao politike i kulture dugog trajanja i bez teritorijske linije s kojim je to trajanje povezano. Mogućnost da bošnjaštvo bude ogoljeno od njegovog bosanstva prijeti i jednom i drugom. Ukazivao je da Bošnjacima ostaje samo jedno rješenje kao uslov preživljavanja i bivanja sretnim: dekonstruisati nametnuta im shvatanja istorije i budućnosti, ali tako da ih se više od svega tiču njihovi pravoslavni/srpski i katolički/hrvatski susjedi, koji će u punoj rehabilitaciji "bosanske filozofije života" prestati biti nepoznati i mračni prostori iz kojih izviru svi muslimanski strahovi. "Bosanska filozofija života" podrazumijeva otvorenost za sve identitetske različitosti naše zemlje, što znači za Srbe, Hrvate, Bošnjake, Jevreje, Rome i sve druge. Ali svi su oni obuhvaćeni jednim ustavnim poretkom. E to je državno nacijstvo, to je jedini način štićenja bosanske društvene pluralnosti.

Sva ostala rješenja i aluzije o bosanskohercegovačkoj "prosperitetnoj" budućnosti, Bošnjaci trebaju proliti kao kantu spirina.  

Stolački, sarajevski, hercegovački, bosanski, bosanskohercegovački – naš,
Mahmutćehajić Rusmir

* * *

Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Ja mislim" su isključivo lični stavovi autora tekstova i moguće da ne odražavaju stavove redakcije portala Radiosarajevo.ba.