Hajrudin Somun: Dodik, Putin i ukrajinski referendumi

Slijedeći naziv ove vaše rubrike, i ja ću tako početi: ja mislim da se jedini političar koji obnaša dužnost predsjednika jedne države u svijetu, mada je dijeli s još dvojicom ljudi, ovih dana raduje što Vladimir Putin priključuje „majčici Rusiji“ četiri pokrajine Ukrajine.

Piše: Hajrudin Somun, za Radiosarajevo.ba

Nije teško pogoditi o kome se radi, posebno poslije njegovog usklika na predizbornom skupu u istočnom Sarajevu. Tako snažnog uzvika da se čuo do Moskve: „Živjela Republika Srpska, živjela Srbija, živjela Rusija!“

Svoju podršku i skoroj aneksiji Donjecka, Luganska, Zaporožja i Hersona Milorad Dodik je jasno izrazio nedavno u Moskvi rekavši da „ćemo poštovati njihov izbor (tih regija) i način integracije“.

I time što je, kako je obećao Putinu, poslao svoje posmatrače na tamošnje referendume. Kako god da ih je predstavio, da su „određene osobe iz RS-a“, za Rusiju su oni predstavljali Bosnu i Hercegovinu, jer je tako i navela agencija TASS.

Treniranje referenduma

Bilo je još posmatrača iz Njemačke, Mozambika, Francuske, Bugarske i Centralnoafričke Republike. Iz Srbije su bili pripadnici pokreta "Naši", ali ne bih rekao da ih je tamo poslao predsjednik Vučić.

Da se nije plašio kako će se vratiti da bi stigao na izbore, možda bi i Dodik otišao u ukrajinske pokrajine na referendum, pošto desetak godina sanja da ga priredi u RS. Bio je i pokušao, gotovo zakazo termin, ali ga je još 2011. visoka predstavnica EU za vanjsku politiku Catherine Ashton lično ubijedila da odustane. Imali su običaj tako delegati međunarodne zajednice da Dodiku odu na noge u Banju Luku kako bi spriječili zaustavili, a u stvari samo odgodili njegovu namjeru da razbija BiH.

Putin je izvršio invaziju Ukrajine u namjeri da je cijelu priključi Rusiji, a u najmanju ruku da tamo, umjesto predsjednika Zelenskog, instalira svog čovjeka, poput Lukašenka u Bjelorusiji.

Očito sada i njemu samom da se preračunao, pa je odlučio da okonča posao koji radi u ukrajinskoj oblasti Donbasu. Tamo već osam godina postoje institucije narodnih republika Donjecka i Luhanska, većinski nastanjene Rusima. One imaju svoje oružane snage koje uz podršku Rusije vode rat s ukrajinskom armijom.

„Znamo mi to, svi znaju da je tada, 2014. godine, Putin anektirao Krim“, reći ćete. Znam i ja, ali podsjećam zbog nečega što se često zanemaruje: da je i tada cijeli zapadni svijet i njegova vojna alijansa NATO prešla preko toga.

Da nije priznata aneksija Krima, da je usvojeno na desetine raznih deklaracija kojima se osuđivalo miješanje Rusije, ali da su se istovremeno s Putinom sklapali veliki poslovi, vodili razgovori, polagali takozvani tokovi plina i nafte kojima se pomagalo jačanju Putinovog režima i njegove lične vlasti.

Kome treba priznanje?!

Sve je to pratio i naš Milorad, pa nije čudo što se nadao da će proći i njegove ideje o rušenju BiH, proglašenju nezavisnosti entiteta RS i njegovog priključenja „majčici Srbiji“.

Ako ne baš to, onda da nastavi kao posebna državica s milion stanovnika, ali polovinom Bosne i Hercegovine. Nije važno hoće li je iko priznati ako ima Rusiju iza svojih širokih pleća. Uzor su mu ne toliko Donjeck i Lugansk, jer tamo se, ipak, i ginulo ovih godina, koliko Abhazija i Južna Osetija, koje su se, takođe, uz pomoć Rusije otrgle od nezavisne Gruzije. Na kraju, tu je i Sjeverni Kipar, kojeg štiti turska armija još od 1974. godine. I ništa im ne fali, ne treba im međunarodno priznanje.

Ne znam u šta se sve može izroditi ovo što radi Putin s aneksijom ukrajinskih teritorija i što se može dogoditi s Evropom i svijetom ako NATO primi u svije članstvo Ukrajinu.
Vjerujem da će smiriti s pravom uznemirenog predsjednika Zelenskog, da odustane od takve ideje, da se ne bi smjelo toliko izazivati Putina.

Ovo stanje može da dovede do trećeg svjetskog rata, kaže se, ali i pretjeruje.

Historijske lekcije i loši učenici

Često se i Putin poredi s Hitlerom. Ali mene sve to navodi da se, i zbog Ukrajine i zbog svoje domovine, podsjetim kako je Hitler izvršio aneksiju, ili popularno anšlus Austrije, kao uvertiru u Drugi svjetski rat!

Naime, njemačke snage su 12. marta 1938. izvršile „anschluss“ Austrije bez ispaljenog metka. Hitler je tamo dočekan s frenetičnim oduševljenjem. Naši će historičari to bolje znati, ali sam našao kod nekih stranih, poput Olivera Rathkolba, koji kažu kako “to nije bilo slavlje, to je bila histerija”.

Ne samo zato što je to bila Hitlerova domovina, nego što su i Švabe, kako se u nas mislilo prije svega na Austrijance koji su okupirali Bosnu i Hercegovinu, govorili istim jezikom, pripadali istoj kulturi i ostalom što se podrazumijeva pod njemačkim identitetom.

Šta će odlučiti građani?

Tu smještam poređenje s Ukrajincima iz Donbasa koji se osjećaju više Rusima nego Ukrajincima, govore ruski, a od pravih Ukrajinaca se još više udaljavali, pa i bojali, kad su se na političkoj i vojnoj sceni pojavili nasljednici čuvenog vođe ukrajinskih nacionalista Stepana Bandera. Na njega se često Putin poziva kad sve Ukrajince naziva nacistima.

Daleko bilo, ali zar i Milorad Dodik ne može sanjati da bi Srbi mogli tako dočekati svoje sunarodnike iz Srbije kad bi, uz pomoć Rusije, ponovo krenuli na Bosnu? Ali drugo je nešto što ne mora biti tako daleko. Historičari takođe kažu da je Hitler odluku o pripojenju Austrije lako donio zato što ga tadašnje evropske sile nisu spriječile zbog kršenja Versajskog ugovora, militarizacije zemlje i ulaska njemačkih trupa u demilitariziranu oblast Porajnje 1936. godine.

Eto povoda za komparaciju s ukajinskim Donbasom, gdje ruska vojska krši sve sporazume koje je sama potpisala o nezavisnosti Ukrajine.

I opet, daleko bilo da podsjećam na popuštanje tzv. međunarodne zajednice Miloradu Dodiku. Ali zašto i ne bih, kad nađoh kako i tadašnja Evropa na Hitlerov anšlus Austrije nije gotovo ništa preduzela osim mlake osude. Njemačka je obavijestila sjedište Lige naroda u Ženevi šta je uradila, ali je samo delegat Meksika uložio protest svoje zemlje.

Šta su druge države mogle učiniti, pitaju se historičari, kad je čak Winston Churchill samo upozorio da je vrijeme za druge zemlje preduzmu „efektivne mjere“ kao dogovor na agresiju Njemačke.

Eto, s takvim asocijacijama pratim šta sve radi Putinova Rusija u Ukrajini ovih dana i kako će na aneksiju četiri provincije reagirati zapadna alijansa. I šta se može dogoditi s Bosnom i Hercegovinom ako na građani Republike Srpske na današnjim izborima ponovo izaberu Milorada Dodika za svog predsjednika.

* * *

Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Ja mislim" su isključivo lični stavovi autora tekstova i moguće da ne odražavaju stavove redakcije portala Radiosarajevo.ba