Faruk Hadžić: Sistem naplate PDV-a – kako pomoći privredi?

Prije nekoliko sedmica svjedočili smo historijskom potezu u Parlamentu Bosne i Hercegovine. Naime, tada je, nakon dvije godine vođenja zagovaračke kampanje, jednoglasno usvojeno ukidanje PDV-a na doniranu hranu.

Piše: Faruk Hadžić, za Radiosarajevo.ba

Suština ove izmjene je da će od sada, kada se izmjene i dopune podzakonski akti, kada neko preduzeće donira hranu, biti oslobođeno plaćanja PDV-a. Međutim, ova izmjena, koliko god ona bila simbolična, jer će pružiti priliku da se trajno riješi pitanje gladnih u Bosni i Hercegovini, ona ima daleko veći praktični značaj kojega još uvijek nismo svjesni.

Značaj ovih izmjena jeste što je to tek četvrta izmjena ili dopuna zakona koji je usvojen prije gotovo 20 godina, što opet pokazuje da ne postoji politička suglasnost da se ide u izmjene ovog, previše bitnog zakona za ekonomski sistem u Bosni i Hercegovini.

Koliko je nekada i dobro držati postojeće stanje, toliko nekada i nije, jer je i poreski i ekonomski sistem vrlo dinamičan i potrebno je prilagođavati se promjenama koje nastaju. U slučaju različitih ekonomskih kriza ili nepredviđenih situacija, onda je dobro imati mogućnost fleksibilnog djelovanja, jer se time pomaže i onima koji održavaju poreski sistem – privreda.

Kreditiranje države

Zabranjeno preuzimanje teksta bez pismenog odobrenja Redakcije portala Radiosarajevo.ba!

Ličnog sam stava da poreska politika treba biti instrument za ostvarenje različitih ekonomskih ciljeva, a nikako sama sebi cilj. Kod nas u Bosni i Hercegovini, ipak, mislim da je bliža opcija da je poreski sistem sam sebi svrha bez toga da podržava već uspostavljene i donesene ekonomske ciljeve.

Možda i sama potvrda leži upravu o tome koliko često se i mijenjao sam zakon o PDV-u u proteklom periodu, kao i način kako se vrši naplata PDV-a. Ukratko, proces prijave i plaćanja PDV odvija se na način da preduzeća, koja su izdale određene račune, recimo u mjesecu junu, imaju zakonsku obavezu, da sve te transakcije obračunaju i plate predviđeni iznos PDV-a najkasnije do 10. u narednom mjesecu, u ovom primjeru, to je 10. jul.

Sistem je programiran tako, da ako jedan minut zakasnite sa uplatom predviđenog iznosa PDV-a, automatski se aktivira sistem prinudne naplate, gdje vam se dodaje dodatnih 10% od iznosa koji je trebao biti uplaćen, kao neki vid "kazne", kao i kazne za preduzeće i odgovorno lice.

Poslodavci često ukazuju na problem da su oni ti koji ustvari kreditiraju državu, jer praksa je takva da preduzeća izdaju fakture, na kojima je obračunat iznos PDV-a, koji onda oni plaćaju državu, ali navedeni iznos i PDV-a i iznosa svoje fakture će oni tek naplatiti za 30 ili više dana.

Tu sada nastaje problem, ako preduzeće ima duže rokove za naplatu fakture za isporučenu robu ili pružene usluge, jer je onda obavezan državi platiti PDV za nešto što još nije ni naplatio. U tim situacijama profitiraju najviše banke, ako preduzeće nema dovoljno sredstava na računu. Obzirom da je potrebno platiti navedeni iznos PDV-a, preduzeća se kratkoročno zadužuju, plaćaju PDV, ali i kamate banci na navedeni iznos, čime ustvari oni kreditiraju državu, ali teret tog kreditiranja preuzimaju preduzeća.

Ukratko ću pokušati prikazati kako sistem funkcioniše. Recimo da preduzeće A izdaje fakturu na ukupni iznos od 11.700 KM u krajem juna za isporučeni građevinski materijal prema preduzeću B, uz navedeni rok plaćanja od 45 dana. Navedeno znači, da će preduzeće A, već za nekih 10-15 dana platiti iznos PDV-a, tj. najkasnije do 10. jula, koji u ovom slučaju iznosi 1.700 KM, jer je prodalo svoju robu, ali nije je naplatilo.

Kako pomoći privredi, a sačuvati stabilnost sistema

Svoju fakturu prema ovim uslovima, preduzeće A će tek naplatiti u avgustu, iako je PDV već plaćen u julu. Zbog navedenog, entitetska udruženja poslodavaca sada traže od državnih institucija, generalno donosioca odluka, da se ova odredba zakona izmjeni i da se omogući plaćanje PDV-a do kraja mjeseca, što bi značilo pomjeranje sa 10. na posljednji radni dan u mjesecu.

U praksi bi to bila velika pomoć za preduzeća, jer bi time većina uspjela naplatiti svoje fakture i ne bi morali onda "kreditirati" državu. Drugi prijedlog, koji se također pojavio u javnosti odnosio se da na izmjene odredbi zakona vezano za plaćanje, na način da rok za plaćanje ne pomjera, već da se PDV plati po naplaćenoj fakturi.

Oba prijedloga imaju smisla i ekonomsko opravdanje iz pozicije preduzeća, ali iz pozicije države, teško da bi ijedan od ovih prijedloga uspio dobiti podršku. Prvi prijedlog i zahtjev je realniji, ali donosioci odluka će uvijek postaviti pitanje i odgovoriti "zbog čega bi to uradili, kada imamo sistem koji super funckioniše i sa kojim dolazimo do redovnih prihoda za finansiranje redovnih izdataka".

Stav donosioca odluka ima također smisla, jer bi time rizikovali sistem naplate PDV-a i isplate različitih izdataka, uključujući i finansiranje penzija. Drugi prijedlog vezano za naplatu PDV-a po izdatoj fakturi sa aspekta države je nerealan i kao takav, duboko sam uvjeren, ne bi bio ni razmatran, jer bi time bilo vrlo teško utvrditi kada je naplaćena neka faktura.

Gdje je rješenje?

Kompromisno rješenje je moguće naći, koje bi moglo zadovoljiti sve aktere u procesu i tako dodatno unaprijediti sistem naplate PDV-a, na način da se ne ugrozi naplata PDV-a prema državi, ali opet da se omogući pomoć preduzećima. Prijedlog i mehanizam koji ću sada navesti već djelomično funkcioniše, tako da bi sistem naplate bio djelomično korigovan.

Prethodno sam naveo primjer preduzeća A koje je izdalo fakturu na iznos 11.700 KM, od čega je 1.700 KM iznos PDV-a, uz rok plaćanja od 45 dana. Putem izmjena zakonodavne regulative, ostavila bi se odredba koja je i trenutno na snazi, da se PDV obračunava i plaća najkasnije do 10. u mjesecu, čime se zadovoljava ključni uslov donosioca odluka, ali se uvodi izmjena u korist preduzeća, gdje bi se omogućilo ili uslovilo da se PDV na izdatu fakturu plaća odmah, a ostatak iznosa fakture prema utvrđenim rokovima. Na prethodnom primjeru bi to značilo da će preduzeće A izdati fakturu na iznos od 11.700 KM prema preduzeću B, sa rokovima plaćanja i to 1.700 KM odmah po prijemu fakture, te ostatak 10.000 KM u roku od 45 dana. Ovaj prijedlog bi mogao dobiti podršku svih aktera u procesu jer bi se na taj način država zaštitila od mogućih zloupotreba ili nedostatka sredstava za finansiranje izdataka, dok bi se preduzeća dobila traženu pomoć da PDV plate po naplaćenoj fakturi. Ustvari, ovdje imamo princip da nije naplaćena cjelokupna faktura, već samo iznos PDV-a, što je kompromisno rješenje, ali isto tako preduzeća više ne bi imala problem da plaćaju PDV za nešto što još nisu naplatili.

Jednim dijelom, ovaj sistem preduzeća već i indirektno koriste kroz izdavanje predračuna, gdje kada drugo preduzeće uplati prvu ratu, koja može biti upravo ovaj iznos PDV-a, onda se izdaje faktura, čime se ustvari pruža zaštita svim akterima u procesu. Na ovom tragu je moguće i tražiti konačno rješenje.

Postoji i drugi zahtjev udruženja poslodavaca, a koji se odnosi na pomjeranje iznosa za ulazak u sistem PDV-a sa sadašnjih 50.000 KM na 100.000 KM. Ovaj prijedlog ima smisla i realniji je zahtjev koji će razmotriti država, jer to u principu znači da pravno lice koje je imalo promet preko 50.000 KM, ili 4.167 KM mjesečno u toku godine treba ući u sistem PDV-a.

Obzirom na današnje cijene, nivo plata i izdataka, ovo je minoran iznos, te ga kao takvog treba povećati. Trenutni nivo znači da je dovoljno da ste vi jedini zaposlenik u preduzeću i da plaćate neki normalni nivo plate i doprinosa i prema tim izdacima, a na osnovu ostvarenih prihoda, vrlo lako će te ući u sistem PDV-a.

Iz svog dosadašnjeg zagovaračkog iskustva oko izmjena zakonodavnih rješenja, bolje bi bilo da se ide sa po dvije odvojene izmjene zakona za dva navedena rješenja, zbog našeg složenog sistema odlučivanja i mogućih blokada u parlamentarnoj proceduri na državnom nivou. Onog trenutka kada su usvojene dopune zakona gdje se PDV na doniranu hranu ukida, napravljen je ogroman korak naprijed. Drugi korak trebaju biti samo izmjene koje se odnose na povećanje praga za ulazak u sistem PDV-a i to iznos od 100.000 KM, a treći korak da bude posebna izmjena koja se odnosi na izmjene i dopune oko naplate PDV-a. Koliko god su rješenja jednostavna i provodljiva, ne treba zaboraviti da se zagovaračka kampanja oko ukidanja PDV-a na doniranu hranu provodila pune dvije godine. Nadati se da će sada ovaj proces ići kraće i brže.

***

Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Ja mislim" su isključivo lični stavovi autora tekstova i moguće da ne odražavaju stavove redakcije portala Radiosarajevo.ba