Faruk Hadžić: Koliko će nas koštati bijeg ljudi iz države?

Zabranjeno preuzimanje teksta bez pismenog odobrenja Redakcije portala Radiosarajevo.ba!

Lijepo vrijeme se vratilo u Sarajevo. Nakon perioda obilnih kiša, svi smo jedva dočekali da napokon uživamo u suncu i ljepotama koje pruža naša domovina. Ipak, bez obzira na lijepo vrijeme, dijelu naših sugrađana nije bilo do uživanja, već su vrijeme proveli u pronalasku prilika za odlazak iz države.

Oni koji su posljednjih dana prolazili pored ambasade Njemačke u Sarajevu, mogli su svjedočiti velikom broju građana koji su strpljivo čekali na toplom danu, u redu za dobivanje neophodnih papira kako bi otišli živjeti i raditi daleko od svakodnevnih političkih problema kojima možemo svjedočiti. Ovime se po ko zna koji put potvrdila teza da nema bolje zemlje, ali lošije države za živjeti od Bosne i Hercegovine.

Piše: Doc. dr. Faruk Hadžić za Radiosarajevo.ba

Korijeni ovog problema su duboki, a posljedice će svakim danom biti sve teže i teže. Ako su građani prije desetak godina i odlazili zbog nemogućnosti da pronađu adekvatno plaćeno radno mjesto u Bosni i Hercegovini, sada su razlozi nešto drugačiji i povezani su sa političkom nestabilnošću, korupcijom i lošim sistemom pružanja socijalnih usluga. Ako je prije Evropa bila „daleko“, sada je dosta bliže prema mogućnostima da odete i ne razmišljate o tome hoće li neko pokrenuti iskru rata. Mi, koji smo rat prošli u punom njegovom obimu, znamo da to ne bi poželjeli svojoj djeci. Ako tu još dodate razgranati sistem korupcije i zapošljavanja, shvatit će te zašto jedan roditelj, koji je dio sebe dao u borbi za ovu državu, savjetuje sada svoje dijete da ode iz nje.

O posljedicama tihog nestajanja Bosne i Hercegovine, vrlo se malo priča, a o uzrocima gotovo nikako. Jedan od razloga je što imamo sliku lažnog ekonomskog napretka, jer nam poreski i statistički organi obično šalju poruke u javnosti o „rekordnim naplatama poreza“, što onda donosiocima odluka pokazuje da nema potrebe bilo šta mijenjati, jer očito sve funkcioniše i da se bespotrebno diže panika. Međutim, osnovu bilo koje ekonomije i države čine upravo ljudi, ljudski kapital, bez kojeg nema ni napretka. Ako se zadovoljavamo frazama da ljudi odlaze iz svih zemalja upravo u Njemačku, zašto je onda Njemačkoj toliko bitno da uveze nedostajuću radnu snagu? Razlog je što ozbiljne države poput Njemačke, prave razvojne planove za narednih 20 ili 30 godina i gotovo precizno znaju koliko im radnika u kojoj fazi nedostaje, uvažavajući demografska kretanja. Razvojni planovi su bitni, kako bi se kroz dovoljan nivo ekonomske aktivnosti mogle finansirati različite državne potrebe, posebno sistem socijalnih usluga poput zdravstvenog osiguranja i penzionog sistema. Kako bi se navedeni sistem javnih usluga finansirao, potrebno je imati mladu radnu snagu, koja će kroz plaćanje poreza osigurati finansiranje onih kojima je novac potreban.

Za našu državu je upravo ovo problem. Odlaskom mlade i stručne radne snage, ostajemo bez glavnog i nosivog sloja društva, koji bi ti trebao da finansira naše rastuće potrebe i omogući finansiranje zdravstvenog i penzionog sistema u narednim godinama i desetljećima, kada će doći do rastućeg broja penzionera i starijih osoba kojima je pomoć i podrška potrebna.

O kakvom problemu je riječ, pokazuju analize rađene za Federaciju BiH vezano za neophodni nivo finansiranja penzionog i zdravstvenog sistema u narednih godina. Izdaci za penzije svake godine rastu u Federaciji BiH. Kada se analiziraju podaci od 2014. godine, za Federaciju BiH pokazuju da je na kraju 2022. godine, u usporedbi sa januarom 2014. godine, broj penzionera povećan za 49.816, što je povećanje za 12,9%. U istom periodu, godišnji nivo izdataka za penzije je povećan sa 1,71 milijardu KM na 2,37 milijardi KM, što je dodatno godišnje povećanje za 661 milion KM, ili 38,6%.

Ovako značajan nivo izdataka je posljedica rasta i broja penzionera, ali i redovnih usklađivanja i povećanja penzija postojećih korisnika, što je posebno izrađeno tokom 2023. godine. Naime, u prva četiri mjeseca 2023. godine nivo izdataka za penzije je već povećan za 199,8 miliona KM u odnosu na isti period 2022. godine, što će u velikoj mjeri uticati na nivo povećanja godišnjih izdataka za penzije u 2023. i budućim godinama. Ukoliko se ovi trendovi nastave, u 2023. godini će za isplate penzija biti potrebno blizu tri milijarde KM.

Pored dosadašnjeg porasta izdataka za penzije, projekcije pokazuju da će se broj penzionera do 2032. godine povećati za 41.297 što je neto povećanje za oko 9,5%. Najveći doprinos rastu broja penzionera će biti zbog porasta broja korisnika starosne penzije i to za 76.146, što je povećanje za 29,5%, međutim, u navedenom periodu će doći do smanjenja korisnika invalidske penzije i to za 26.145, što je pad od 45%, što će u konačnici uticati na ukupno manji rast. Ovaj porast broja penzionera, kao i redovno usklađivanje penzija, posebno u vremenu inflacije, dovest će do značajnog povećanja izdataka za penzije i u narednim godinama. 

Posebno je važno naglasiti usklađivanje koje posljedica visokog nivoa inflacije, na osnovu koje se vrši i usklađivanje rasta penzija, te vanrednih usklađivanja. Kakve negativne posljedice je inflacija praćena izostankom mjera donijela Federaciji BiH pokazuje i analiza, da bi Federacija BiH tek 2028. godine dostigla nivo godišnjih izdataka od oko tri milijarde KM za penzije, da nije bilo inflacije i usklađivanja penzija po tom osnovu. Drugim riječima, inflacija je ubrzala usklađivanje penzija za pet godina unaprijed, podižući osnovicu za nova usklađivanja, što predstavlja ogroman teret za Budžet FBiH. Zbog navedenog, 2032. godine, ukoliko se ovi trendovi nastave, godišnji izdatak za penzije će narasti sa trenutne tri na šest milijardi KM. Da bi se to osiguralo, potrebno je imati rastući nivo zaposlenosti i radne snage koja masovno napušta državu. Navedeni rast broja penzionera, kao i izdataka za penzije će stvoriti snažan pritisak za finansiranje penzija iz drugih poreza, u slučaju da rast zaposlenosti bude manji od očekivanog, kao posljedica nedostatka radne snage na tržištu. Ovaj negativni trend se može prekinuti uvozom neophodne radne snage iz inostranstva ili povećanjem drugih poreza. 

Slični podaci i projekcije su i za zdravstveni sistem u Federaciji BiH. Od 2013. godine, po osnovu ovih doprinosa za zdravstveno osiguranje, prikupljeno 1,07 milijardi KM, da bi ovaj iznos porastao na 1,62 milijarde KM na kraju 2022. godine. U ovom periodu od 10 godina, došlo je do porasta prikupljenih doprinosa za zdravstveno osiguranje za 545 miliona KM, što je povećanje od 50,8%. Ovi doprinosi služe za finansiranje zdravstvenog sistema u Federaciji BiH, gdje su ustvari najznačajniji korisnici osobe starije životne dobe. Sa druge strane, do 2032. godine možemo očekivati još značajniji rast izdataka za zdravstveno osiguranje, što će se osigurati kroz rast prikupljenih doprinosa. Projekcije prikupljanja doprinosa za zdravstveno osiguranje za period 2023. – 2032. pokazuju da se može očekivati porast u naplati javnih prihoda na nivo od 2,45 milijardi KM u 2032. godini, što je povećanje od 833 miliona KM.

Kako bi se osigurali izdaci za finansiranje zdravstvenog sistema, potrebno je značajnije povećavati nivo zaposlenosti, kako bi novi radnici osigurali dodatni novac za finansiranje zdravstvenog i penzionog sistema. Obzirom da radnici, umjesto u Bosni i Hercegovini, pronalaze priliku za rad van države, oni će umjesto u našu državu, ova sredstva uplaćivati negdje drugo, što može ugroziti sistem finansiranja javnih usluga.

Nekoliko je scenarija na koje možemo računati u narednom periodu. Jedan od scenarija je totalna liberalizacija tržišta rada, ali to će značiti priliv stranih radnika, uglavnom iz Afrike i Azije. Ovaj scenarij je politički vrlo kompleksan, jer će onda promijeniti kompletnu demografsku strukturu stanovništva i ne bi odgovarao etno-nacionalnim politikama u Bosni i Hercegovini. Drugi scenarij je čak i vjerovatniji, a mogao bi biti, zbog nedovoljnog broja radnika, a rastućih budžetskih izdataka, novo zaduživanje i povećanje poreza, što bi u par godina moglo stvoriti sliku lažnog napretka, ali dugoročno će dovesti do ozbiljnih ekonomskih problema i još masovnijeg iseljavanja.

Kao što sam i prije govorio za inflaciju, tako ću i sada reći za demografiju - što budemo duže čekali sa rješavanjem ovog problema, to će biti sve bolnije i teže kasnije nama koji ostajemo u državi, jer će drugi naši sugrađani i dalje strpljivo čekati po suncu ili zimi pred ambasadama da dobiju izlaznu kartu iz ovog političkog blata.

***

Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Ja mislim" su isključivo lični stavovi autora tekstova i moguće da ne odražavaju stavove redakcije portala Radiosarajevo.ba