Enver Kazaz: Država za biskupa

Reagiranje na izjave generalnog sekretara Biskupske konferencije u BiH, dr. Ive Tomaševića.

Piše: Enver Kazaz

U jučerašnjem Oslobođenju reagirao je gospodin Ivo Tomašević na moje stavove o politikantskim istupima Gradimira Gojera i Željka Komšića, te kardinala Puljića o presudi prema kojoj kardinal treba biti deložiran iz stana u zgradi Biskupije, na kojem stanarsko pravo posjeduju nasljednici umrlog stanara. Tomašević, tajnik Biskupske konferencije, postavio mi je tobože nekoliko pitanja. Kažem tobože nekoliko pitanja, jer to pitanja nisu, već podle insinuacije kojima me se pokušava predstaviti kao fašistu, tj. rigidnog komunistu. Evo šta on tvrdi: “Gotovo je nevjerojatno da jedan profesor takvog iskustva i ugleda donosi tako teške ocjene i procjene i to samo s jednim jedinim argumentom, a to je da kardinal Puljić treba biti legalist. Zar treba biti legalist pod svaku cijenu? Nisu li se tim, i isključivo tim argumentom, branili oni koji su otima li tuđe i progonili druge i drugačije u fašističkim državama i nije li to jedini istinski argument bio onima koji su nakon Drugog svjetskog rata, otima li tuđe i sudili svoje neistomišljenike? Ne do gađa li se to i da nas u mnogim zemljama gdje se legalno na nose nepravde i uskraćuju ljudska prava? Zar se na pragu dvadeset prvog stoljeća ne bi smjelo argumentirano postaviti pitanje pravednosti određenog zakona ili bi trebalo samo pognuti glavu i biti legalist?“

Komšić i Gojer

Ovako reagiraju samo ljudi bliski moćnicima, jer u nedostatku argumenata oni odmah posegnu za najkrupnijim diskvalifikacija ma. Moj argument da gospodin Puljić mora poštovati zakone ove zemlje, e da bi bio legalist, Tomašević povezuje sa praksama u fašističkim i rigidnim komunističkim zemljama, te zemljama u kojim se uskraćuju ljudska prava. Kakvo licemjerstvo i kakva bahatost. Nakon što su me zbog mojih stajališta o bošnjačkom nacionalizmu bošnjački desničarski mediji proglašavali četnikom, ustašom, komunistom, islamofobom itd, sad mi gospodin Tomašević lijepi etiketu fašiste i rigidnog komuniste, doduše ne izravno, nego podlo izokola, u aluziji, tipično tajnički.

Ali, da vidimo za šta se to zalaže tajnik Biskupske konferencije. “Zar treba biti legalist pod svaku cijenu?“ Ko ja je to cijena u pitanju? Desetine kvadratnih metara stana, moglo bi se reći, tajnički zlobno. I eto ga, ukazalo se zlatno tele u vidu kvadratnih metara soba, kupatila, kuhinje, čak i prislušnih uređaja. A onda se kvadratni metri stana učas povežu sa stanjem katolika i Hrvata u BiH. Kakvo licemjerje, jer stanje Hrvata u BiH posljedica je, s jedne strane, strašnih ratnih okolnosti i Karadžić-Miloševićevog projekta, a, s druge, Tuđmanovih fantazmi o podjeli Bosne i njihove operacionalizacije pod vođstvom Mate Bobana, pa potom Dejtonskog mirovnog ugovora i ustavnih rješenja proizašlih iz njega koja omogućuju majorizaciju Hrvata, te republičkosrpskog nacionalizma kojemu je cilj da Hrva ta ne bude u RS-u, a na koncu i nastojanja nekoliko tipova bošnjačkog nacionalizma da ostvari potpunu dominaciju nad Hrvatima. Puljić i Tomašević se stanja Hrvata u BiH sjete kad dođe u pitanje stan u Biskupiji. Enver Kazaz je o katastrofalnom stanju Hrvata u BiH i hrvatskoj kulturi napisao više stranica nego Puljić i Tomašević skupa i zbog toga bio proglašavan za ministranta i ustašu od bošnjačkih nacionalista. Za to mi Tomašević nema šta popovati. I ne samo za to veći stoga što on i Puljić ne mogu sebe izjednačavati sa hrvatskom nacijom i njenim pravima u BiH. Pogotovu ne sa stanom u Biskupiji. Za taj stan neka se obrati direktno Čoviću i njegovoj kliki koja je, skupa sa ostalim političkim klikama, izglasala u Parlamentu zakone o kojima je riječ.

A je li Puljić pomenutu kliku dovodio manje-više direktno na vlast? Jeste, tu činjenicu tajnici ne mogu zatajiti, ma koliko se trudili.

Dakle, najjednostavnije rečeno, Tomašević tvrdi da su Hrvati ugroženi u BiH zbog zakona o restituciji i zakona koji reguliraju oblast stanarskih prava, a ne zbog ustava, izbornog zakona, rata i etnonacionalističkih politika.

Još je nešto veoma važno u cijelom slučaju presude o deložaciji. Puljić, i ne samo on nego i svaki drugi moćnik, svaka institucija i svaki građanin i građanka mora ju pred zakonom i sudovima biti jednaki. Ne može se ma koliko bili biskup, ili reis ili bilo koji drugi moćnik – bi ti iznad zakona. Ako se za to neko zalaže, onda nas uvodi u Orwellovu “Životinjsku farmu“ u ko joj se zna ko je pred zakonom i sudom jednakiji od ostalih. Ne biti legalist, podrazumijeva uvesti u društvenu praksu kategoriju jednakijih pred sudovima i zakonima.

No, za šta sam se zalagao, a to su Tomašević i novinarka Oslobođenja pre šutjeli. Za najjednostavniju stvar, da se rasprava o ovoj presudi ne svodi u blato nacionalističkih interpretacija, već da se o klasnom, etičkom i svakom drugom karakteru zakona koji se donose u BiH raspravlja racionalno i s argumentima, hladne glave, a ne politikantski, kako sam ocijenio istupe Željka Komšića i Gradimira Gojera.

Laže tajnik Biskupske konferencije kad tvrdi slijedeće: “Sad je odjednom i gospodin Komšić za dr. Kazaza nacionalist, a gospodin Gojer ‘nadkomšić’ u hijerarhijskoj ljestvici banalnosti.“ Laže, jer sam rekao da je Komšićeva reakcija politikantska, pragmatična i licemjerna. Gospodin Komšić, na ime, ne može nikako biti hrvatski nacionalist. Može biti tek politički pragmatik koji oblikuje bošnjačkocentričnu varijantu pseudo-multietničke politike. A ovdje je važno istaći da njegovu reakciju o stanu u Biskupiji smatram licemjernom, jer je baš Komšić obavljao dužnost načelnika Općine Novo Sarajevo kad nije izdata urbanistička dozvola za gradnju katoličke crkve u sarajevskom naselju Grbavica. Rekao sam precizno tek to da je Komšić svojom ishitrenom reakcijom požurio da se iskaže, kako to narod voli reći, većim katolikom od pape. I dodao ironično da Komšićeva parola iz izborne kampanje Država za čovjeka može postati parolom: država za biskupa. Iz prostog razloga što on kao član Predsjedništva države ne smije dozvoliti nikakav pri tisak na sudske organe, a ovakvom reakcijom i jakim simboličkim kapitalom funkcije koju obavlja dolazi u poziciju da njegovu reakciju neko može tumačiti baš kao pritisak na sud. Komšića u funkciji člana Predsjedništva BiH Ustav obavezuje da se zalaže za neovisnost sudstva i jednakost svih građana pred zakonom.

Laž je i da sam Gojera proglasio nacionalistom. Ne, njega sam označio velikim meštrom političkih ubleha, koji je počeo lupetati o antikatolicizmu u Sarajevu svukavši cijeli slučaj u blato nacionalističkih odnosa u BiH. Gojer je promijenio više stranaka nego bilo koja druga politička ubleha u BiH. Gojer, član Harisove unitaristički orijentirane stranke, hrvatski nacionalista - kako to glupo zvuči.

Loši zakoni

Tajnik Biskupske konferencije mi ove gluposti podmeće samo zato što su mu argumenti u raspravi nikakvi, pa je prinuđen da podlo insinuira i lupeta. Svi oni koji ovu presudu tumače kao antikatoličku i antihrvatsku moraju ponuditi makar jedan valjan argument za svoje tvrdnje, a ne imaginirati povezujući cijeli slučaj sa antihrvatskim i antikatoličkim političkim praksama u BiH. To je identična reakcija onoj koja presude Suda za ljudska prava iz Strasbourga, zbog kojih BiH mora platiti odštete oficirima JNA zarad ugrožavanja njihovih stanarskih i vlasničkih prava nad stanovima, tumače kao antibošnjačke. Zakoni koji su prouzročili spornu presudu, jednostavno rečeno, nisu ni antihrvatski, ni antibošnjački, ni antisrpski. Oni su, naprosto, loši.

A da je BiH kapilarno prepokrivena nacionalizmom, da se ona iz multietničkog društva pretvorila u troetničko – posvjedočuje i način na koji se vodi rasprava o ovoj presudi. Nisu tome razlog zakoni koji uređuju oblast stanarskih prava i nepostojanje zakona o restituciji. Nego rigidne ideologije, znatan broj političkih partija, užasne povijesne okolnosti, ishitrene reakcije političkih ublehaša, mediji, ideološki postamentiran školski sistem, ali i djelovanje religijskih institucija i moćnika koje su Boga zamijenile idolima nacije i nacionalnih vođa. Sve ono, dakle, što vrši mentalnu okupaciju ovdašnjih ljudi. Javne reakcije na ovu presudu samo dalje cementira ju to stanje mentalne okupiranosti.

O diskriminatorskom odnosu prema tzv. konstitutivnim manjina ma u BiH pisao sam i govorio u bezbroj navrata. Pa ta ko i o Hrvatima u Sarajevu. Za analizu tog stanja ne treba mi povod biti nikakav stan u Puljićevoj rezidenciji, nikakva presuda, Komšić, G jer, Puljić i Tomašević, nikakvo njihovo politikantstvo, pragmatizam i licemjerstvo.

Pročitajte sve o slučaju 'deložacija kardinala'

Tekst prenosimo iz Oslobođenja