Emina Bošnjak: Hipsteri na biciklima

Piše: Emina Bošnjak, Submagazin

Još jedna sitna potvrda da se his­torija pon­avlja i da je razvoj ljud­skog društva prije nekakav kružni tok s hil­jadu ulica koje se ​izlaze iz njega nego prava, jednosm­jerna ulica, došla mi je ovih dana u vidu novog omil­jenog pre­voznog sredstva nekad kine­skih rad­nika, a danas sara­jevskih hipstera/​ki. 

I dok su dis­ci­plini­rani rad­nici i rad­nice teško imali izb­ora prije kineskog ekonomskog buma, hip­steri imaju, šta god ko (loše) mis­lio o njima. Doduše, to je izbor između revi­zora u tram­va­jima, trole­jbusima i pješačenja s jedne strane - četrde­se­to­godišnji nou­veaux riches koji sebi mogu pri­uštiti auto­mo­bil, iz mog skromnog iskustva, ion­ako ne žele da nose nanine naočale u kom­bi­naciji s retro svilenom cvjet­nom halji­nom – i predanog ped­alanja, koje vas na kra­jnju destinaciju može dovesti zadi­hane i ozno­jene, ali i proizvesti nalet endor­fina ako ste vozili „bez ruku“ pril­ično sličan onome koji proizvodi aktivnost za koju vam ti ekstrem­iteti uobiča­jeno tre­baju. Gov­orim, nar­avno, o uži­vanju u čokoladi.

Gener­ički crni bicikl se prije par god­ina mogao vid­jeti samo na uli­cama istin­ski postin­dus­tri­jskih gradova (nekad bilo indus­trije, sad je nema), osiro­mašenih rudama koje su eksploat­i­sane i ljudima koji su otišli tamo gdje barem ima više nade. I dok se, čini mi se, većina ljuti na hip­ster­sko pozi­ranje, mis­lim da vri­jedi razmis­liti o posljedicama i uzrocima ovog „foli­ranja“. Ako i nisu u pot­punosti osvi­ješteni razlozi i rezul­tati ovakvog pon­ašanja, ne znači da nisu – pozitivni.

Zeleni/​e, a nisu članovi/​ce SDA
Iako većina hip­stera ne gubi san zbog kli­matskih prom­jena, oni koji voze bicikl svjesno ili nesv­jesno sman­juju svoj kar­bon­ski oti­sak, koji pred­stavlja ukupnu količinu gasova sa efek­tom stak­lene bašte koju proizvodimo, koji bi — ako pretjer­amo — mogao Zemlju pretvoriti u Veneru, na kojoj stvarni atmos­fer­ski uslovi imaju veze s mitološkom slikom ove boginje koliko i mas­tur­biranje sa sljepi­lom. Ova analogija ipak nije toliko pre­cizna: istina je da su obje veoma „vruće“; toliko da obični smrtnici/​ce to ne mogu pod­ni­jeti.

Ovo je, nar­avno, worst case sce­nario, čija bi blaža verz­ija, prema pred­viđan­jima onih koji/​e se prouča­van­jem klime bave cijelog života, kao i onih koji su u protekla dva mjeseca iza­šli vani nekad oko 12 sati popodne, mogla da nas dočeka za kojih 50 god­ina.

Onima koji sad čitaju ovaj tekst (svih vas 8, you know who you are!) i koji odmahuju rukom i gov­ore: „ko živ, ko mrtav“, poruču­jem da nisu ni Luj XV, niti nje­gova ljubavnica Madame de Pom­padour pa da očekuju potop poslije svoje smrt. Ako i tad nisu uvjereni, neka skro­laju odmah do sljedećeg pod­naslova.

Uostalom, hipsteri/​ke neće sjesti na bilo kakav bicikl. Poželjno je da to bude prim­jerak koji datira između dva svjet­ska rata, da ga je vozio neko od članova porodice i da krije vrlo zan­imljivu priču (koliko puta je zakr­pljena zad­nja guma, ko je sve slomio nos vozeći ga, itd), što nas dovodi do dru­gog nenam­jernog efekta: recikliranja!

Flek­si­bil­nost
Sa sto­pos­tot­nom uvjerenošću mogu tvrditi da nam se svima desilo (bili mi hipsteri ili ne), da kas­nimo negdje jer nam kasni auto­bus, tram­vaj, voz, dvokolica, space shut­tle… Ako ste navikli da privezu­jete bicikl za sao­braća­jne znakove, kapije i druga bicikla koja su već privezana za sto­godišnje deblo eukalip­tusa zbog hroničnog nedostatka onih stvarčica za koje se tradi­cionalno vežu bajkovi, onda ste sig­urno dio man­jine koja se pojavljuje na dogov­orenom mjestu u dogov­oreno vri­jeme. Ne samo da tačno možete birati vri­jeme u koje ćete krenuti i time bitno utje­cati na to koliko vam dugo treba da stignete od tačke A do tačke B, već možete birati i rutu kojom se vozikate. Tako barem nikad nije dosadno. Loš popratni efekt jeste da vas sve to može pod­sjetiti koliko je monoton grad u kojem živite. No, dobro sad, nek mi neko pokaže mač koji nema dvije oštrice… ili ne.

 

Fit­ness, (s)he’s my wit­ness
Ovaj razlog je upi­tan i, evo, već želim da čujem prigov­ore da nije baš toliko zdravo bicik­li­rati u urbanim zonama: istovre­meno udisati Eau de Smog i izla­gati se opas­nosti da vas pregazi suludi vozač koji se u po bijela dana trka glavnom ulicom. Tačno, ali pošto ion­ako svi udišemo tu savršenu atmos­feru i hodamo trotoarima/​improviziranim rally stazama (pon­avl­jam, bili mi hip­steri ili ne), čini mi se da je dan bolje utrošen s arogantno-​hipsterskim, ne-​možete-​mi-​ništa osmije­hom na licu una­toč ovim opas­nos­tima, sve to with fun between your legs. True story: 30 min­uta vožnje bicik­lom troši oko 250 kcal. Hipsteri/​ke su mršavi s razlogom.

Jesam li zab­o­rav­ila koji argu­ment koji pro­moviše vožnju bicikla, a nonšalantno spom­inje hipstere/​ke? Kako se zove ona „stvarčica za koju se tradi­cionalno vežu bajkovi“?

Tekst prenosimo iz našeg prijateljskog Submagazina