Edin Subašić: Ključni dani za budućnost Bosne!?

Zabranjeno preuzimanje teksta bez pismenog odobrenja Redakcije portala Radiosarajevo.ba!

Da li je u toku dosad najžešći medijski predizborni cirkus ili svjedočimo novoj eskalaciji političko-sigurnosne krize?! U svakom slučaju na sceni je uvod u „vrelu bosansku jesen“ kako je nedavno najavio Dragan Čović podržan od zvaničnog Zagreba. 

Atmosferu uzavrelu u očekivanju nametanja diskutabilnih izmjena Izbornog zakona BiH od Christiana Schmidta, visokog predstavnika u BiH, do ključanja su doveli najprije masovni protesti građana pred OHR-om, a zatim i verbalni ispadi nacionalnih lidera. Ili se čak radi o planiranom zaoštravanju?

Dogovoreni konflikt

Za posljednje izjave Bakira Izetbegovića, Dragana Čovića, Milorada Dodika i njihove suporte tipične su dvije osobine: ratno-huškački karakter i savršena koordinacija tajminga i sadržaja poruka! Za posljedicu to ima isforsiranu radikalizaciju međunacionalnih odnosa i zastoj političkog dijaloga. 

Dolazi se na rub stvarnih sukoba i tako stvara situacija kada će i domaći i strani akteri u Bosni dobiti argument da je nekakva trodjelna podjela neminovna. Zato se nameće procjena da je „konflikt“ među nacionalističkim vođama ustvari dogovoren.

Također, ovaj put je uočljivo i energično reagiranje bitnih stranih faktora u Bosni, ali i ono je koordinirano između njihovih ambasada pa se lako razotkriva cijeli scenarij. 

Najprije je procurilo sa sastanka kod Schmidta uoči njegove odluke da su predstavnici HDZ-a BiH najavili da „...ako Schmidt ne proglasi ovo doći će do problema na jugu zemlje!“

Zatim je Bakir Izetbegovi,ć lamentirajući na skupu SDA u Hadžićima o vojnoj snazi Bošnjaka „ako bi došlo do najgoreg“, odaslao vrlo prijeteću poruku: 

„Prebrojali smo se... i koliko lovaca imamo, i koliko mladih ljudi, i koliko imamo instruktora na dronovima, i tako dalje. Neću dalje, ali samo da znate“.

Vrlo brzo mu je odgovorio Milorad Dodik poručivši da „Srbe niko neće prebrojavati, pa ni muslimani, ali treba da znaju da nas je dovoljno".

To bi bila tzv. „propagandna priprema“ za konflikt višeg nivoa i intenziteta. Ovdje treba podsjetiti da se slično dešavalo i u martu ove godine kada je Ravnogorski četnički pokret (RČP) najavio postrojavanje u Višegradu uz prisustvo i četnika iz Srbije. I tada je bilo glasina iz diplomatskih krugova u Sarajevu da su bili planirani teroristički incidenti, napadi na povratnike, a zatim širenje konflikta. Navodno su sa druge strane bile spremne različite naoružane naoružane grupe. 

Na te informacije reagirale su obavještajne službe članica NATO-a i EUFOR-a te je zabranom skupa u Višegradu i brzim raspoređivanjem pojačanja EUFOR-a u Podrinju, Banjoj Luci i sarajevsko-romanijskoj regiji eskalacija zaustavljena. 

Krajnji cilj nacionalističkih centara u Bosni i evropskih pokrovitelja koncepta podjele Bosne jeste stvaranje krizne situacije, gdje bi se podjela plasirala kao jedino moguće rješenje, a građani pod prijetnjom novim ratom - naveli da ga prihvate.

Sada se događa gotovo ista situacija. Nacionalisti (SDA – HDZ BiH – SNSD) prijete konfliktom, a zapadni akteri tobože smiruju strasti pripremajući nepovoljno političko rješenje.

Odgovori Zapada

Ambasada SAD u Sarajevu prilično je ohladila Izetbegovića, ali i Dodika. 

„Šokirani smo i zgroženi jučerašnjim zapaljivim komentarima Bakira Izetbegovića, koji su predvidljivo pozvali na neodgovoran odgovor Milorada Dodika.“

Amerikanci zatim „instruiraju“ javnost porukom da „...u 2022. godini građani zaslužuju bolje od lidera koji pozivaju na etničke podjele i podstiču etničke tenzije...” ali zatim i daju naslutiti razvoj događaja. 

„Građani BiH zaslužuju lidere koji će raditi na općem dobru i donositi teške odluke neophodne da BiH osigura svoje mjesto u euroatlantskoj zajednici naroda”, kaže se u saopćenju Ambasade SAD.

Koji su ti novi lideri i kakve „teške odluke“ će morati donijeti, tek ćemo vidjeti. Sve to treba promišljati u kontekstu američkog stava da će „SAD podržati odluke visokog predstavnika Schmidta ma kakve one bile.“

Njemačka ambasada u Sarajevu poručuje gotovo isto. 

„Zapaljiva retorika koju smo čuli od Bakira Izetbegovića i Milorada Dodika je neodgovorna i mora se najoštrije osuditi. Apeliramo na sve političare u ovoj zemlji da se vrate objektivnom diskursu, razumijevanju i ravnoteži umjesto mržnji i podjelama te da zajedno rade za dobrobit građana zemlje kako bi Bosnu približili EU – zajedničkom cilju svih građana ove zemlje.“ 

Indikativno je da niti jedna ambasada u Sarajevu nije komentirala kuloarske prijetnje HDZ-a BiH da će „biti problema na jugu zemlje“?! To je zaista argument za kritike na račun predstavnika EU i SAD, a posebno za Schmidta, da sada pogoduju zahtjevima Hrvata za izmjene izborne legislative i time praktično podrivaju državni Ustav. 

Štaviše, niko iz EU se nije refrirao niti na sve jaču diplomatsku i propagandnu ofanzivu Zagreba protiv Bosne, gdje predsjednik Zoran Milanović i premijer Andrej Plenković, i pored međusobnih razmirica, usklađeno djeluju u interesu HDZ BiH, i to gotovo istim narativom kakav dolazi i iz Srbije !

Nakon protesta u Sarajevu Milanović je tražio od Plenkovića da sazove Vijeće za nacionalnu sigurnost tvrdeći da će se „Hrvatska morati uključiti“, predstavljajući tenzije u Sarajevu kao sigurnosni problem Hrvatske. Plenković ga je „otresao“ kao krivca za porast tenzija u Bosni, ali je Izetbegovićevu izjavu nazvao „katastrofalnom“ te da se „ne može drugačije protumačiti nego kao priprema za rat“. 

Čime prijete nacionalisti?

Dakle, opcija izbijanja ograničenog konflikata se mora razmatrati kao moguća. 

Izetbegović je pominjao da bi se odbrana Bosne „ako dođe do najgoreg“ oslanjala na lovce, mlade ljude i na dronove, inače „leteće robote“, za koje navodno već imamo instruktore. Diletantski sročeno ohrabrenje bosanskim patriotima (ima ko pružiti otpor!) zapravo je bilo prikrivanje činjenice da SDA već odavno kontrolira naoružane grupe kamuflirane security firmama, klubovima borilačkih sportova, navijačkim skupinama i radikalnim vjerskim grupama.

Jednako tako SNSD preko struktura MUP-a RS i boračkih organizacija kontrolira odrede četnika u Republici Srpskoj i usko sarađuje sa proruskim grupama iz Srbije, sa neonacističkim ekspoziturama organizacija  „Krv i čast“ (Blood & Honour) i „Borba 18“ (Combat 18), a da i ne govorimo o razvijenom sistemu lovačkih društava. 

Radikalnu politiku HDZ-a BiH već odavno najekstremnijim akcijama prate profašističke organizacije “SH MO” (Skinheads Mostar) i proustaške navijačke skupine klubova iz Mostara i zapadne Hercegovine. U Mostaru je javna tajna da su skrnavljenja Partizanskog groblja i slični ispadi upravo njihovo nedjelo.

Međutim, ako nastojimo dimenzionirati razinu prijetnje od ovakvih grupa, mora se reći da u vojno-taktičkom smislu one nisu sposobne povesti, niti voditi bilo kakav rat. Njihov domet su incidenti, drumska presretanja, napadi na civile npr. povratnike, masovni navijački neredi i sl. Za to su i namijenjeni. Njihovim djelovanjem pokušao bi se stvoriti haos, osjećaj nesigurnosti, a time i atmosfera u kojoj bi nacionalistički lideri nastupili kao „mirotvorci“, a stvorene tenzije, kako je rečeno, poslužile bi za ubjeđivanje naroda da su bolja loša politička rješenja, nego rat. 

Suština ratne retorike ovih dana je u tome pa je stoga Izetbegovićevo „sokoljenje“ naroda u potpunosti laičko i vojnički neuko postavljanje i problema, i „rješenja“ s kojim ne može biti pozitivnog efekta, jer je namjerno pogešno.

Ali, ako je za hrvatske i srpske nacionaliste u Bosni, te Beograd i Zagreb, i logično da bi za zaoštravanje stanja u Bosni upotrijebili upravo snage izvan sistema (kako bi se lakše ogradili od nezakonitih akcija i nazvali ih „buntom naroda“), vrlo je indikativno i Izetbegovićevo oslanjanje na lovce, neidentificirane „mlade ljude“, instruktore za dronove i robote, ukratko na falange izvan sigurnosnog sistema države.

Mehanizam izdaje i građanska jalovost

Ovim se i Izetbegović razotkriva kao lider koji odustaje od države Bosne i prihvata nadmetanje sa druga dva nacionalistička bloka za svoj (bošnjački / muslimanski) dio teritorije. Tako dolazimo do  argumenta za tezu da je i Izetbegović partner u destruktivnom projektu trodjelne podjele države, što bi konačno, nakon upropaštene revizije presude protiv Srbije i niza antidržavnih poteza pogodavanja neprijateljima Bosne, moralo postati predmetom istrage i krivičnog gonjenja. Zajedno sa Dodikom i Čovićem!

Bosanski intelektualci, poput npr. Zlatka Hadžidedića, Ive Komšića, Esada Durakovića, Esada Bajtala... prozreli su i već eksplicirali čitav taj mehanizam i politiku izdaje. Akcentirali su i neka rješenja koja se oslanjaju na (konačno?) građanski bunt, protest i kritičnu masu, a pravno – na Ustav Republike BiH. Da se građani, ipak, mogu okupiti u kritičnim momentima pokazali su protesti u Sarajevu 25. jula. Nedostajalo je više upornosti, organizacije i jedinstva na probosanskoj ideji. I naravno, kao akteri destrukcije suštine protesta pojavljuju se opet operativci SDA sa svojim predsjednikom u pozadini!

“Bošnjaci su najveće žrtve rata, ali politika koju vodi SDA, može ugroziti državu”, komentirao je Izetbegovićeve izjave Ivo Komšić dodajući da „Bakir nema pojma šta su građani“ i da bi on, Komšić, „u slučaju eskalacije bio na suprotnoj strani od Izetbegovića“. 

Reteriranje za opstanak

Nakon reakcija stranaca Izetbegović je vidno reterirao, vjerovatno pod pritiskom i u strahu od zakulisnih diplomatskih „penala“. Također, očigledno da njegov rejting ne raste forsiranjem imagea zaštitnika Bošnjaka. Naprotiv, salve karikiranja njegovih izjava ozbiljno mu narušavaju već skromni ugled. 

Zato je u intervjuu na jednoj TV stanici u četvrtak uveče pokušao „popeglati“ stavove koji su ga izvrgli oštrim kritikama pa je „prebrojavanje“ objasnio kao „procjenjivanje da li se možemo odbraniti“, a naglo se ogradio i od lovaca, dronova i „mladih ljudi“ rekavši: 

„Mi nikad nećemo ništa raditi mimo zakona, ali ćemo tražiti mogućnost da se ojačamo.“

Teško da će time omekšati stavove stranaca, a to je i njemu jasno. U spomenutom intervjuu priznao je da mu je od stranaca rečeno: „Ne morate vi uvijek pobijediti.“ 

Bilo je to u kontekstu priče o izbornim očekivanjima kada se opet, ali mlako i neubjedljivo, pokušao baciti kamenom na protukandidata Denisa Bećirevića kao političara koji „dosad nije uradio ništa za državu osim što piše pisma.“

S druge strane, od stranaca netretirani Dragan Čović u četvrtak je okupio boračke udruge demobiliziranih bojovnika HVO-a tražeći podršku za sve agresivniju politiku baziranu na „ugroženosti Hrvata“. 

 „Osim mržnje, retoričke poruke koje čujemo iz svih medija, iz bošnjačkog političkog vodstva imaju jedan cilj – rat“, istaknuo je na sastanku. A zatim prepisuje retoriku Milorada Dodika. 

„Prijete otvoreno, cijelom hrvatskom narodu i njegovim predstavnicima, želeći završiti ono što nisu prije mogli, uništiti Hrvate na političkoj, kulturnoj, gospodarskoj, vjerskoj i svakoj drugoj razini,“ lamentirao je Čović.

Tako je odgovornost za bilo kakvo ugrožavanje sigurnosti prebačena na Izetbegovića koji se nevješto upecao na vlastitu „varalicu“, na priliku da ojača svoj umišljeni image jedinog zaštitnika Bošnjaka. 

Kriza građanske svijesti

Ovdje je razočaravajuće djelovanje građanskih partija. Npr. na protestima ispred OHR-a vrlo naivno su dopustili da im se SDA (obraćanjem Šefika Džaferovića) ubaci kao ravnopravan saigrač i time pokvari prvobitnu namjeru organizatora protesta – da se prema OHR-u artikulira stav pristalica građanskog koncepta države kao relevantnog i suprotstavljanog nacional-separatističkom i fašisoidnom konceptu nacionalista i njihovih evropskih sponzora.

Samo prisustvo Bakira Izetbegovića na protestima bilo je politički nemoralno, jer se razotkrilo da je upravo on još u Mostaru potpisao saglasnost (u ime koga ?) za izmjene Izbornog zakona kako bi se „...osigurao legitiman izbor i legitimno političko predstavljanje konstitutivnih naroda...“ udovoljivši HDZ-u BiH. Upravo na temelju tog dokumenta EU, OHR (i Zagreb?) kreirali su sporne dijelove izmjena koje Schmidt ipak nije nametnuo. (Zasad.) Stoga je Izetbegovićevo prisustvo na protestima bilo krajnje političko licemjerstvo. 

Na pitanje jedne sugrađanke tada ispred OHR-a „zašto je to potpisao“ Bakir je nejasno odgovorio, ali je zato radoznala Sarajka dobila lekciju od dr. Sebije Izetbegović da „treba da se educira jer nema pojma o čemu govori.“

Mogući razvoj situacije

Christian Schmidt mudro je odvadio ključne i sporne izmjene Izbornog zakona iz svoje odluke, i pobrao političke poene nametnuvši samo tehničke izmjene koje bi trebale smanjiti izborne krađe. Vrući krompir suštinskih promjena od značaja za Ustav FBiH opet je ostavio liderima koji su se već dokazali nesposobnima za dogovor. 

„Dat ću vam još jednu priliku i razuman rok za dogovor, a onda ću ja sam odlučiti,“ poručio im je Schmidt.

Time je sebi, OHR-u, evropskim faktorima i američkim partnerima kreirao idealnu situaciju da, ako bh. lideri ne dođu do kompromisa i rješenja, praktično mogu o budućnosti ove zemlje odlučiti šta god žele. 

Može se pretpostaviti kako će se sad ponašati HDZ BiH, SNSD, Zagreb i Beograd. SDA i Izetbegović konačno će morati i praktično pokazati probosansku opredijeljenost, dok će se građanske, lijeve i partije centra konačno morati nametnuti kao bitan faktor i nosilac ideje građanske i sekularne Bosne ili zauvijek zašutjeti. Tako je floskula „naredni dani su ključni za Bosnu“ postala tačnija nego ikad do sada.