Dragan Bursać: Zločin pod opancima - lažna država Republika Srpska i parada genocida

"Kada na državnom festivalu kulture u Crnoj Gori neko izađe i predstavi se kao 'država Republika Srpska', to nije omaška. To je politika. To je normalizacija zločina. To je strategija. To je pokušaj da se entitet, nastao na krvi, zgarištima i logorima, na kostima onih 675 muškaraca i dječaka iz Bijelog Potoka, predstavi kao nevino kulturno čedo 'srpskog sveta'. To je kao da neko pošalje delegaciju 'države Trećeg Reicha' da plešu valcer u Normandiji. Ili da 'država NDH' predstavlja hrvatsku kulturnu baštinu na festivalu u Potkozarju."

Piše: Dragan Bursać, za portal Radiosarajevo.ba 

Jeste li čuli za masakr nad Bošnjacima u Bijelom Potoku? 

Nana Šeća Delić se sjeća da je sin u trenutku kada je odveden s Bijelog Potoka imao 21 godinu, a mlađi Sejad 17. 

"Kad su prišli i uzeli mi tog starijeg sina, kaže 'Zijade'. Zna ga, ali ja ne znam ko ga je uzeo. 'U red', kaže. 'Ruke uvis. Uzalud je te majka takvog othranila'", kaže Šeća, koja je tada gledala za sinovima, koji nju nisu smjeli pogledati…"Idem ja, letim. Nosim neki njegov dres u ruci. Hajde, kaže, reci koji. Ja idem, hodam, kojeg ću kad su moji obojica. Reći ću Sejada, on je mlađi. Kaže on: 'Hajd' nek siđe Delić Sejad s kamiona.' On je pošao da siđe. On je uzeo od mene ovako onaj dres i kaže: 'Šta ti', kaže, 'hoćeš, on dva vojnika može pod pazuhom nositi. Vrati se', kaže, 'gore'", opisuje Šeća za Detektor.

Zabranjeno preuzimanje teksta bez pismenog odobrenja Redakcije portala Radiosarajevo.ba!

Prođe od toga 33 godine. Tačno u dan. 

Tri decenije i još tri godine prošlo je od masakra u Bijelom Potoku kod Zvornika. Tri decenije i još tri godine od sistemskog, hladnokrvnog odvajanja, ponižavanja i ubijanja više od 675 muškaraca i dječaka iz okoline Zvornika. Tri decenije i tri godine pride od dana kada je "država Republika Srpska" prvi put, pred očima svijeta, pokazala šta znači koncept etničkog čišćenja. 33 godine od kada je zločin dobio institucije, zastavu, budžet, himnu, obrazovni sistem i – turističku agenciju čak. 

Entitet srama, država genocida

I sada, nakon svega, ta ista "država Republika Srpska" – koja nije republika, nije srpska, a ponajmanje država – maršira Crnom Gorom pod egidom folklora, lažno se predstavljajući kao država. Za one koji ne znaju, na Međunarodnom festivalu foklora u crnogorskom Mojkovcu došlo je do skandala kada je jedno kulturno-umjetničko društvo (KUD) predstavljeno kao da dolazi iz "države Republike Srpske."

Skandal je otkriven tek nakon što je KUD Vrelo Ibra iz Rožaja napustilo festival, a u saopštenju su naveli i koje obrazloženje su dobili od organizatora.

"Po traženju objašnjenja od organizatora, dobili smo odgovor da je takvo predstavljanje 'politika festivala'. Ovim činom festival je, svjesno ili nesvjesno, iskorišten za političku poruku koja direktno negira postojanje priznate države i podržava narative koji unose razdor i štete regionalnim odnosima. Zbog toga smo odlučili da napustimo manifestaciju", navode iz KUD Vrelo Ibra.

I ko je krvi? Organizatori? Vjerovatno? Kulturno-umjetničko društvo iz entiteta RS? Vjerovatno. Epigoni srpskog svijeta koji sve vrijeme šire narativ o "tri srpske države"? Sasvim sigurno! 

Dok se majke još uvijek pitaju gdje su im sinovi. Dok kosti vire iz masovnih grobnica; dok djeca ne znaju šta znači "muški član porodice" jer ga nikada nisu upoznala; dok se gradi mit o "srpskom folkloru", temeljen na genocidu… 

Od folklora do nacionalističke farse

Nema tu slučajnosti. Kada na državnom festivalu kulture u Crnoj Gori neko izađe i predstavi se kao "država Republika Srpska", to nije omaška. To je politika. To je normalizacija zločina. To je strategija. To je pokušaj da se entitet, nastao na krvi, zgarištima i logorima, na kostima onih 700 muškaraca i dječaka iz Bijelog Potoka, predstavi kao nevino kulturno čedo "srpskog sveta". 

To je kao da neko pošalje delegaciju "države Trećeg Reicha" da plešu valcer u Normandiji. Ili da "država NDH" predstavlja hrvatsku kulturnu baštinu na festivalu u Potkozarju. 

Samo kod nas, u ovoj dolini suza, plača i cinizma, zločin može paradirati uz frulu i opanke, dok majke iz Snagova, Kozarca, Biljana i Đulića hodaju od jedne do druge masovne grobnice sa požutjelim fotografijama svoje djece u džepu. 

Bijeli Potok: Sahranjena istina 

A Bijeli Potok, od koga je prošlo 33 godine? Bijeli Potok je sve što "Republika Srpska" danas jeste. To je ishodište i svrha. To nije greška sistema – to je bio sistem sam. Jer sistem je taj koji je naredio da se svi nesrbi muškarci odvoje, uredno registruju i ubiju. Kao u nacizmu, bez greške u kalkulaciji. Sistem je taj koji ih je poslao u jame, dok su žene i djeca natjerani u kolone koje danas zovemo "humanitarnim koridorima". 

Nema tu kolektivne krivice – ali itekako ima kolektivne odgovornosti. Niko iz te iste "države" nikada nije rekao "oprosti". Ili slabo ko u najboljem slučaju. Niko zato od političke vrhuške nije kleknuo na obalu Drine. Niko nije rekao: "Nećemo više slaviti zločin". Naprotiv. 

Od zločina do marketinga

Danas, kad neko napiše da kulturno-umjetničko društvo dolazi iz "države Republike Srpske", to nije samo lapsus. To je završna faza genocida – njegovo priznanje i slavljenje. Ubij, negiraj, folklorizuj, predstavi svijetu kao kulturni identitet i cement državnosti. 

I da budemo jasni: Republika Srpska nije država. Nikada nije bila. Niti će biti. Jer država se ne može graditi na genocidu, zločinu, silovanjima, logorima i ruševinama džamija. Ne može se entitet koji je nastao na programiranom uništenju svega nesrpskog sada rebrendirati kao kulturni i državotvorni brend. 

A gdje su bile institucije dok je predstavljana "država RS"? 

Gdje je crnogorsko Ministarstvo kulture? Gdje je spisak učesnika koji mora proći osnovnu diplomatsku provjeru? Gdje je reakcija ambasada koje znaju da RS nije država? 

Gdje je pravda za one koji su na današnji dan u Zvorniku, Bratuncu, Bijelom Potoku – iščupani iz stvarnosti, pobijeni, zatrpani i prešutno zaboravljeni? 

Nažalost, nigdje. Jer kad zločin traje dovoljno dugo, postane navika. A navika postaje administracija. I eto ti paradržave u državnom ogrtaču. 

Folklor smrti 

Kad se "država" koja je progonila, ubijala i silovala sada predstavlja kao kulturni ambasador, to nije gaf – to je ideologija. I to je ne samo uvreda za žrtve, nego i prijetnja živima. Jer onaj ko zločin naziva folklorom – već piše scenario za naredni. 

Bijeli Potok od prije 33 godine nije prošlost. On je sadašnjost. I sve dok Republika Srpska paradira kao država, a ne odgovara za ono što jeste – ostat ćemo zatočenici folklora smrti i vjesnici nesigurne budućnosti.

* * *

Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Ja mislim" su isključivo lični stavovi autora tekstova i moguće da ne odražavaju stavove redakcije portala Radiosarajevo.ba