Dragan Bursać: Zamislite kad bi i Dodik i država i EU bili iskreni?!

"Zamislite samo jednog ministra koji priznaje da ne smije izdati narednu. Ili zamislite jednog državnog službenika koji kaže da ne smije izvrši tu naredbu. Ili zamislite Dodika koji kaže da se boji zatvora i istrage, pa zbog toga bježi kao kakav seoski lupež ii drži milione ljudi u talačkoj krizi. Ili zamislite policajce koji priznaju da se boje uhapsiti tog istog Dodika. Ili zamislite EU koja otvoreno kaže da je zaboli donji dio leđa i za Dodikom i našim problemima. Prosto, lijepo ljudski! Priznati!"

Piše: Dragan Bursać za portal Radiosarajevo.ba

Znate li ko je Filip Rajmund?

Filip Rajmund je njemački skijaš-skakač. Vrhunski takmičar. Ali, on se povukao sa takmičenja u skijaškim letovima ovog vikenda na finalu Svjetskog kupa u slovenačkoj Planici. Strah od visine. Istina živa. Kaže čovjek: "Mogu ja skakati, ali 240 metara je ipak malo previše. Obično to nije problem tokom skijaških skokova, ali s vremena na vrijeme imam problem, i to uglavnom tokom skijaških letova, da moje tijelo reaguje bez da ga kontrolišem. Zato radije ne rizikujem", rekao je Rajmund.

Pošteno. Hirurški precizno. Nema tu laži, nema prevare. Čovjek zna svoje granice, zna svoje limite i najvažnije, iskren je.

Zabranjeno preuzimanje teksta bez pismenog odobrenja Redakcije portala Radiosarajevo.ba!

E sad, zamislite vatrogasca koji se boji vatre. Ili hirurga koji od pogleda na krv pada u nesvjest. Ili, još bolje, zamislite policajca koji se boji da nekog uhapsi. Ovi prvi slučajevi ne znam da li postoje, ali policajce ne morate zamišljati. Samo uključite vijesti iz BiH. SIPA i Granična policija BiH, recimo, ne boje se ničega. Osim Milorada Dodika. Njega ne hapse, ne diraju, ne pipaju. Možda ih nije strah kao Filipa Rajmunda visine, ali nešto ih tjera da ostanu na sigurnoj udaljenosti od njega. Najsretniji su kad nisu u istoj državi. Zasad Dodik mijenja države, ali je moguće da će to raditi i državni službenici u bliskoj budućnosti.

Poplave iz daljine

A Dodik je, kao i uvijek, na visini zadatka. Ili barem na sigurnoj visini i još sigurnijoj daljini. Na nekoj neimenovanoj lokaciji, prateći poplave u BiH, Dodik kaže. "Sa našim ljudima sam u kontaktu, znam šta to znači i gotovo redovno nas zadesi tako nešto". Znači, redovno nas zadesi nešto neregulisano. Kao na primjer bijeg odmetnutog predsjednika entiteta. Ali ne brinite, riješiće to on u  "u narednom periodu". Kad bude u fizičkom kontaktu, šta li? Kad se završe sve potjere, svi naredni izbori i kada svi budući budžeti nestanu u istim onim bujičnim vodama koje bi, po njegovim riječima, uskoro trebalo da se stabilizuju. Jer, kako Dodik reče, "pratimo i meteorološku situaciju".

Nije jasno samo da li meteorolozi prate njega ili on njih.

Ali, hajde, možda stvarno nije problem strah glede famoznog hapšenja. Problem je kad radiš nešto čega se bojiš, a odgovaraš za živote drugih ljudi. Možda je ski-skakač Rajmund sebično odustao i ostavio publiku bez skokova, ali barem je iskren i odgovara samo za sebe i svoje postupke.

Možda bi političari u BiH mogli povremeno da urade isto. Zamislite samo jedan dan bez njihovih verbalnih akrobacija. Bez lažnih obećanja, bez "u narednom periodu", bez "pratimo situaciju".

Zamislite…

Zamislite samo jednog ministra koji priznaje da ne zna šta radi. Da ne smije izdati narednu. Ili zamislite jednog službenika koji kaže da ne smije izvrši tu naredbu. Ili zamislite Dodika koji kaže da se boji zatvora, pa da zbog toga biježi kao kakav odmetnik i drži milion ljudi u talačkoj krizi. Ili zamislite državne službenike koji priznaju da se boje uhapsiti tog istog Dodika. Ili zamislite jednog poslanika koji javno kaže da ga ne zanima narod (famozni građani) nego samo plata i beneficije. Zamislite jednog načelnika koji bez uvijanja kaže: "Ja nisam stručan za ovo, ali sam blizak vladajućoj stranci, pa eto, snaći ćemo se nekako. Ja svakako, a vi nekako"

Ili? ili zamsilite kada bi EU bila iskrena pa kazala kako je Dodik iza rešetaka ne zanima? Ha? Eto, austrijski list Der Standard objavio je tekst u kojem se navodi da hapšenje Milorada Dodika "nije vrijedno truda" jer bi, čak i da bude uhapšen, mogao provesti najviše dva mjeseca u pritvoru.

U nastavku dalje se dodaje da "Evropska unija očito nastoji izbjeći odgovornost za stanje u BiH, smišljajući različite izgovore".

"Tako se navodi da je odluka o Dodikovom pritvoru donesena na osnovu dekreta visokog predstavnika Christiana Schmidta, čije ovlasti pojedine zemlje EU osporavaju. Također se tvrdi da bi Dodik, čak i ako bude uhapšen, mogao provesti najviše dva mjeseca u istražnom zatvoru, što EU ne smatra vrijednim truda", stoji u tekstu Der Standarda.

Dodatno se izražava zabrinutost da bi "nasilje pri njegovom hapšenju moglo izazvati reakciju nove desničarske administracije u Sjedinjenim Američkim Državama, koja bi mogla stati na njegovu stranu".

A samo treba priznati da se narod laže i obmanjuje. Možda bi ih narod -od sitnog ćate, do EU krupnog šarana-čak i više poštovao. Siguran sam u to. Ne zato što su svi zajedno nesposobni, već zato što su barem iskreni.

Prosto, lijepo ljudski! Priznati!

A to je već rijetkost na Balkanu i u Evropi kako vidimo. Raritet kakav se ne pamti i endem koji je izumro.

Eh kada bi makar naši političari i državni službenici bili nalik nalik Filipu Rajmundu pa da priznaju kako se plaše raditi svoj posao. I to je nešto u poređenju sa ovim plandovanjem, obmanjivanjem i spinovanjem. Jer ako već moramo da ih trpimo, neka barem budu iskreni.I kako vrijeme odmiče, sve mi se čini da je onaj Filip Rajmund sa početka priče, ski-skakač koji se boji visine odistinski ne samo sportski, već i ljudski heroj. Priznaje da ne može uraditi nešto što mu je u opisu posla. Kakva ultimativna, gotovo samurajska etičnost.

Eh, kad bi svi priznali za šta nismo, a to radimo...gdje bi nam kraj bio?

Za početak da nam je barem jedan Filip Rajmund.

* * *

Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Ja mislim" su isključivo lični stavovi autora tekstova i moguće da ne odražavaju stavove redakcije portala Radiosarajevo.ba.