Dragan Bursać: "Dodik je možda jači od sudbine, ali ne i od zatvorskih rešetaka"

"Kad je čuo da opozicija sa Vukanovićem pregovara sa Trojkom i HDZ-om o formiranju nove vlasti, Dodik je progutao knedlu. Kad su mu rekli da Vučić ne može ništa da uradi jer i u Beogradu znaju da zbog međunarodne potjernice više nije ni poželjan gost – knedla je postala kamen. Kad je shvatio da se njegov Stevandić, u očajničkoj misiji spašavanja, ponaša kao ilegalac iz filmova, krišom prelazeći granicu između BiH i Srbije skelom, znalo se – igra se bliži kraju."

Piše: Dragan Bursać za portal Radiosarajevo.ba

Bilo je to brzo. Brže od prosječnog političkog zaokreta Milorada Dodika, što nije mala stvar, jer je čovjek sposoban da istovremeno bude i najžešći srpski patriota i najodaniji zagovornik bosanskog suvereniteta – zavisno od toga da li mu stiže poziv iz Beograda ili Bruxellesa. Ali ovo, ovo je bilo munjevito.

Trending

Cvijanović razgovarala s Williamsonom: "Zadržati status Brčko Distrikta"

Prije samo nekoliko dana slušali smo kako Dodik pjeva staru narodnu "Ne može nam niko ništa, jači smo od sudbine". A onda se desio nagli preokret – refren se promijenio, nota očaja provukla se kroz riječi, i sada smo došli do "Robija je moja sudbina". Možda bi se moglo reći da je to napredak u samospoznaji, ali znajući Dodika, prije je u pitanju klasično hvatanje za slamku spasa.

Prošle sedmice, ponosno, gotovo herojskom samouvjerenošću, objašnjavao je kako ga "niko neće hapsiti". Kakav zakon, kakav sud, kakav Kristijan Šmit! On je Dodik, čovjek koji ne hoda zemljom, već lebdi iznad nje, nedodirljiv i neuhvatljiv.

Zabranjeno preuzimanje teksta bez pismenog odobrenja Redakcije portala Radiosarajevo.ba!

Ali onda je nešto puklo. Pukla je priča o njegovoj nepobjedivosti, ali još gore – pukla je ljubav između njega i dolazeće Trumpove administracije. Mjesecima je računao da će mu povratak Trumpa biti slamka spasa, ali od tog zanosa ostala je samo rupa u džepu. Putin i Vučić, umjesto da brinu o njemu, bave se svojim problemima – jedan se zaglavio u ratu koji ne može da dobije, drugi u evropskim integracijama koje ne može da ubrza. I tako nam ostade Mile poparanih gaća, sam sa svojim vikend obraćanjima i prijetnjama koje više nikoga ne zanimaju.

Jer, nije prošlo ni sedam dana, a već smo čuli novu verziju: "Ako me uhapse…" Šta sad? Niko te neće hapsiti, Milorade, jel’ tako bilo? Gdje je nestala ona prkosna sigurnost, ona osmijehom obložena prijetnja kojom si danima parirao optužbama? Nestala je, jer je stiglo prvo ozbiljno suočavanje sa realnošću.

Prije 6 dana

Dragan Bursać: Građani BiH su najveći heroji u borbi s Dodikovim ludilom!

A realnost je neumoljiva. Kad je čuo da opozicija sa Vukanovićem pregovara sa Trojkom i HDZ-om o formiranju nove vlasti, Dodik je progutao knedlu. Kad su mu rekli da Vučić ne može ništa da uradi jer i u Beogradu znaju da zbog međunarodne potjernice više nije ni poželjan gost – knedla je postala kamen. Kad je shvatio da se njegov Stevandić, u očajničkoj misiji spašavanja, ponaša kao ilegalac iz filmova, krišom prelazeći granicu između BiH i Srbije, znalo se – igra se bliži kraju.

U svom posljednjem obraćanju, Dodik je otišao korak dalje, zaprijetivši da će, ukoliko bude uhapšen, "otići i odnijeti 49 posto Bosne i Hercegovine". Da, dobro ste čuli. Čovjek koji je godinama tvrdio da je BiH neodrživa tvorevina, sada prijeti da će odnijeti gotovo polovinu te iste zemlje. Logika? Nema je. Ali očaj ne poznaje logiku.

Sad smo već u fazi čekanja sljedeće replike. "Kad me uhapse…". Jer to je neizbježno. Što više vremena prolazi, Dodik postaje sve patetičniji, sve manje relevantan. Čak i u Republici Srpskoj, gdje se godinama ponašao kao politički gospodar života i smrti, sve ga više ignorišu. Ostaju mu vikend obraćanja javnosti, gdje u praznoj sali, ispred kamera koje snima njegov vlastiti propagandni aparat, uvjerava sebe i preostale sljedbenike da je još uvijek politički živ.

Ali svi znamo istinu. Kao u svakoj lošoj drami, dolazi posljednji, patetični čin. Kad je čovjek toliko uplašen da bježi od vlastite sjenke, izmišlja i paranoiše, sudbina mu je već zapečaćena.

* * *

Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Ja mislim" su isključivo lični stavovi autora tekstova i moguće da ne odražavaju stavove redakcije portala Radiosarajevo.ba.