Dragan Bursać: Za koga je život dala Aida Buturović?

"Znači Aida je dala svoj život za knjige, najbukvalnije - poginula je spašavajući instituciju koja će koliko sutra biti zatvorena jer današnji političari, nemaju volje, želje niti civilizacijskog dostojanstva da produže život Nacionalne biblioteke Bosne i Hercegovine? Što su četnici ’92 naumili, ovi 2024. dovršavaju. Gospodo i drugovi, je l' vas makar malo sramota?"

Piše: Dragan Bursać, za portal Radiosarajevo.ba

Povijest će kazati, dana 25. na 26. august 1992. godine zapaljena je zgrada Vijećnice, a u požaru je nestao Katalog Nacionalne i univerzitetske biblioteke Bosne i Hercegovine, sa oko 80 posto knjižnog fonda i dokumenata koji svjedoče o historiji BiH. a ja bih dodao, nije "zapaljena" nego su je četničke snage smišljeno i organizirano zapalile u barbarskom, piromanskom sladostrašću-željnom uništenja svega onog što jeste civilizacija.

Povijest će opet, nakrivit olovku pa zapisati, kako je Aida Buturović heroina i bibliotekarka u Nacionalnoj biblioteci te kobne noći granatiranja Vijećnice spašavala što se spasiti moglo. Kada s vraćala kući, pogodio ju je četnički geler ubijena je gelerom i ona je ubijena. Aida je, dakle, budimo jasni i glasni, život dala za spas knjiga. Knjiga ili život, Aida je odabrala dati svoj život za knjigu.

Zabranjeno preuzimanje teksta bez pismenog odobrenja Redakcije portala Radiosarajevo.ba! 

I možda sad gore sa plavih nebesa promatra Aida sve nas, kako se koprcamo u ovom nazovi životnom blatu. Možda i ona kao i mi vidi jedan mali, posve mali novinski napi, koji će slabo ko osim njene obitelji i primijetiti u kome stoji, između ostalog i ovo:

"Podiže se spomen ploča Aidi Buturović, heroini koja je spašavala knjige iz Vijećnice."

A i taj naslov, ako bolje pogledate, tu je više zbog političara i političarki čija se imena lijepe kao mušice uz istinske heroje, ne bi li im se digla ionako devalvirana cijena. Jer? Jer predizborni je vakat. Valja se spojiti, makar u rečenici sa Aidom, valja makar patetikom ukrasti koji glas, jer-hej, na lokalu se svaki glas broji. Svaki glas stvara razliku između 8 hiljada i nula maraka.

Pa pomislite samo, trideset i kusur godina je Aida čekala svoju spomen ploču, trideset i kusur godina je se sjetimo samo krajem augusta na par dana, ma šta na par dana, na par sat i onda muk. Da je Aida rođena, živjela i umrla u kakvom civiliziranom društvu imala bi ne svoju spomen ploču, nego spomen sobu, dan, biblioteku, imala bi film, preciznije filmove dokumentarne i igrane-ovjenčane nagradama svjetskim.

Imala bi svoju biblioteku...

A kad smo kod biblioteke, Aida Buturović sa onog-rajskog svijeta može pogledati dalje u naslove naše nasušne, novinske i pročitati sljedeću vijest:

"Nacionalna biblioteka BiH najavila zatvaranje: Razlog - finansijska situacija. "

Pa stoji dalje, jer uvijek ima dalje:

"Ranije ovog mjeseca (jula) održan je kolektivni sastanak uposlenika Nacionalne i univerzitetske biblioteke Bosne i Hercegovine. Povod sastanka je nepovoljno finansijsko stanje ove institucije zbog nedostatka finansijske podrške nadležnih organa za njen rad, što onemogućava normalno funkcionisanje....S obzirom da radnici NUBBiH ulaze u četvrti mjesec bez plate i odgovarajućih uslova za rad, traže i mole predsjedavajućeg Predsjedništva BiH Denisa Bećirovića, ministricu civilnih poslova BiH Dubravku Bošnjak, premijera Federacije Nermina Nikšića, federalnu ministricu obrazovanja i nauke Jasnu Duraković, federalnu ministricu kulture i sporta Sanju Vlaisavljević, premijera Kantona Sarajevo Nihada Uka, kantonalnog ministra kulture i sporta Kenana Magodu i kantonalnu ministricu visokog obrazovanja, nauke i mladih Adnu Mesihović za hitan i konkretan angažman, u skladu sa nadležnostima, te jasniju i temeljitiju analizu cjelokupne situacije."

Gleda tako Aida, heroina Aida iz nekih boljih svjetova ove gomile smeća koje liče na vijesti. Znači ona je dala život za knjige, najbukvalnije- dala je svoj život za instituciju koja će biti koliko sutra zatvorena jer današnji političari, isti oni koji joj podižu spomen-ploču nemaju volje, želje niti civilizacijskog dostojanstva da produže život Nacionalne biblioteke Bosne i Hercegovine?

Gospodo i drugovi, je l' vas makar malo sramota? Znam da nije, jer srama nemate, ali eto, red je da se zabilježi!

***

Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Ja mislim" su isključivo lični stavovi autora tekstova i moguće da ne odražavaju stavove redakcije portala Radiosarajevo.ba