Dragan Bursać: Pet scenarija za budućnost Bosne i Hercegovine - od hapšenja Dodika do novog sukoba

“I evo nas kod najcrnjeg, ali sasvim mogućeg scenarija. RS piše sopstveni ustav. Održava referendum. Ukida sve veze s institucijama države BiH. Uvodi carinu. Formira 'vojsku'. I postaje neka vrsta Republike Nagorno-Srpske — pravno nepostojeća, faktički funkcionalna i operativna, pod zaštitom Srbje direktno i Rusije indirektno. U tom trenutku BiH prestaje biti država, a postaje međunarodni slučaj. Opet. Samo ovaj put bez međunarodnih trupa u svakom kantonu. Bez iluzije da 'proći će'. Jer nije više pitanje da li će Dodik nešto uraditi. Pitanje je da li će iko — domaći ili strani — imati hrabrosti da kaže: 'Stop'".

Piše: Dragan Bursać za portal Radiosarajevo.ba

U zemlji gdje rat nije završen u glavama neljudi ni mir nije stvaran — nego samo vid odgođenog sukoba, sve je moguće. A kad se mir odgađa, on prelazi u krizu. U BiH, mi krize ne brojimo po kalendarima nego po košmarima, i to kolektivnim. Sadašnji košmar se zove: podrivanje ustavnog poretka. I nije to više parola s banjalučkih ulica ili bilborda, nego opipljiva, sistemska, dokumentovana destrukcija države — riječju, djelom, zakonom.

U Srebrenici, mjestu koje bi trebalo da je posljednja opomena svijetu, predstavljen je izvještaj Sa riječi na djela: Hronologija pokušaja podrivanja ustavnog integriteta Bosne i Hercegovine. I ako ovo zvuči suhoparno i birokratski, neka vas naslov ne zavara — u pitanju je najdetaljniji, najtačniji i samim tim najalarmantniji političko-pravni dokument o državi kojoj se temelji ruše iznutra, potpomognuti šutanjem izvana.

Scenarij prvi: Reintegracija na silu i po zakonu

U nekom idealnijem svijetu — onom u kojem postoji minimum političke volje i poštovanja prema Ustavu — ovaj scenarij bi bio automatski i desio bi se juče, zapravo prije tri mjeseca. Dakle, država provodi presude vlastitih sudova. SIPA hapsi one koji krše zakone. Vijeće ministara uslovljava entitete sredstvima. OHR i međunarodni faktori daju jasan ultimatum: ili poštujete Dayton ili nema para, nema projekata, nema mira.

Zabranjeno preuzimanje teksta bez pismenog odobrenja Redakcije portala Radiosarajevo.ba!

Ali ovo nije idealni svijet. Ovo je Bosna i Hercegovina, u kojoj se Milorad Dodik slobodno slika s diktatorima, gradi paralelne strukture, i to sve uz poluprisutne ili sasvim odsutne reakcije međunarodne zajednice. A upravo ova "reintegracija kroz prisilu" jeste najefikasnija — i zato je najmanje vjerovatna. Jer za nju treba imati kohones i ljubav prema zemlji. A BiH je, kao što znamo, trenutno država u kome vlada hornična nestašica navedenih derivata od strane onih koji bi se trebali petljati u svoj posao.

Scenarij drugi: Legalizacija nelegalnog

Drugi scenarij je zapravo ono što već živimo: polagana, ali konstantna izgradnja paralelne pravne realnosti u RS-u. Prvo, zakon o nepokretnoj imovini. Pa zakon o neprimjeni odluka Ustavnog suda BiH. Pa odbijanje odluka OHR-a. Pa zakoni koji kriminalizuju "uvrede na račun RS-a". Sve to funkcioniše kao unutrašnji državni udar na rate.

Ovdje se ne radi samo o pravnoj šizofreniji, nego o pretvaranju državnog prostora u dva pravna geta — jedan koji vjeruje u zakon, i drugi koji vjeruje u Dodika. Problem je što taj drugi ima više oružja, više medija i — što je najgore — više navikavanja. Ljudi počinju prihvatati nepravdu kao svakodnevicu, kao normalnost.  Dešava se ono što stalno govrim, unormaljivanje nenormalnog. U tom scenariju, BiH postaje hibridna (para)država s hibridnim zakonima, što je samo drugo ime za nefunkcionalnost i faktičku secesiju.

Scenarij treći: Kriza kao metod vladanja

Ovo je najpodmukliji, ali i najvjerovatniji scenarij. Kriza kao permanentno stanje. Kriza kao sistem. Kriza kao strategija. U ovom modelu, vlasti u RS-u i određeni međunarodni akteri igraju igru "hlađenja tenzija" — dogovaraju moratorije, otklanjaju akutne prijetnje, prave privid kompromisa, sastaju se, nešto kao dogovaraju, dok se ustavni poredak lagano hladi i urušava na niskoj temperaturi.

Kao kad kuhaš žabu: ne staviš je u ključalu vodu, nego je pustiš da se navikne. Sve dok ne bude kasno. U ovom scenariju, Sarajevo ostaje nemoćno, međunarodni faktori umišljeni, a Banja Luka – svemoćna. I onda, iz tog gliba kompromisa, raste jedno društvo koje više ne zna ni šta znači "država". Takav scenariji je najizgledniji i na njemu možemo jahati sve do jeseni 2026. i narednih izbora.

Scenarij četvrti: Intervencija i pucanj

Ako se pak situacija dodatno zaoštri — recimo, SIPA krene na teren, a Dodikova policija joj postavi barikade — onda imamo "militarizaciju krize". Ovdje scenarij uključuje vanjsku intervenciju: ulazak EUFOR-a, reaktivaciju bonskih ovlasti, moguća hapšenja, zamrzavanje imovine, pa i fizičko uklanjanje neustavnih institucija na tlu manjeh BiH entiteta.

Ovaj scenarij je visoko rizičan, ali i visoko učinkovit — ukoliko dođe na vrijeme. Problem je što smo već duboko zakasnili. Jer ovo nije više institucionalna kriza. Ovo je civilizacijski slom u najavi. Sjetićete se kako su mnogi govrili kako će Dodika "njegova policija hapsiti"? E pa u međuvremenu je ta policja dobila dodatne benficije, plate uposlenika su enormno povećanje i MUP RS-a je pretvoren  u neku vrstu Dodikove pretorijanske grade.

Ako Bosna i Hercegovina dođe u stanje gdje mora slati vojnike/policajce/specijalce da bi zaustavila svoje političare — onda to više nije država, nego klinika pod otvorenim nebom ili neka vrsta mafijaškog provizorija-zvuči poznato.

Scenarij peti: Rasplet bez povratka

I evo nas kod najcrnjeg, ali sasvim mogućeg scenarija. RS piše sopstveni ustav. Održava referendum. Ukida sve veze s institucijama države BiH. Uvodi carinu. Formira "vojsku". I postaje neka vrsta Republike Nagorno-Srpske — pravno nepostojeća, faktički funkcionalna i operativna pod zaštitom Srbje direktno i Rusije indirektno.

U tom trenutku BiH prestaje biti država, a postaje međunarodni slučaj. Opet. Samo ovaj put, bez oružja, bez međunarodnih trupa u svakom kantonu. Bez iluzije da "proći će".

Jer nije više pitanje da li će Dodik nešto uraditi. Pitanje je da li će iko — domaći ili strani — imati hrabrosti da kaže: "Stop."

Zaključak (ako ga uopšte ima)

Ovih pet scenarija nisu teorije zavjere. Ovo su dokumentovane, detaljno razrađene mogućnosti koje proizilaze iz realnog političkog stanja, opisane u analizi Foruma za saradnju i istraživanja. A ako želite znati koji je najrealniji scenario— odgovor je: svi. Svi u isto vrijeme. Jer Bosna i Hercegovina danas nije u jednoj krizi. Ona je istovremeno u institucionalnoj paralizi, pravnom rasulu, političkom beznađu i etičkoj potopljenosti.

Ako ima nade, ona dolazi odozdo. Od građana koji još vjeruju u pravo. Od aktivista koji pišu izvještaje. Od ljudi koji se, poput onih u Srebrenici, i dalje sjećaju šta znači Država.

A oni koji misle da država može opstati ako joj se amputira pravda — neka pogledaju potočarsko mezarje.

* * *

Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Ja mislim" su isključivo lični stavovi autora tekstova i moguće da ne odražavaju stavove redakcije portala Radiosarajevo.ba