Dragan Bursać: Negatoru genocida sramna nagrada za najboljeg novinara u Banjaluci!

"I sve je tačno onako kako treba biti. Banjaluke odavno nema, ovo je samo sjena nekadašnjeg grada, odavno pretvorenog u kasabu srpskog sveta u kojoj pod jednim kafanskim krovom složno funkcionišu i "lijevi i desni" i četnici i komunisti, i homofobi i LGBTQ aktivisti i NGO mafija i vladajuće sjecikese i negatori genocida i ćutolozi svih vrsta dok je mukte para. Gdje je Čovjek? Nema ga ni za lijeka!"

Piše: Dragan Bursać, za portal Radiosarajevo.ba 

Klub novinara Banja Luka za najboljeg novinara je 24. maja proglasio kolumnistu Nezavisnih novina i novinara portala Capital izvjesnog Darka Momića Čkalju. I sad, ova vijest bi ostala u nekakvom zapećku sa fotografijama lovaca, ribolovaca i ostalih zavičajnih udruženja da Novinar godine nije osoba koja sustavno negira genocid i veliča ratne zločince i to zadnju deceniju i više.

Dabome da je nagrađen za negiranje genocida!

"Pucaj, Emire (Suljagiću), mi ćemo i dalje negirati genocid i dati sve od sebe da na tvojoj ljestvici neprijatelja s petog mjesta napredujemo ka vrhu tabele", napisao je tako 2013. Darko Momić Čkalja u komentaru dana pod naslovom "Taliban demokratije" na portalu Press online, sada već nepostojećem glasilu koje je funkcionisalo u sivo-crnoj reketaškoj zoni medijskog taloga.

"Osim nepobitne činjenice da je u julu 1995. godine na širem području Srebrenice počinjen strašan zločin, sve ostalo na čemu se zasniva sramna rezolucija temelji se na lažima, manipulacijama i izvrtanju činjenica.", nastavlja danas bizarni Čkalja, pozivajući se na svoj tekst iz 2013. u kome jasno i glasno piše: 

"E pa neće moći! Prije svega zato što bi se te knjige falsifikovane istorije bez imalo sumnje mogle zvati "Bajke Srebrenice" u koje bi Srbi trebali slijepo da vjeruju, a pogotovo poslije posljednjeg performansa članica udruženja koje su za proteklih deceniju i po proputovale pola svijeta pričajući i na samom Ist Riveru grozomorne priče, podmećući pritom čak i mrtvorođenu djecu kao žrtve genocida..." 

Zabranjeno preuzimanje teksta bez pismenog odobrenja Redakcije portala Radiosarajevo.ba! 

Naravno, ko negira genocid, on slavi ratne zločince. Tako je u kolumni "General Lisica i klošari" Darko Momić  Čkalja poentirao: "Da imaju bar malo savjesti i obraza, ne bi dozvolili da generali Novak Đukić, Goran Sarić i brojni drugi časni srpski oficiri i vojnici trunu u zatvoru i dobijaju sijede po kosi zbog nepravde koja im je nanesena." 

Novak Đukić je, podsjećam, onaj monstrum koji je pobio tuzlansku mladost. 

Kažem, vam, opskurnom Momiću Čkalji se mora odati nakaradno priznanje za dosljednost. Samo nije jasno da li je dobio nagrade za neki od pojedinačnih, gore navedenih "uspjeha" ili je ipak riječ o zbirnom priznaju? 

Ali, vidite, ne pišem ja ovaj tekst zbog Čkalje. 

Pravilo, a ne izuzetak 

Hoću da vam kažem kako je on zaslužio ovakvo priznanje! Da, da dobro ste pročitali. U etnički očišćenoj Banjaluci u kojoj je negiranje genocida i veličanje ratnih zločinaca stvar "dobrog ukusa", u gradu u kome se najmanje 95 posto ljudi slaže sa Momićevim izjavama, ma šta ljudi i tzv. kolega novinara, najlogičnija stvar na svijetu je da dobije priznanje za najboljeg, jer je ove godine, eto pao red na njega da u plejadi neočetnika dobije i on zlatno pero. Zar mislite da bi dobio nagradu da nije negirao genocid??? 

Na koncu, ili na početku ove priče, pitajte žiri u sastavu: Goran Dakić, Đurđijana Vujović, Danina Milaković, Ognjen Matavulj i Vladimir Kovačević, slažu li se sa Momićevim idejama o Rezoluciji, Srebrenici, genocidu, pa sami zaključite da li je riječ o skupu većinskih ideoloških istomišljenika.

Dakle, bilo bi čudno, bio bi glič u sistemu da se u ovakvom entitetu, u ovakvom gradu nekome drugom, iz nekog drugog miljea dodjeli nagrada. A i taj drugi bi zbog dobrog vaspitanja odbio tako li što. 

Najjednostavnije kazano, Čkalja je samo dio društva koji unisono razmišlja, priča, širi ideje zakonom zabranjene-potpuno nekažnjeno. Zapravo ne nekažnjeno, nego, kako vidimo nagrađeno. 

Ali, vjerujte, ni ovo nije dio cijelog problema. 

Plaćaju li USA i EU poreski obveznici negatore genocida?

 Nagradu je Momiću dodijelilo Klub novinara Banjaluka, koji je dio Udruženja BH novinari.

 Pa se postavlja pitanje, da li se i oni slažu sa idejama ovogodišnjeg laureata? Znam, znam oni bliže NGO pipama se ograđuju sa famoznim "nemamo mi ništa s tim", oni drugi kobiva ne žele sudjelovati u ovome, a oni treći se bave profesionalnim tihovanjem "dok se slegne bura". Kako god, valja sad objasniti USA i EU poreskim obveznicima, koji finansiraju impotentni BiH NGO sektor zašto njihovi novci u tamo nekoj balkanskoj bestragiji idu za organizacije koje nagrađuju negatore genocida i ljubitelje ratnih zločinaca. 

Ma koga ja zavaravam! 

Opet će nekom NGO konsultantu "zafaliti Srba", pa će opet od četnika praviti vikend NGO aktiviste na baterije, pa će ovi opet privatno, na svojim sjedeljkama veličati ratne zločince, jer im je to u krvi, pa će opet ići demantiji kad nešto dospije u javnost i tako u krug. Bezizlazni krug pranja para, obraza, imena, profesije i titula. 

Za to vrijeme, Darko Momić Čkalja se može samo zadovoljno smješkati, jer je ne samo laureat, nego je razotkrio i svu NGO bijedu koja bi preko dana da pljačka grantove, a naveče da četniča. Moram priznati, Čkalja je mnogo pošteniji od svih njih. 

Ali apsurd NGO bućkuriša je potpun kad se sa laureatom Momićem fotografiše i druga dobitnica nagrade Vanja Stokić - LGBT aktivistica koju su homofobi fizički napali, ako znamo za Momićeve izjave "bolje kćerka kurva, nego sin peder" ili "nemam ništa protiv pedera i nikad im neću okrenuti leđa".  Dakle može i LGBTQ aktivizam, a  može i Čkalja sa rečenicom "Zato Evropejci što prije treba da shvate da će "normalno" organizovanje "Parade ponosa" na ovim prostorima biti moguće tek kada većina stanovnika bude spremna da im sin u kuću dovede "snajku" sa lijepo odnjegovanom bradom koja se zove Jovan, Jozo ili Jusuf". 

Što bi rekao naš narod, ma može sve, dok je mukte para! Ili kako se to kaže, šta će sve ljudi raditi, samo da ništa ne rade. 

A Banjaluka? Banjaluke odavno nema, ovo je samo arhitektonski obris nekadašnjeg grada, odavno pretvorenog u kasabu srpskog sveta u kojoj pod jednim krovom, u jednoj kafani funkcionišu i "lijevi i desni" i četnici i komunisti i homofobi i LGBT aktivisti i NGO mafija i vladajuće sjecikese i negatori genocida i ćutolozi svih vrsta. 

Čovjek? Čovjeka ni za lijeka!

* * *

Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Ja mislim" su isključivo lični stavovi autora tekstova i moguće da ne odražavaju stavove redakcije portala Radiosarajevo.ba