Dragan Bursać: Kako je Beograd postao ustaška prijestonica

Zabranjeno preuzimanje teksta bez pismenog odobrenja Redakcije portala Radiosarajevo.ba!

“Ne možete nazvati dva miliona Beograđana ustašama, samo zato što ne žele da gledaju i trpe vašu strahovladu. Zapravo možete, ali ćete završiti kao Slobodan Milošević. I to Vučić zna, pa bolesno gura svoju najbližu porodicu ispred sebe. I tako Beograd postade ne ustaška kasaba, nego ustaška prijestonica.“

Predsjednik Srbije, Aleksandar Vučić potpuno je izgubio kompas i u panici koja izbija iz njegovog kukavičluka u bolesnoj dijareji riječi pokušava se sakriti iza svoje porodice, nazvavši na koncu Beograđane i sve slobodne građane Srbije ustašama:

Piše: Dragan Bursać, za portal Radiosarajevo.ba

“Nikada i nipošto neću pristati na ucene, nikada najgorima neću prepustiti vlast bez izbora. Nikada neću potpisati nikakvu tehničku ili prelaznu vladu! Ako mene ubiju, iza mene ostaje moj brat Andrej. Ako ubiju moga brata, ostaje moj sin Danilo. Ako ubiju moga sina, ostaje moja ćerka Milica. Ako ubiju i nju, moju ćerku, ostaje moj sin Vukan... I grobovi naši boriće se protiv ustaša! - poručio je Vučić bliskim saradnicima, a prenio je Vučićev bilten Informer.

Beograd, nova ustaška prijestonica

E sad, kako smo došli do toga da je Beograd čini se faktički ustaška prijestonica, jer je u stanju svake subote bez po muke da sakupi stotine hiljada demonstranata (čitaj ustaša) na svojim ulicama, trgovima i šetalištima, koji glasno poručuju Vučiću da se sa svojim kerovima tornja sa vlasti?

Stvar je vrlo jednostavna: Bivanje ustašom u srpskom političkom narativu (p)ostala je ultimativna stvar diskreditacije bilo koga i bilo gdje. Tako su beogradski antiratni aktivisti sa početka devedesetih bili “ustaše“. Žene u crnom ustaškinje, Milan Mladenović, ustaša, Srđan Dragojević ustaša, Filip David ustaša, Aleksej Kišljuhas ustaša, Nataša Kandić ustaša, progresivni slobodnomisleći umjetnici ustaše...i stvar je tekla svojim tokom. Ako želite koga u Srbiji izvrgnuti javnoj poruzi i baciti ga u ralje psima javnog mnijenja, zalijepite mu etiketu ustaše i bila je to poprilično gotovo i sigurna stvar. Osoba je u boljem slučaju samo banovana i kenselovana, a u svim ostalim slučajevima je doživjela neku vrstu progona i pogroma-od Mire Banjac, Jasne Đuričić pa na dalje. Dovoljno je kazati ustaša i uperiti prst, rulja već odradi svoje.

A postalo je nezgodno ovog časa, kad Vučić-Demijurg sa Andrićevog vijenca gubi i emotivnu i razumsku dioptriju, pa ne vidi da je protiv njega ustalo i staro i mladio, i lijevo i desno, i repato i kuso, i inteligentno i manje mentalno razvijeno...svi s jednim ciljem-da se usmrdjela politika patološkog lažova Vučića i gaulajtera jasno i glasno baci na deponiju prošlosti, da se preko njih stavi antiradijacijsko zvono i da ostanu tamo za vijek vjekova, naravno nakon odsluženja zatvorskih kazni.

Oproban Miloševićev recept, koji koristi i ova vlast sa upiranjem prsta u vinovnika uz poklič “ustaša“, čini se prvi je veliki pucanj u prazno beogradskog režima, jer je naprosto apsurdan.

Dva miliona Srba spavača, ustaša

Ne možete nazvati dva miliona Beograđana ustašama, samo zato što ne žele da gledaju i trpe vašu strahovladu. Zapravo možete, ali ćete završiti kao Slobodan Milošević. I to Vučić zna, pa bolesno patetično gura svoju najbližu porodicu ispred sebe, konstruišući u glavi i medijima priču o ljudima koji su željeni krvi njegove familije. I tako Beograd postade ne ustaška kasaba, nego ustaška prijestonica.

I prije no što se pozabavim nasilnom ustašizacijom Srblja u političke svrhe, zanimljivo je kako su svi ljudi koji su stali na bedem građanske, europske Crne Gore proglašavani ustašama, milogorskim ustašama, cetinjskim zelenaškim ustašama, ali eto to tada prije koju godinu nije pretjerano smetalo ni Beogradu ni Beograđanima, pa dočekaše da i oni postanu ustaše. Kažem, čudan je i neobično brz političko-karmički točak na Balkanu. Jer ne možeš odobravati glasno ili šutanjem da se nevini ljudi nazivaju ustašama, a da i sam ne dočekaš da te tako etiketiraju. No to je već stvar za Beograđane, za progresivne građane Srbije, koji bi nakon svrgavanja Vučića i nakaradnog mu režima moraju prestati sa praksom ustaškog etiketiranja ljudi koji ne misle kao oni.

Aleksandar Vučić je mentalno poremećena osoba

Ima ta druga, bolnija stvar, stvar koja se tiče kliničke psihologije i neuropsihijatrije. A to je pusti fakat da Srbiju u ovom momentu vodi klinički bolestan čovjek, koji je spreman da u svoje idiotluke miješa i najbliže članove porodice i to tako da ih stavlja ispred sebe u imaginarnom političkom klinču sa protivnicima.

“Ako mene ubiju, iza mene ostaje moj brat Andrej. Ako ubiju moga brata, ostaje moj sin Danilo. Ako ubiju moga sina, ostaje moja ćerka Milica. Ako ubiju i nju, moju ćerku, ostaje moj sin Vukan“…poručuje bolesni Vučić.

Aman uzaman, ludi čovječe, ko će ti ubijati porodicu???

Tebe treba opozvati zdravstvena komisija jer u takvom mentalnom stanju nisi u mogućnosti da čuvaš tri nacrtane ovce, pa kao misliš da vodiš državu u vihoru europskog rata?

Poruka Beograđanima

I zato poruka Beogradu, Beograđanima, poruka svim slobodnim građanima Srbije-iz ličnog iskustva znam, kad vas nacionalistički ološ poput Vučića i sličnih nazove ustašama budite uvjereni da radite pravu stvar i da ste na pravoj strani istorije!

Ali…

Jedno je sigurno, Vučić neće otići mirno i spreman je kako vidimo da u svom krvavom projektovanom piru žrtvuje i članove svoje porodice (kakva god ona bila) kako bi mu guzica ostala u predsjedničkoj fotelji. E ako to nije dokaz da treba da ide sa vlasti, ne znam šta je?!

Jer, ako se beogradski protesti razvodne, ako ih preuzmu putinovske budale i nedavači Kosova, i ako odu na vodenicu Vučićevu, onda će svima je to jasno čipuljićki ludi đak nastaviti sa terorom i proganjanjem lokalnog stanovništva, koje je ionako postalo “ustaško“!

***

Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Ja mislim" su isključivo lični stavovi autora tekstova i moguće da ne odražavaju stavove redakcije portala Radiosarajevo.ba