Dragan Bursać: Handke, legitimna meta za golubiji izmet

Da je do ljudi, dolje pod golubijim krilima i guzicama, odavno bi Ratko Mladić od pedeset metara pozdravljao svijet. A ne recite dva puta da neće!

Čuli ste to, vjerovatno, Peter Handke dobija svoj spomenik u Banjaluci. Pridružiće se ovaj sramni povijesni lik tako ratnom zločincu Nikoli Koljeviću, ratnom zločincu Radovanu Karadžiću, četničkim zločincima iz Drugog svjetskog rata, pa da svi zajedno ruže nebo i kaljaju obraz Krajišnicima.  

Ova gnusoba u bronzi, negator genocida, Miloševićevo kuče i prijatelj ratnih zločinaca osvanuće uskoro u Banjaluci. Sve pobrojano i još mnogo više od toga ga je još poodavno kvalifikovalo za spomenik u RS-u, jer da je bilo do njegovog pisanja i piskaranja za Handkea ne bi čulo 99% stanovnika ovog tužnog entiteta. Slabo se čita, a prijateljstvo sa zločincima je ipak vječno. 

Zločinačkim stazama kontrarevlucije 

Velim, isto tako Nikola Koljević ruži nebo, ne zbog svog znanja iz anglistike i šekspirologije, nego zbog intelektualne aramture utkane u zločinačku DNK entiteta. Ili Karadžić, znate to, ne krasi ponosno imenom studentski dom na Palama zbog psihijatrijskih vještina, nego zbog vještina ništenja i uništavanja svega nesrpskog. 

Ista ili blago rečeno slična stvar je sa Handkeom, koji je simbol relativizacije rata u BiH, koji je tipičan human safari turista željan krvave egzotike balkanske iz devedesetih godina prošlog vijeka. Samo, Handke je morao glumiti "avangardu", pa je pri dolasku u ove naše gudure potpuno jasno i neskriveno izabrao zločinačku stranu. Šta je avangardno u zločinu? Ništa osim prisilne dijabolizacije vlastitog uma, što je Handke sebi  i uradio. 

No, Handke je tek puzzla, tek jedan mali kamičak na plaži užasa u manjem BiH entitetu u kojem jedan po jedan, vamipri prošlosti vaskrsavaju na tablama, na bilbordima, na plakatima ili u bronzi. Handke se samo uklapa u kulturno-istorijsko- turističku ponudu ovog entiteta, koja se sastoji...

Pa.. 

Arhipelag zločina 

Čitam ovih dana kako je tzv. turistička ponuda u RS-u “proširena” ljetovanjem u višegradskom hotelu "Vilina vlas". To je mjesto masovnih silovanja i mnogih egzekucija u kojem je, pogodili ste, odsijedao pajac Handke za vrijeme rata. Valjda je inspiraciju nalazio u krvnicima Lukićima i ostaloj monstruoznoj menažeriji, vrag će ga njegov znati. Kako god, od sada svaki pravi republiksrbijanac može iz prve ruke osjetiti mirise, boje i ukuse, da ne kažem okuse ovog zdanja u čijim zidovima se talože višedecenija stari krici silovanih žena. Takoreć, može dobri republikosrbijanac, koji je odlučio da vaučer-ponudom spasi ekonomiju RS-a ćuti silovanje u zraku.  

Pa me ovaj retro-human-safari, skoro tri decenije nakon originalnog Handkeovog nagna na razmišljanje-osim inata, zbog čega se entitet Republika Srpska toliko veže za turističko reklamiranje zločinačkih toponima poput, pazite sad- ljetovanja na Manjači?! 

Dobro ste pročitali-to je najnovija ponuda iz Banjaluke. Možete šetati, roštiljati, provoditi se do mile volje na terenima gdje je ranih devedesetih nesrpsko stanovništvo Krajine odvaljivano od bubrega, jetre i života na koncu. Možete, ako hoćete, jer vam Grad Banjaluka to omogućava. 

Nego, pravo je pitanje, zašto je to tako, osim pukog inata i ništenja prošlosti? Nije đavo da su zle glave u RS-u sve ovo smislile samo da se inatom puni budžet i da se kulturno vazdiže zločin i sramota? 

Pa vidite, slabo da ima koji toponim ili koji “bronzani čovjek”  da je vezan za kratku, krvavu i sramnu ratnu povijest RS-a, a da ne vonja na ratni zločin ili genocid. Preciznije-teško ćete bilo šta, ili bilo koga iz ovog entiteta u vezi sa prošlim ratom iznijeti na svjetlost dana, a da na sebi nema mrak i tamu zločina. 

Dakle- i da ste pleonastički rečeno, dobroćudni apolitčni idiot, gdje god zagrebete, od Vlašića, Grmeča, Potkozarja, do Drine i Podrinja naći ćete na kakvu masovnu grobnicu ili barem neko lokalno ubistvo izazvano nacionalnom i vjerskom mržnjom. Ili ćete umjesto kakvih odistinskih kulturno-povijesnih spomenika naići na mjesta posrbljenih imena i prezimena i zgarišta nekadašnjih islamskih ili katoličkih vjerskih objekata. Nije mala stvar bila npr. porušiti preko 1100 džamija, dakle gotovo sve u nekoliko godina rata. Pa je tako gledano, a kako bi i moglo drugačije teško, stvarno teško staviti prst na globus Republike Srpske, jer se ovaj entitet sam od sebe hoće tretirati globusom, dakle nije mala stvar satviti prst i nešto napraviti ili obilježiti, a da ne naletite na pokoju bošnjačku ili hrvatsku kost. 

Sve prednosti golubijeg izmeta 

Na koncu, golubije govno na Handkeovoj glavi će biti jedini dostojanstven pokušaj da se sakrije bruka i sramota jednog strašnog režima od očiju svijeta. Očigledno, nema niko u tom rukovodstvu tog entiteta da zaustavi ludilo veličanja nakarada, a Bogme ni ostatak zemlje se zakonski ne češe na ovom gnojnom mjestu. 

Golubovi mogu šta mogu, svaka im čast, neka rade. 

Da nam poživi dugo i slavno porbavni trakt ovoh ptica. To su najiskreniji borci protiv zla u ovom monetu. Jer da je do ljudi, dolje pod golubijim krilima i guzicama, odavno bi Ratko Mladić od pedesetak metara, veći od falusoudnog skopskog Aleksandra Makedonskog svojom sramotom pozdravljao svijet. 

A ne recite dva puta da neće.

***

Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Ja mislim" su isključivo lični stavovi autora tekstova i moguće da ne odražavaju stavove redakcije portala Radiosarajevo.ba.