Dino Konaković: Povrijedi me istinom, ali nikad nemoj da me lažima činiš zadovoljnim

Nakon jučerašnje šokantne oslobađajuće presude Haškog tribunala Vojislavu Šešelju, mnogi su javno komentirali ovu presudu u kojoj se lider radikala u Srbiji oslobađa po svim tačkama optužnice.

Jedan od zanimljivijih komentara i svoj osvrt na ovaj događaj, na svom Facebook profilu, napisao je i Dino Konaković premijer Kantona Sarajevo.

Njegov status prenosimo u cijelosti.

"Hurt me with the truth but never comfort me with a lie"

Prevod bi bio "povrijedi me istinom, ali nikad nemoj da me lažima činiš zadovoljnim".

Zamisli da je nakon presude Radovanu izašao Vučić i rekao: "nek svi odgovaraju za svoja zlodjela, djelo pojedinaca nije djelo cijelog naroda, štitimo svoj narod u BiH ali pojedinci koji su činili zločine, nisu pod našom zaštitom" 

Zamisli!!

Ne bi ni najlon postavljali u Begovu džamiju, uveli bi ga obučenog  i na Jevrejskom groblju gdje je za vrijeme agresije bio na liniji, baš kod rova odakle je vjerojatno pucao, izvajali bistu Aleksandrovu u prirodnoj veličini i s tog mjesta puštali bijele golubove svakog iole bitnog praznika za naš grad.

Šestoaprilska nagrada, Počasni građanin kantona i ostale nagrade, bile bi vjerojatno logičan slijed događaja.

Takvi smo mi.

Zamisli da je Mile samo ponovio ono sto je govorio o Radovanu i Ratku prije desetak godina, zamisli da je otišao na Srđanov grob i poručio da se odriče te velikosrpske ideje a da svim snagama štiti interese Republike Srpske i svog naroda. Zamisli da pošalje policiju da hapsi radikalne islamiste prije podne a ravnogorske četnike popodne, da studentskom domu da ime "Novak Đokovic" i da kaže da se vrednuju istinske vrijednosti predstavnika njegovog naroda.

Mislim da bi imao mnogo veće šanse u utrci za jednog predsjednika BiH u svim izbornim jedinicama u Federaciji od svih kandidata koje bi delegirale SDA, SDP, SBB, NS, BPS.

SNSD bi vjerojatno bio većina u svim parlamentima u Federaciji i kantonima. 

Samo ne bi dobio one nagrade koje bi dali Aleksandru, ne može ove godine, on bi dobio naredne kad bi vjerojatno otvorio SFF u Sarajevu kao znak naše dobre volje.

Takvi smo mi.

Nakon toga slijedilo bi vjerojatno još jače pljuvanje po rahmetli Aliji Izetbegoviću, Harisu Silajdžiću, krivi bi bili Bogić Bogićević zbog čvrstog stava na sjednicama CKSKJ, Nijaz Duraković rahmetli jer je bio jasan i glasan, Ejup, Miro, Tatjana, Ivo i ostali s pitanjima koja se čuju i danas ali tad bi vjerojatno bilo horski. " sto je nama trebalo da uopće izlazimo iz te lijepe nam domovine u kojoj se super živjelo"

Takvi smo mi.

Sreća, nisu nam komšije lažima činili zadovoljstva, povrijedili su nas istinom, mnogo je to po mom mišljenju poštenije!!

I za nas bolje, jaka je ta životna s početka priče.

Mi treba da se sa sobom obračunamo, kaznimo korumpirane prevarante koji su zloupotrijebili stradanja i obogatili se na funkcijama, da promijenimo svijest i promovišemo kvalitet, zapošljavamo najbolje, nagradimo najbolje, podobne vratimo nazad a u prve redove pustimo ovu pametnu djecu sto govore jezike, lijepo izgledaju, i pred kojima mirno stoje sve svjetske metropole u koje ih pošaljemo. Da se nadmećemo u predlaganju boljih rješenja, po tome ljudi da nas biraju, i prestanemo pljuvanja s portala i drugih medija koji su napravljeni za pljuvanje političkih oponenata, uglavnom lažima i podvalama. Da svaki ljekar, policajac, vatrogasac, učitelj, pekar, apotekar, čistač ulica, državni službenik, posebno naravno političar, pokaze svoj patriotizam tako sto će svoj posao raditi najbolje sto može. 

Da ne pljujemo onoga sto radi lose nego da predložimo kako može bolje.

A sa komšijama? 

Ja se i dalje radujem pobjedama Novaka, zao mi je sto je umro Prle, junak mog djetinjstva iz Otpisanih, drago mi je sto će Zvezda možda među 8 u Europi, košarku volim, Partizanovim sam se uspjesima radovao, Duleta gotivim bas, filmove sa Diklićem, Kojom, taj humor gotivim, volim i neke restorane u Beogradu u kojem me stvarno super dočekaju prijatelji iz Bg, da se ne lažemo, i bracu Matić slušam ponekad i još neke muzičare. Ništa tu ne mijenjam.

A pružena ruka i rukovanje? 

Kad te folerske rukavice skinete i krv žrtava iz Srebrenice, Prijedora, Vlasenice, Vukovara, Dubrovnika, mog Šehera, Rogatice i drugih mjesta stradanja s tih pruženih ruku operete i kad vam stvarno bude žao, može čvrsti stisak ruke.

Do tad, hvala na iskrenosti.