Damir Dvorniković: Neka ovih 48 sati caruju smijeh, masnoće i ugljikohidrati!

 Piše: Damir Dvorniković za Radiosarajevo.ba

Puni optimizma parkirasmo se to veče ispred hotela „Osmine“ u Slanom. Starija kćerka više nije bila beba oko koje treba stalno skakutati, ambijent oko nas baš obećavajući, a onaj močni morski miris u zraku, što nas, kontinentalce, odmah odvali i zaposjedne. Mi, još dodatno  oraspoloženi kupovinom novog auta, jedva smo čekali da se „rastrčimo“ po okolini.

Istina, autić je zbog registracije ostao u Sarajevu, dovezosmo se u dobrom starom golfiću, taman da i „bijeli labud“ još jednom vidi puta i malo se druži s nama.

Već tu noć je počela kiša. . . I nije nikako ni stala. Pardon, lažem, ali samo mrvu.

Dva cijela sata u ta tri dana je bilo suho, pa smo svi mi, tadašnji gosti hotela, šetali uz more, šetali i šetali.

Ostalo vrijeme smo se družili u foajeu, kafa, sok, jeger, kafa, sok .. . i sve nervoznije pogledavali kroz prozore. Sreća, bilo je dosta male raje pa je kćerka jurcala s njima. Kao i mnogi drugi, pokupili smo se dan ranije i spičili kući.

Sve slijedeće epizode kad smo u ove dane negdje išli i fina mjestašca pohodili, bile su idilične. Za prvomajske praznike su ljudi stvarno puno normalniji i opušteniji. Bilo da su na kakvom putovanju, u tišini stana uz neki dobar filmić ili knjigu, ili uz dim roštilja gdje pokoja tikvica ili paradajz samo slučajno zaluta među sočne marinirane komade mesa, svi su cool. Vedri i veseli k'o što bi uvijet trebali biti. Ni tamni oblaci u nervirajućoj svakodnevnici, ni eventualna peglanja na granici to ne mogu promijeniti.

Tih par dana slobode nama treba! Svima! I puno nam znači. Kad praznici prođu fino, lakše je ponovo „uskočiti u rudnik“.

I zato ne virkajmo šta meteo prognoze kažu, nego hajmo. Idemooo! Bilo gdje. Ili ostanimo kod svoje kućice i uživajmo u slobodnim danima. Yess! A uz roštiljska sijela ne osvrćimo se na doziranje, prenemaganje i meteo alarme jarkih boja. Odbacimo frustracije i nezaobilazne brige. Neka tih 48 ili 96 sati, pa dobro, ne baš doslovno, caruju smijeh, masnoće i ugljikohidrati.

A naš duh i raspoloženje nek jašu na krilima gurmanskog entuzijazma i dobrog, vedrog druženja sa pravim ljudima.