BiH i predsjednički izbori u Hrvatskoj: Koliko muslimana nije puno?

To je zemlja u kojoj je puno muslimana, kazao je tokom sinoćnjeg sučeljavanja na HRT-u hrvatski predsjednički kandidat i bivši premijer te zemlje Zoran Milanović govoreći o tome jesu li "džihadisti u BiH prijetnju za Hrvatsku". 

Kakav argument, i to kompromitirajući (!?), u kontekstu eventualnih rasprava o terorizmu može biti to da je neko pripadnik vjerske zajednice koja je druga po brojnosti u svijetu, sa skoro dvije milijardi ljudi, zna samo bivši lider SDP-a Hrvatske koji se u poznatoj šatorskoj epizodi hvalio da mu je "mater odgojio ustaša", te krajnje ponižavajuće govorio o našoj zemlji. 

Piše: Faruk Vele 

Činjenica da je aktuelna predsjednica Republike Hrvatske Kolinda Grabar-Kitarović, kako je ispravno tokom sučeljavanja primijetio Milanović, upropastila odnose sa Sarajevom "upravo na ovom primjeru", iako su je neki ovdje nazivali i "kraljicom Balkana" i, dodali bismo, dodjeljivali priznanje osnivača glavnog grada BiH, no ni Milanović se, nažalost, ne trudi mnogo da pokaže drugačije lice svoje zemlje u vremenima mraka krajnje desnice. 

Neznanje i predrasude 

Štaviše, Grabar-Kitarović je vrlo brzo shvatila Milanovićev gaf, pa je dodala da ona "nema problem sa muslimanima, odnosno Bošnjacima", te da ih poštuje, dok Milanović u svome nadobudnom stilu čak nije ni osjetio potrebu da se ogradi od izgovorene gluposti. 

Ono što, dakle, zabrinjava jeste da Milanovićev stav pokazuje, kako je primijetio i sarajevski reditelj Dino Mustafić, da je "tužno, depresivno i zastrašujuće" koliko oba kandidata "malo znaju i sa kojim predrasudama nastupaju u javnosti kada govore o susjednoj BiH". 

Na Bosnu i Hercegovinu se iz zagrebačke vizure ne gleda kao na susjednu i prijateljsku državu s kojom se dijeli 1.000 kilometara granice, već kao "prostor" koji može poslužiti za razne svrhe, pa bilo to bacanje nuklearnog otpada na granicu, ubacivanje migranata, ili za predizborne kampanje i glasove živih i mrtvih...Vidi se, naravno, i kao kolonija za izvoz roba. To je taj (pseudo) paternalistički odnos, uglavnom licemjeran i ponižavajući pogled s kakvim se od devedesetih s Pantovčaka "promatra zemljica Bosna". 

I bivši hrvatski predsjednik Ivo Josipović je u aprilu 2011. iznenađujuće govorio Rojtersu da Hrvatska ima "osjetljivu situaciju", jer su susjedi sa BiH "sa mnogo muslimana", ali je kasnije ustvrdio da je ta izjava pogrešno protumačena. Njegov bivši stranački šef i mogući nasljednik očito ne vidi da je bilo šta pogriješio. 

Šta onda očekivati od Grabar-Kitarović koja već pet godina nastoji činjenicu postojanja "mnogo muslimana" u kontekstu međunarodnih odnosa iskoristiti protiv BiH. 

Ako Milanović svoju zabrinutost "zbog mnogo muslimana" temelji na činjenici o broju bh. državljana na sirijskom ratištu, onda bi morao znati da je američki predsjednik Donald Trumpu februaru 2019. zatražio od Evrope da preuzme više od 800 boraca Islamske države uhvaćenih u Siriji, ali i njihove žene i djecu, te da će mnogo više takvih osoba doći (ili su već došli) u Veliku Britaniju, Francusku, Njemačku i ostale zemlje EU, mnogo više nego ih je stiglo u BiH. No, nismo vidjeli da govori o tim evropskim zemljama. Iz Vijeća Europe je, također, bilo poručeno BiH da će morati primiti natrag sve svoje državljane koji su se borili u redovima ISIL-a. 

Dolazimo do toga da je cilj cijele medijske i političke histerije naših susjeda očito to da se BiH zbog svog muslimanskog puka namjerno predstavlja kao utočište terorista, iz političkih motiva usmjerenih protiv naše zemlje. Opasno je da je i Milanović nasjeo na sporni narativ. 

Pri tome bivši premjer Hrvatske ne bi smio zaboraviti ulogu Tuđmanove Hrvatske u slučaju uvođenja stranih boraca na teritorij BiH u vrijeme kada u ovu zemlju "ni ptica nije mogla uči", ali i u smanjivanju broja bosanskohercegovačkih muslimana na "prihvatljivu mjeru". 

Teroristi i Kolinda 

Bosna i Hercegovina je preuzela borce iz Sirije i njihove porodice. Navedene osobe će odgovarati za krivična djela pred Sudom države Bosne i Hercegovine. Žene i djeca trebaju dobiti uslove za normalan život i resocijalizaciju. 

Ova zemlja je, zajedno sa međunarodnim partnerima, učestvovala u brojnim protuterorističkim operacijama i sigurno ima najizraslije kapacitete u regionu za borbu protiv ovog vida kriminaliteta. Sjetimo se samo zloglasnog ISIL-ovca koji je lociran i uhapšen u Sarajevu, te izručen Sjedinjenim Američkim Državama. Obavještajno-sigurnosna agencija (OSA) i druge sigurnosne bh. agencije dobile su pohvale i priznanja CIA-e i drugih partnera iz svijeta.  

Zna to i Milanovićeva suparnica, aktuelna predsjednica Hrvatske, ali  insistira na svojim kontroverznim stavovima o BiH. Štaviše, i ovaj put se slavodobitno pozivala na predsjednika Francuske, Emmanuela Macrona, koji je u novembru govorio da je "BiH tempirana bomba". 

Paradoksalno je da o terorizmu i "bombama" govori osoba koju (predsjednicu RH) otvoreno podržava osuđena za terorizam i otmicu aviona - Julienne Bušić!? Osoba, dakle, koja u SAD učestvovala u otmici putničkog aviona sa suprugom Zvonkom Bušićem, koji se, pazi sad, ubio razočaran u Hrvatsku koju vodi Kolinda! Ako je i za Kolindu, previše je! 

Dakle, stavovi iznošeni o Bosni i Hercegovini tokom kampanje za predsjedničke izbore u Hrvatskoj zahtijevaju temeljito preispitivanje. Ako ništa zbog činjenice da je međunarodni sud u Haagu utvrdio kako su pogledi na BiH bez mnogo znanja, ali s mnogo predrasuda, doveli do pogrešnih politika i međunarodne sramote za Hrvatsku. Na koncu, ICTY je utvrdio i da nisu pripadnici oružanih snaga RBiH napadali Cvjetni trg i Katedralu u Zagrebu, već da su jedinice regularne Hrvatske vojske razarale Gornji Vakuf i Mostar. 

Kada su načelnici hercegovačkih općina raportirali Tuđmanu 1993. da od "Bune do Stoca više nema muslimana", vjerovali su da rade za interese Hrvatske. Da li smo ponovo svjedoci reaktiviranja jedne takve politike i takvog zabludjelog pogleda na Bosnu?