Andrej Đerković: Europa u 2015. kao Guantanamo

Ova godina koja nam bježi (kako kalendarski, tako i moralno), markirala je Europu narančastom bojom, bojom koja je povezana s radošću i suncem i koja predstavlja entuzijazam, sreću, ohrabrenje i poticaj. Ta boja, koja je također bila i zvanična boja XIV Zimskih olimpijskih igara u Sarajevu 1984. godine, u ovoj godini dobila je jednu sasvim drugu konotaciju. I to ne jednu, već nekoliko.

Piše: Andrej Đerković za Radiosarajevo.ba

Prva konotacija je, bez ikakve dvojbe, narančasta boja prsluka za spašavanje, koje su nosali (nose) imigranti prelazeći Mediteransko i Egejsko more u pokušaju da se domognu Starog kontinenta. 

Na plažama Bodruma, jednog od najpoznatijih ljetovališta turske rivijere, dnevne kupače noću su zamijenili sasvim drugi kupači - stotine imigranata, većinom u grupama ili krugu obitelji, koji se žele dokopati najbliže europske obale, u ovom slučaju grčkog otoka Kos. Većina od njih nikada nije ni vidjela more, a kamoli da zna plivati, pa se tako u stilu Đasmina iz Top liste nadrealista, mali bodrumski kiosci sa suvenirima pretvaraju u prodavnice raznoraznih vrsta pojaseva za spašavanje. Originalni, s certifikatima CE, kopije, Made in ovdje, Made in ondje... Saso mange! 

“Što ovo piše kod tebe... Holiday inn... nije, Made in... Taïwan” (Đasmin, TLN)

Nesretni imigranti u tim pojasevima koje kupuju po trostruko većim cijenama, gledaju spas i nadu koja će ih odvesti u bolji život. Kako nisu profesionalni promotori sigurnosne opreme, lokalni prodavači im ne uzimaju mjeru, niti ih teže, što naravno dovodi u opasnost osobu koja bi trebala nositi pojas. Ti presretni prodavci nesretnog morala, im prodaju čak i dječije šlaufe i “narukvice” na kojima su isprintani likovi iz Disneyjevih filmova, s kojim bi sirijska, iračka ili afganistanska djeca trebali u stilu Alise preplivati u zemlju čudesa, tu Europu u kojoj će kao biti slobodni. 

Plaže Kosa, Lezbosa, Kiosa i svih ostalih otoka s imenima iz grčke mitologije koji se nalaze najbliže turskoj obali, nakon iskrcavanja imigranata (onih koji prežive), ostanu prekrivene stotinama pojaseva sa sigurnosnom narančastom bojom koji leže na crnom vulkanskom kamenju. Valjda da nam osvijetle mračnu s(a)vijest.

Nep(r)opustljiva Europa

Druga konotacija narančaste boje nas dovodi vizualno do kombinezona pritvorenika zloglasnog Guantanama (Gauntanamo Bay Detention Camp), klasičnog logora za lica osumnjičena za pomaganje islamskih terorista, većinom iz Afganistana i Iraka.

Pritvorenici ovog zatvora, “među rajom” zvanog Gitmo (koji je Obama 2009. godine obećao da će zatvoriti do kraja svog mandata, a što se očito neće desiti), nose dvije vrste kombinezona: bijelih i narančastih. Bijeli su za tzv. compliant (popustljive), dok su narančasti predviđeni za non-compliant (nepopustljive) stanovnike ove najveće američke sramote modernog doba. Slika pritvorenika u narančastim kombinezonima na istoku kubanskog otoka, ne bi bila potpuna bez žičanih ograđenih kaveza. 

Europa se ograđuje. Ograđuje bodljikavom žicom. 

Mađarska se ograđuje prema Srbiji.
Europa (kao) bila šokirana (!?).
Mađarska se ograđuje prema Hrvatskoj.
Hrvatska se ograđuje prema Srbiji.
Slovenija se ograđuje prema Hrvatskoj.
Hajd' u redu. Još uvijek smo van Schengena. To su ipak balkanska plemena. No, sad se Austrija ograđuje prema Sloveniji... unutar samog Schengena.

Makedonija se ograđuje od Grčke. Heeeej, kandidat za pristupanje Europskoj uniji se ograđuje od te iste Europske unije. S druge strane, Europa se ljuti na Grčku i prijeti da će je izbaciti iz Schengenskog prostora. Grčka ima preko 6000 otoka, od kojih je svaki otok potencijalni ulaz u Europsku uniju, te sa zatvaranjem makedonske granice, Grčka polako na svom cijelom teritoriju postaje jedan ogromni ograđeni izbjeglički zatvor. 

Narančasta je također, jedna od četrnaest boja narukvica s kojima kroz deluxe organizaciju (?!) stojite u redu ispred granapa Hennes & Mauritz za neki "polyester white trash made in nowhere" serijske proizvodnje koji nije ni unikatan ni originalan, a kamoli zlatan i za koji ćete još dati svoj novac. 

Svaka boja predstavlja jednu grupu (30 osoba) među prvih 420 kupaca koji imaju petnaest minuta boravka u ograđenoj zoni gdje se nalaze modeli dizajnerske kolekcije. Narančasta je redovno u prvom kvartalu, no većinom je ta boja nakon koje je već kompletan asortiman neke kolekcije rasprodat. Taj momenat... momenat delirija me(n)talno i brojno ograničene grupe ljudi, koji nakon desetak sati čekanja (ne za Ikarovu konzervu ili kanister vode), izlaze iz butige sretni kao da su odbranili doktorat iz nuklearne fizike. Neke stvari se (definitivno) ne mogu kupiti novcem. Za sve ostalo tu je (nažalost) Master Card.

Narančasta boja u nekim starim filozofijama je boja koja predstavlja transformaciju. I tako se Europa, slijedeći politiku Guantanama na samoj sebi, pretvara u isti, sa žičanim kavezima, u našem slučaju, ograđenim državama. S ograđenim zonama dizajnerske kolekcije. S narukvicama. S popustljivima i nep(r)opustljivima.