Naoružavanje Srbije i sigurnosna dilema: Hoće li nova vlast promijeniti sliku regiona?
Na nedavno održanim vanrednim parlamentarnim izborima u Srbiji došlo je da pada vladavine režima Aleksandra Vučića i ubjedljive pobjede Studentske liste koja je osigurala većinu u skupštini Srbije.
Piše: Dr. Hrustan Šišić, za Radiosarajevo.ba*
Studenti su za svoje predstavnike na političkim listama odabrali istaknute umjetnike, profesore, sportiste, te najavili resetovanje cjelokupnog sistema na unutrašnjem planu. Tako je na prvoj konferenciji za novinare u centru Beograda, Studentska lista pozvala na ostavke svih zvaničnika u policiji, pravosuđu i obavještajnim službama.
Ponosni na unuka: Baka i djed Abdula El-Sayeda govorili o njegovom odrastanju i velikoj pobjedi
Ipak, kroz dvije godine političkog aktivizma, ali i nakon proglašenja pobjede u Srbiji, stavovi studenata o smjeru vanjske politike i partnerstava na ekonomskom i vojnom planu ostaju poprilično nepoznati.
Kuda idu studenti?
Cilj ovog teksta je pružiti uvid u izraženo naoružavanje Srbije tokom vladavine Aleksandra Vučića i kontinuirano osnaživanje dugogodišnjih partnerstava na vojnom planu prije svega sa Narodnom Republikom Kinom. To je za posljedicu dovelo do rasta sigurnosne dileme i neizvjesnosti na Zapadnom Balkanu, te se postavlja legitimno pitanje da li će nove vladajuće strukture poslije Vučića nastaviti istim pravcem ili pak napraviti zaokret ka relaksaciji odnosa?
Zabranjeno preuzimanje teksta bez pismenog odobrenja Redakcije portala Radiosarajevo.ba!
Podsjetimo, u julu 2025. godine, specijalne jedinice iz Srbije učestvovale su u desetodnevnoj vojnoj vježbi sa svojim kineskim partnerima u kineskoj provinciji Hebei na sjeveru zemlje. Na zvaničnoj web-stranici Ministarstva odbrane Republike Srbije navedeno je da su Srbija i NR Kina održale svoju prvu zajedničku vojnu vježbu pod nazivom Čuvar mira 2025, koja je pružila priliku pripadnicima oružanih snaga da razmjene operativna iskustva, uporede profesionalna znanja i unaprijede vještine u primjeni taktika, tehnika i procedura (Ministarstvo odbrane Republike Srbije, 2025).
Savez kolumnista | Hrustan Šišić: Egipat kao nova tačka oslonca bh. ekonomske diplomatije
U izvještaju se dalje navodi da su tokom desetodnevne vježbe mješoviti srbijansko-kineski borbeni timovi izveli niz taktičkih misija u urbanim i ruralnim sredinama, uz podršku bespilotnih sistema. Primarni fokus obuke bila je integracija taktike upotrebe dronova u misijama specijalnih operacija (Ministarstvo odbrane Republike Srbije, 2025).
Veze s NR Kinom
Srbija i NR Kina su 2018. godine potpisale program bilateralne vojne saradnje. Isporuka naoružanja nakon potpisivanja zajedničkog vojnog programa, nabavka dronova, posjete na visokom vojnom nivou, kao i konkretna vojna vježba specijalnih jedinica u julu 2025. godine predstavljaju dokaz visoko razvijenih odnosa i u vojnoj sferi.
U poređenju sa ostalim državama Zapadnog Balkana Srbija ostvaruje najintenzivniju saradnju sa Kinom na ekonomskom i vojnom planu. Upravo iz tog razloga će biti veoma zanimljivo pratiti odnos novih vladajućih struktura u Beogradu po ovom pitanju.
Jedan od primjera nabavke naoružanja iz Kine nakon potpisivanja bilateralnog vojnog programa jeste polutajna isporuka kineskih sistema protivzračne odbrane u aprilu 2022. godine, kada je šest kineskih vojnih transportnih aviona Y-20 sletjelo u Beograd noseći sisteme zemlja-zrak HQ-22 (Menshikov, 2022).
Isporuku naoružanja Srbiji preko teritorija najmanje dvije članice NATO-a (Turske i Bugarske) stručnjaci su posmatrali kao dokaz globalnog dosega Kine.
Prema podacima iz analize Stokholmskog međunarodnog instituta za istraživanje mira (SIPRI), u periodu 2020–2024. godine, Srbija je uvezla 57% ukupnog uvoza oružja iz Kine, dok je Rusija bila na drugom mjestu s učešćem od 20%, a Francuska sa 7,4% na trećem.
Carinski podaci koje je analizirao Balkanski servis Radija Slobodna Evropa (RFE/RL) pokazuju da je srbijanska namjenska industrija u državnom vlasništvu tokom 2024. i 2025. godine uvezla proizvode u vrijednosti od 280 miliona dolara. Srbija se strateški pozicionirala kao primarni vojni partner Kine u Evropi, postavši prva zemlja na kontinentu koja je rasporedila ključne kineske sisteme kao što su naoružani dronovi CH-92 i CH-95 te baterije sistema zemlja-zrak FK-3 i HQ-17 (Knežević, 2026).
Kineski sistemi protivzračne odbrane privlačni su Srbiji zbog svoje cijene, ali i kompatibilnosti, budući da se zasnivaju na sovjetskim i ruskim projektima, što ih čini tehnički usklađenima s postojećim inventarom srbijanskog naoružanja uvezenog iz Rusije (Janković & Cvetković, 2025).
Pored zajedničke vojne vježbe srbijanskih i kineskih specijalnih snaga u julu 2025. godine, tadašnji predsjednik Aleksandara Vučić je, zajedno sa slovačkim premijerom Robertom Ficom, bio je jedini evropski lider koji je prisustvovao kineskoj vojnoj paradi u septembru prošle godine.
Uzimajući u obzir navedene podatke, nameće se pitanje kakve posljedice produbljivanje vojnih odnosa između Srbije i NR Kine ima po regionalnu sigurnost i dinamiku na prostoru Zapadnog Balkana, ali i šta će u vezi s tim značiti aktuelne promjene u našem istočnom susjedstvu.
Savez kolumnista | Šišić: Trump i politika tarifa - Između nacionalnog interesa i savezništava
Diskusija: posljedice u regionu
Srbija je država koja izdvaja najviše finansijskih sredstava za vojsku i odbrambenu industriju na prostoru Zapadnog Balkana. Njeno strateško pozicioniranje prema Kini otvara put ka neizvjesnosti i povećanoj mogućnosti novih valova nestabilnosti u dvorištu Evropske unije.
Susjedne države, poput Hrvatske, Albanije i Kosova, već su ubrzale nabavku naoružanja i diverzifikaciju dobavljača, uključujući američke protivoklopne sisteme i turske dronove.
Nadalje, kao konkretan odgovor na ubrzano naoružavanje Srbije, Hrvatska, Albanija i Kosovo potpisale su u martu 2025. godine vojni sporazum koji obuhvata saradnju između vojne industrije, obuku vojnika i komandanata, kao i planove za zajedničke vojne vježbe. Tokom posjete Pekingu u septembru 2025. godine, u obraćanju medijima, Aleksandar Vučić je naglasio da je njegovo prisustvo kineskoj vojnoj paradi bilo, između ostalog, prilika da se razmotri "šta bi moglo biti zanimljivo za nabavku za potrebe Vojske Srbije, kako bi služilo kao faktor odvraćanja od bilo kojeg potencijalnog agresora iz susjedstva…"
"Nije slučajno što su Priština, Zagreb i Tirana formirali vojni savez. I nisu ga formirali zbog Austrije, Mađarske ili Slovenije, već zbog Srbije. Formirali su ga protiv Srbije’", rekao je tada.
Sigurnosna dilema, koja se u međunarodnim odnosima definira kao situacija u kojoj mjere ili akcije koje poduzima jedna država s ciljem povećanja vlastite sigurnosti izazivaju reakcije drugih država, što na koncu dovodi do smanjenja, a ne povećanja prvobitne sigurnosti te države, savršeno odgovara primjeru ubrzanog naoružavanja Srbije i posljedica po region.
Važno je naglasiti da države Zapadnog Balkana i dalje raspravljaju o neriješenim pitanjima iz prošlosti i sukobima nastalim nakon raspada Jugoslavije 1990-ih godina. Većina ovih država vidi Srbiju, državu koja je bila politički i ekonomski centar Jugoslavije, kao odgovornu za nastavak neizvjesnosti i nestabilnosti u regionu.
Stoga se naoružavanje drugih država u regionu javlja prvenstveno kao reakcija na činjenicu da Srbija, kao država koja najviše ulaže u vojni sektor, uvozi najveću količinu naoružanja iz Kine i Rusije u regionu u kojem postoje naoružani sistemi integrirani u NATO.
Ja mislim | Hrustan Šišić: Strateškim iscrpljivanjem Milorada Dodika do pobjede države BiH
(Ne)ravnoteža snaga
Sistemi naoružanja integrirani u NATO dominiraju u državama članicama saveza – Hrvatskoj, Albaniji, Sjevernoj Makedoniji i Crnoj Gori, ali i u Bosni i Hercegovini i Kosovu, koje, iako nisu članice, ostvaruju visok nivo saradnje s NATO savezom.
Prema konceptu sigurnosne dileme, države u takvoj situaciji imaju dvije opcije: težiti povećanju vojnih kapaciteta kako bi uspostavile ravnotežu snaga ili pokrenuti preventivni napad s ciljem sprečavanja države koja se naoružava da ugrozi postojeću ravnotežu snaga.
Budući da je preventivni napad nerealna opcija, prvenstveno za države koje su stupile u vojni savez (Hrvatska, Kosovo, Albanija), vrlo je vjerovatno da će se trend naoružavanja i izgradnje vojnih kapaciteta u regionu nastaviti.
U konačnici, iz perspektive međunarodnih odnosa i kroz prizmu sigurnosne dileme, to znači da se šanse za sukob s vremenom ne smanjuju, već povećavaju. Takav razvoj događaja ima šire reperkusije, posebno za Evropsku uniju, koja decenijama izdvaja ogromna finansijska sredstva i ulaže napore u izgradnju mira, dijalog i integraciju država regiona u zajedničku uniju.
Robert Jervis, kao jedan od utemeljitelja koncepta sigurnosne dileme, naglasio je dvije ključne varijable u analizi ovog koncepta: a) mogu li se defanzivno naoružanje i politike razlikovati od ofanzivnih, te b) da li prednost ima odbrana ili napad (Jervis, 1978). Kada defanzivne vrste naoružanja imaju prednost, odnosno kada dominiraju nad ofanzivnim, veliko povećanje i ulaganje u sigurnost jedne države tek neznatno smanjuje sigurnost drugih, te sile koje podržavaju status quo mogu uživati visok nivo sigurnosti i u velikoj mjeri izbjeći prirodno stanje. Iako je definiranje vrsta naoružanja često neodređeno i nejasno, ova razlika ipak može poslužiti u razumijevanju namjera države A u odnosu na države B, C i D. U jednom od svojih obraćanja povodom naoružavanja Srbije, predsjednik Vučić je izjavio sljedeće: "Mi nikoga nećemo napasti; nabavljamo odbrambeno naoružanje. Nikome nećemo dati svoje nebo i svoju zemlju, ali nikoga nećemo napasti. Razmišljam samo o očuvanju naše zemlje." Osim toga, naglasio je da „niko ne pita šta i od koga nabavljaju Hrvatska i Albanija. Niko im ne prijeti kada iz Sjedinjenih Američkih Država i Njemačke nabavljaju helikoptere, oklopna vozila i haubice. Srbija neće biti Bambi za klanje“ (Al Jazeera Balkans, 2019).
Povečanje neizvijesnosti
Iz prethodno spomenute analize nabavke naoružanja u proteklom periodu možemo zaključiti da Srbija kombinuje nabavku defanzivnih i ofanzivnih sistema. Defanzivni sistemi koji služe za zaštitu zračnog prostora prvenstveno uključuju kineske sisteme protivzračne odbrane (PVO), kao što su raketni sistemi zemlja-zrak srednjeg dometa FK-3 i sistem HQ-17. S druge strane, ofanzivni kapaciteti Vojske Srbije uključuju i kineske borbene dronove CH-92 i CH-95 s mogućnostima izviđanja i borbenih udara. Pored toga, tu su ugovoreni francuski borbeni avioni Rafale, kao i ruski lovci MiG-29. Važno je naglasiti da ovaj dio Evrope uglavnom karakterizira brdsko-planinski teren, zbog čega borbeni avioni i dronovi igraju značajnu ulogu u borbenim kapacitetima armija. U tom kontekstu možemo posmatrati i odluku kosovskih vlasti da nabave turske borbene dronove i pokrenu projekat zajedničke proizvodnje turskih dronova na svojoj teritoriji. Pored činjenice da dronovi igraju veoma značajnu ulogu u modernom ratovanju, vrijedi naglasiti da Srbija prednjači u odnosu na svoje susjede po broju dronova kojima raspolaže, što povećava namjeru drugih da pariraju tim kapacitetima (Vuksanović & Ejdus, 2023). Na isti način možemo posmatrati i odluku Vlade Hrvatske iz 2021. godine o kupovini 12 polovnih francuskih višenamjenskih borbenih aviona Rafale F3-R s ciljem modernizacije vlastitog zrakoplovstva. Odluka Vlade Hrvatske zapravo je i odgovor na naoružavanje Srbije i pariranje kapacitetima ofanzivnog naoružanja. Ključne postavke sigurnosne dileme, kao što su strah, neizvjesnost u pogledu namjera drugih i psihološki faktori, izuzetno su prisutni na prostoru Zapadnog Balkana, što u konačnici povećava nivo neizvjesnosti u regionu.
Zato će pravac u kojem će se kretati nova vlast u Srbiji, posebno kada je riječ o vojnim partnerstvima i politici naoružavanja, biti od ključnog značaja za buduću sigurnost i stabilnost Zapadnog Balkana.
*Autor je docent na Odsjeku za međunarodne odnose pri Internacionalnom Burč Univerzitetu (International Burch University - IBU)
* * *
Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Ja mislim" su isključivo lični stavovi autora tekstova i moguće da ne odražavaju stavove redakcije portala Radiosarajevo.ba
NAPOMENA O AUTORSKIM PRAVIMA:
Preuzimanje dijela (maksimalno trećine) ili kompletnog teksta moguće je u skladu sa članom 14 Kodeksa za štampu i online medija Bosne i Hercegovine: "Značajna upotreba ili reprodukcija cijelog materijala zaštićenog autorskim pravima zahtijeva izričitu dozvolu nositelja autorskog prava, osim ako takva dozvola nije navedena u samom materijalu".
Ako neki drugi medij želi preuzeti dio autorskog teksta, isti dan kad je kolumna objavljena, može to isključivo uz pismeno odobrenje Redakcije portala Radiosarajevo.ba.
Nakon dozvole, dužan je kao izvor navesti portal Radiosarajevo.ba i, na najmanje jednom mjestu, objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.
Ako neki drugi medij želi preuzeti kompletan autorski tekst, to može učiniti tek 24 sata nakon naše objave, uz dozvolu uredništva portala Radiosarajevo.ba, te je dužan objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.
Radiosarajevo.ba pratite putem aplikacije za Android | iOS i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram, kao i putem našeg Viber Chata.
/ Najčitanije
/ Komentari
/ Povezano
/ Najnovije
