Ja mislim | Hrustan Šišić: Strateškim iscrpljivanjem Milorada Dodika do pobjede države BiH

Iako se teorija političkog realizma uglavnom koristi u međunarodnim odnosima naglašavajući anarhiju na međunarodnom planu i borbu država za 'opstanak' i prevlast, ova politička teorija može poslužiti i kao analitički odgovor za razumijevanje dinamika na domaćem političkom planu. U konkretnom smislu, politički realizam pomaže u razumijevanju i interpretaciji političke krize u Bosni i Hercegovini sa Miloradom Dodikom kao glavnim akterom.

Piše: Hrustan Šišić, za portal Radiosarajevo.ba

Nakon što je sud Bosne i Hercegovine prije gotovo dva mjeseca izdao nalog za privođenje Milorada Dodika zbog donošenja anti-ustavnih odluka u Narodnoj skupštini RS, u javnosti se postavilo legitimno pitanje da li će državna agencija za sigurnost i zaštitu (SIPA) hapsiti Dodika, Stevandića i Viškovića?

Trending

Definisani budući koraci: Upravni odborRTV FBiH usvojio plan rada na sjednici

Ovo pitanje je još više dobilo na značaju nakon što je ova trojka, koja predstavlja politički vrh entiteta Republika Srpska, jasno poručila da će entitetska policija (MUP RS-a) stati u njihovu zaštitu u slučaju pokušaja njihovog hapšenja – predstavljajući na taj način individualne odgovornosti kao ugroženi interes čitavog entiteta. U praktičnom smislu se to dokazalo preksinoć u Istočnom Sarajevu kada je nekoliko inspektora SIPA-e zaustavljena od strane MUP-a RS-a u pokušaju lišenja slobode Milorada Dodika koji je boravio u entitetskim prostorijama u ovom gradu.

Politički realizam

Dolazimo do pitanja na koji način se ova politička dešavanja u Bosni i Hercegovini mogu interpretirati kroz prizmu političkog realizma?

Zabranjeno preuzimanje teksta bez pismenog odobrenja Redakcije portala Radiosarajevo.ba!

Na samom početku bitno je naglasiti da politički realizam kao prioritete u političkom ponašanju stavlja sigurnost države, ravnotežu moći kao i monopol sile. Također, realizam zapostavlja emocionalno postupanje dok u prvi plan stavlja hladnu procjenu realnog stanja, te procjenu omjera i snaga u eventualnim poduzetim koracima. Uzimajući ključne komponente ove teorije u obzir u odnosu na političku krizu u Bosni i Hercegovini postavlja se ključno pitanje: da li brzi pokušaj hapšenja političkog vrha entiteta RS može ugroziti interes države, tj. dovesti do oružanog sukoba koji će više naštetiti nego pomoći?

Iz ugla realizma koji cijeni racionalno odmjerene poteze, odgovor na ovo pitanje se može dati nakon realne procjene trenutnog balansa moći unutar države.

Ukoliko je SIPA kao državna agencija u stanju da brzo i efikasno uhapsi predsjednika entiteta Milorada Dodika, promptno uspostavi red i mir, bez oružanog sukoba, onda je takvo postupanje države opravdano kroz prizmu realizma i segment očuvanja monopola sile.

Međutim, uzimajući u obzir strukturalne činjenice koje novije varijante ove političke teorije uzimaju u obzir prilikom interpretacije političkih dešavanja, decentralizacija i politička struktura Bosne i Hercegovine sa podjelom moći na različitim nivoima države ne smije biti zanemarena.

24.04.25. 10:11

Fotografija je dokaz: Specijalac koji je čuvao Dodika u I. Sarajevu je imao zastavu Srbije na šljemu

To znači da postojanje sigurnosnih struktura na nivou entiteta predstavlja ozbiljan izazov u pokušaju neometanog hapšenja entitetskih političkih predstavnika. U vezi s tim, eventualne komplikacije prilikom hapšenja vrlo izvjesno mogu dovesti do reakcije EUFOR-a, koje u cilju donošenja i očuvanja mira mogu dovesti do kiparskog modela u Bosni i Hercegovini, što bi itekako naštetilo državnim interesima.

Dakle, nakon realne procjene trenutnog balansa moći politički realizam nalaže da odgoda djelovanja državnih institucija Bosne i Hercegovine (ali ne i povlačenje) može biti ključno za dugoročni interes države.

Alternativa promptnom hapšenju jeste strateško iscrpljivanje entiteta kroz političku izolaciju, zamrzavanje imovine i finansijski pritisak, povećanje sudskih istraga zbog kontinuiranog kršenja ustava države, te kontinuirano prikupljanje diplomatske podrške.

Strateško iscrpljivanje

Traženje podrške u diplomatskim krugovima se ogleda prije svega u prebacivanju unutrašnjeg problema u Bosni i Hercegovini u međunarodni kontekst, osude secesionističkih poteza entitetskih predstavnika od strane visokih zvaničnika država, uvođenja sankcija, kao i potencijalno uslovljavanje EU fondova entitetu RS.

Jedan od najrelevantnijih primjera strateškog iscrpljivanja u modernoj historiji pronalazimo u američkom suzbijanju komunizma inicirano poznatim telegramom američkog ambasadora u Moskvi, George Kennan-a, koji je shvatajući opasnost Sovjetskog saveza za Zapadne interese naglašavao strateško iscrpljivanje, izolaciju i 'okruživanje' komunizma.

S tim u vezi, Sjedinjene Američke Države su imale veoma razvijene odnose s Republikom Turskom i Iranom na početku Hladnog rata prvenstveno zbog njihove geografske pozicije koja je bila ključna u tadašnjoj igri moći. Poziv na direktni sukob zbog očiglednih katastrofalnih posljedica nije bio opcija, nego se primat dao navedenim strategijama kao i čekanje greške protivnika.

U pogledu Bosne i Hercegovine, ovaj primjer može poslužiti za donošenje adekvatnih političkih poteza koji neće ugroziti državne interese.

Strateško iscrpljivanje znači kontinuirano djelovanje državnih agencija u cilju stvaranja pritiska, njihove aktivnosti u osjetljivim područjima kao što su recimo Brčko ili Istočno Sarajevo, kontinuirano prikupljanje regionalne podrške, a sve u cilju ukazivanja na spremnost i stepen visoke pripravnosti. Prema realizmu, odugovlačenje bez paralelnih aktivnosti znači slabost. Sa druge strane, odugovlačenje uz kontinuiran rad i paralelne pritiske znači strateško iscrpljivanje.

U konačnici, druga varijanta znači pobjedu države.

*Autor je docent na Odsjeku za međunarodne odnose i evropske studije na Internationalnom Burch Univerzitetu

***

Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Ja mislim" su isključivo lični stavovi autora tekstova i moguće da ne odražavaju stavove redakcije portala Radiosarajevo.ba