Srđan Šušnica: Zli čarobnjaci Srbije – umjesto pisma studentima

Zli čarobnjak iz Srbije, drugi po redu, je otišao, tačno nakon 40 godina i mjesec dana od kada je prvi zli čarobnjak iz Srbije, na Osmoj sjednici CK republičkog Saveza komunista došao na vlast. I, 26 godina i 20 dana nakon što je prvi nepomenik pao sa vlasti. Samo zbrajanje ovih silnih prohujalih godišnjih doba izaziva jezu. Nadam se da će sve generacije novodolazećih političara i građana u Srbiji, ali i u Bosni, staviti prst na čelo i zapitati se zašto je Srbija tu gdje jeste. Možda je vrijeme da se postavi pitanje: da li će sa padom zlog čarobnjaka 2.0 pasti koprena i magija zloduha devedestih sa očiju i srca većinske Srbije i njene mladosti!? Odnosno, da li će se dolazeća vlast Srbije uspjeti suočiti sa ulogom svoje države, crkve i društva u ratovima i zločinima devedesetih, kako nije mogla ili htjela vlast poslije 5. oktobra!?

Piše: Srđan Šušnica, za portal Autonomija

Studentski pokret 2024-2026. je promijenio društvo i političko lice Srbije. Na način, na koji se to nije desilo 2000. godine. Tu nema povratka na staro. Zašto je tomu tako, tema je za neku drugu kontemplaciju. Traži se odgovor na pitanje da li ovaj društveno-političkih talas promjena može doprijeti i do političkog naličja Srbije – do tamnog laguma politika i interesa, koji drže građane Srbije taocima rata i genocida devedesetih počinjenog u ime pansrpstva!?

Trending

Policija iz Banje Luke o slučaju napadnutog učenika medrese: "Utvrđujemo sve činjenice"

Ja sam ubijeđen da je mladost Srbije, svojim poletom i porukama, jasno demonstrirala da većina građana Srbije želi i može da se suoči sa i oslobodi od prtljaga rata i zločina počinjenih u ime ujedinjenja etnički očišćenih "vjekovnih srpskih zemalja". Njihova generacija ima pravo da se sa tim obračuna sa distancom od 30 godina na svoj (trans)generacijski način, koji će biti sigurno drugačiji od načina moje ili starijih generacija. Ono što će biti isto jeste etički zahtjev empatije, lične katarze i društvene emancipacije.

Društvo u Srbiji mora proći purgatorij devedesetih, ukoliko želi da bude uistinu slobodna i pravedna zemlja. Studenti i mladost Srbije, predstavnici Studentske liste, s pravom ponavljaju da žele istinu i pravdu za žrtve režima, političku odgovornost i lustraciju režima zlog čarobnjaka 2.0. No, moraju biti svjesni da žrtve zločina zlih čarobnjaka Srbije ne stanuju samo u Srbiji. Zapravo daleko najveći broj njih je u Bosni i na Kosovu. I oni čekaju istinu i pravdu – i vladavinu prava i političku odgovornost, i obeštećenje! Zapamti, mladosti, čekaju je mnogo duže od vas.

Ono što nad ovaj mladalački polet nadkriljuje sive oblake jesu, za sada rijetke, ali ipak prisutne poruke u javnom prostoru: "da se stav nove vlasti o devedesetim neće mijenjati", "da će nova vlast poštovati sadašnji ustav Srbije glede kosovske nezavisnosti", "da se stav o i odnos prema Republici Srpskoj neće mijenjati"… One dolaze od pojedinaca koji se trenutno u javnosti percipiraju kao budući nosioci političkih funkcija u novoj vlasti, od ljudi sa ili bliskih Studentskoj listi, kao i od desno-konzervativnog krila studentskih plenuma.

Kada neki pripadnici starijih generacija koji su četiri decenije meškali muda zlim čarobnjacima Srbije, kažu mladosti koja je umjesto njih i za njih poturila leđa i izvojevala etički jasnu političku pobjedu, da se stav nove vlasti o pansrpskim ratovima i ratnim zločinima neće ili ne treba mijenjati – to nije ništa drugo do pokušaj najave granice dopuštenog otriježnjena i emancipacije postavljena mladim generacijama kao povodac. Do ovdje možete, ali dalje ne.

Mladosti, izgleda mi da pojedini iz generacije vaših očeva – a neke ćete možda birati za ključne funkcije – žele unaprijed odrediti okvire i granice vaše slobode propitivanja recentne istorije i državnih politika Srbije. Od katarzičnog pitanja, šta si tata/deda radio kada je bio rat u Hrvatskoj, Bosni i Kosovu, jesi li rat podržavao, jesi li u njemu učestvovao, jesi li nekog ubio ili zatvorio ili mučio, ili zakopavao – pa do kompleksnijih prosuđivanja političke i međunarodnopravne uloge i odgovornosti srpske države, crkve i inteligencije za desetine hiljada mrtvih i milione prognanih nesrpskih civila u Bosni, Kosovu, Hrvatskoj.

Bizarno je da sada stariji postavljaju mladima granice dozvoljene emancipacije od grijeha njihovih očeva – od zločina državnog vrha kojeg je predvodio prvi zli čarobnjak Srbije, a čiji je važan šraf bio drugi zli čarobnjak – kojeg je upravo ta mladost slobodnom voljom i svojim žarom svukla sa vlasti.

Ako želite da živite u normalnoj zemlji moraćete nadmoćati snage i nasljeđe oba zla čarobnjaka Srbije. I više od toga. Promiskuitetna diplomatija ponekih sila Zapada i Istoka htjeće da ne preispitujete uloge stranih i međunarodnih aktera u ratovima devedesetih i njihove odnose sa zlim čarobnjacima Srbije. Htjeće da Srbija ostane vječnim taocem sopstvenog zločina, a region vječnim zarobljenikom dejtonskog neoimperijalnog poretka, koji je legitimizirao genocid.

Novodolazeći političari Studentske liste i mladost Srbije trebaće puno učiti ne bi li ispravno razumijeli zašto su ratovi devedesetih odnijeli oko 130 hiljada žrtava, a u toj brojci oko 72 do 75 hiljada civila, i zašto su samo pansrpske i srbijanske oružane formacije odgovorne za oko 55 do 60 hiljada ubijenih i nestalih civila – u sva tri rata za srpske zemlje. Trebaće naučiti i da njihova država, kao ni druge države bivše Jugoslavije nikada nisu izašle sa zvaničnim i cjelovitim spiskovima ni vlastitih vojnih žrtava, a kamoli civila. Da nisu htjeli osnovati regionalnu međudržavnu komisiju koja bi to utvrdila. Ali i da su neki hrabri ljudi, aktivisti i organizacije diljem postjugoslovenskog prostora uspjeli na tom planu razbistriti dosta vode. Moraće učiti da je važno počistiti ispred svog praga, prije nego se pogleda i progovori susjedu. A to se posebno odnosi na Srbiju i tvorevinu genocida koju zovu Republika Srpska. Studentska lista i svi koji pretenduju da obavljaju političke funkcije u novoj vlasti Srbije, moraće učiti geografiju srpskih moralnih poraza i monstruoznih pobjeda: Srebrenica, Potočari, Foča, Višegrad, opsada Sarajeva, prijedorske logore smrti Omarsku, Keraterm i druge, Korićanske stijene, Biljane kod Ključa… A to je samo Bosna. Moraće naučiti da je nadomak njihovog glavnog grada otkrivena jedna od tri najveće masovne grobnice ratova devedesetih u kojoj su skrivane žrtve pansrpskih zločina: Batajnica, u blizini baze specijalne antiterorističke jedinice srbijanske policije (više od 740 albanskih leševa); druge dvije su Tomašica (više od 850 bošnjačkih leševa) i Crni Vrh (više od 600 bošnjačkih leševa).

Mladost Srbije ima iz čega i odakle učiti. Ratovi i zločini 1991-1999. godine su, za sada, pravno-sudski, novinarsko-reporterski, akademsko-istraživački, literarno i istorijski najdokumentovaniji, najfiksiraniji, najobrađivaniji ratovi i zločini u ljudskoj istoriji. Jedino se još rat u Sriji 2011-2024. godine, za sada, smatra audio-video najdokumentovanijim ratom. Mladost Srbije ima i od koga učiti – od Antiratne Srbije, generacije najhrabrijih koji su prvog dana pružili intelektualni i ljudski otpor zlu i zločinu.

Trebaće se učiti kako je Beograd radikalizirao i gurnuo hrvatske i bosanske Srbe u zlo nad svojim komšijama, u pobune, pogibelj i izbjeglištvo. Kako je Beograd, militarizirajući sunarodnike u Hrvatskoj, stavljao njihovu glavu na panj hrvatskih radikalnih nacionalističkih frakcija u toj državi, koje su to jedva dočekale. Kako su državne i paradržavne formacije Srbije i susjedne Crne Gore ubijale i terorisale bošnjačke civile u Sandžaku tokom 1992. i dobrog dijela 1993. Na koncu, kako i zašto je zli čarobnjak 1.0 terorisao Albance na Kosovu, kako je došlo do vojne intervencije NATO saveza na Srbiju i zločina protiv civila u samoj Srbiji. I koje sile zapada i istoka su imale svoje adute i interese u ovom našem bratoubilačkom ratu.

U javnosti u Srbiji i regioni danas se, nakon odlaska drugog zlog čarobnjaka Srbije sa vlasti, čuju izjave eskapizma, kako nije sada vrijeme hvatati se u koštac sa zločinima devedesetim, kako će to doći kasnije, kako se odnos prema ratovima devedesetim neće mijenjati.

Ovo nije ništa novo. To su, nažalost, bili dominantni politički stavovi i postpetooktobarskih političkih snaga. I tada se moglo čuti: "sada je važno da se skine Milošević i uklone ostaci režima, pa izgrade demokratske institucije, pa vladavina prava, pa borba protiv kriminala; jednom riječju sada nije vrijeme da se bavimo odgovornošću Srbije za ratove i zločine u susjedstvu – to suočavanje i otriježnjenje poslije zločina, to će doći kasnije". To kasnije nikada nije došlo. Poslije Koštunice i Tadića, ljubaznih i legalističkih čuvara nacionalističke vatre i stečevina rata i genocida u regionu, došao je zli čarobnjak 2.0.

Kompletan tekst čitajte OVDJE