Zašto se čini da vrijeme prolazi brže kako postajemo stariji?

Upitajte famozno pitanje većinu ljudi koji stare, i reći će vam da vrijeme izgleda kao da prolazi brže kako se "ulazi u godine". Ona ljeta koja su nekada trajala vječno ili čak sporo prolazila - sada prolaze u tren oka, a godine ne traju onoliko koliko su nekada trajale kad ste bili mlađi.

Zašto se to događa?

Postoji nekoliko teorija koje mogu objasniti ovaj fenomen. Prva se odnosi na to koliko novih informacija apsorbiramo tokom svog života.

U seriji eksperimenata iz 1960-ih, koje je psiholog Robert Ornstein opisao u svojoj knjizi O iskustvu vremena, pokazao je kako percepcija vremena može biti oblikovana količinom novih informacija koje naš um obrađuje.

U jednom eksperimentu, pokazao je volonterima dijagrame različite razine zanimljivosti, prije nego što ih je zamolio da procijene koliko je vremena prošlo. Iako su dijagrami subjektima prikazivani za isti vremenski period, ispitanici su izvijestili da su dijagrami s zanimljivijim dizajnima bili prikazani duže nego oni s manje zanimljivim dizajnima.

U drugom eksperimentu, ispitanici su slušali audio zapis s različitim količinama informacija, u obliku zvukova klikanja neke tastature ili čak buke, prije nego što su ponovno procijenili koliko su vremena slušali. Tamo gdje je bilo više informacija – na primjer, kada je bilo puno više klikanja – ispitanici su izvijestili da je zadatak trajao duže.

Zašto to dovodi do toga da vrijeme protiče brže kako starimo?

"Teorija kaže da što smo stariji, to smo više upoznati s okolnim svijetom. Ne primjećujemo detalje u našim domovima i radnim mjestima", objasnio je Dr. Christian Yates, viši predavač iz matematičke biologije na Sveučilištu Bath, u članku za The Conversation. "Za djecu je sve novo. Sjetite se koliko su uzbuđeni kad uđu u voz i vide znamenitosti oko sebe, u poređenju s time koliko malo pažnje obraćate tokom svoje svakodnevne vožnje na posao", pojašnjava on.

"To znači da djeca moraju posvetiti znatno više mentalne energije rekonfiguriranju svojih mentalnih predstava o vanjskom svijetu", dodaje Yates. "Teorija kaže da to čini vrijeme da se čini sporijim za djecu nego za odrasle koji su zaglavljeni u rutini."

Slična ideja, opisana u studiji iz 2019. godine, krivicu stavlja na to koliko brzo naš mozak obrađuje slike kako starimo.

"Ljudi su često zapanjeni koliko se sjećaju dana koji su se činili kao da traju vječno u njihovoj mladosti", objasnio je Adrian Bejan, profesor mehaničkog inženjeringa ističući da nije da su njihova iskustva bila dublja ili značajnija, već se jednostavno procesuiraju brzo.

Kako nervni sistem i neuroni stare i postaju složeniji, signalima je potrebno više vremena da pređu svoj put nego kad ste mladi.

"Ljudski um osjeća promjenu vremena kada se promijene percipirane slike", dodao je Bejan. "Sadašnjost se razlikuje od prošlosti jer se mentalno gledanje promijenilo, a ne zato što nečiji sat zazvoni. Dani su se činili dužima u mladosti jer mladi um prima više slika tijekom jednog dana nego isti um u starosti."

Još jedna ideja je da se razdoblje vremena (npr. mjesec dana) čini kraćim jer imamo više vremena s kojim ga uspoređujemo.

"Proporcionalna teorija ima intuitivnog smisla ako razmislimo o tome kako se godina u životu osobe od 75 godina može činiti puno bržom, na primjer, u usporedbi s godinom u životu desetogodišnjaka", objašnjavaju istraživači neuroznanosti Muireann Irish i Claire O'Callaghan.

Sjećanje može biti ključ za percepciju vremena, jer se vjeruje da jasnoća naših sjećanja oblikuje naše iskustvo vremena. Mentalno reflektiramo na prošlost i koristimo povijesne događaje kako bismo stekli osjećaj da postojimo kroz vrijeme.

Iako ovaj fenomen istražuju razni naučni timovi, postoji sugestija da našu percepciju vremena mijenja količina novih i zanimljivih iskustava koje imamo kako starimo, piše The Conversation.