Zašto pojedini ne shvataju ozbiljno opasnost od COVID-19

Prije sedam dana, virolog i član Kriznog štaba Bijele kuće za borbu s koronavirusom Anthony Fauci rekao je na konferenciji za javnost kako mu "nikako nije jasno zašto još nisu sve države SAD-a ljudima naložile da ostanu u kućama".

Do tada, takva ograničenja nije uvelo njih deset. Dan prije nego se Fauci požalio guverner Georgije Brian Kemp napokon je upozorio da je 'najbolje biti doma', objasnivši da je "dan prije saznao da i oni bez simptoma mogu širiti bolest".

Kako je moguće da to nije znao pitaju se mnogi, budući da dr. Fauci i njegov tim Amerikance na to svakodnevno upozoravaju već više od dva mjeseca. Neznanje, kaže profesor psihologije sa Sveučilišta u Virginiji dr. Dennis Proffitt, ne proizlazi iz manjka činjenica, već iz pristranosti ljudi i njihovog pogrešnog rasuđivanja.

"Može se puno naučiti o ljudskoj prirodi gledajući sport", napisao je dr. Proffitt za Business Insider gdje kaže:

"Kad gledam svoju košarkašku ekipu Virginia Cavalierse kako doma igraju protiv (puno gorih) Duke Blue Devilsa, bijesan sam kad suci 'moje' nepravedno kazne. Tada, naravno, nisam svjestan hiljada njihovih navijača koji istovremeno u svojim kućama gledaju tu utakmicu i čiji su pogledi na stvari sasvim suprotni mojima. Psiholozi su proučavali takve pojave i kažu da su ljudi uglavnom pristrasni, te vide samo ono što žele vidjeti - pogotovo kad vlada i određena doza neizvjesnosti i neznanja, tad smo posebno skloni prikloniti se onom u što sami vjerujemo i subjektivno gledati na stvari.

Uz epidemiju koronavirusa, nesigurnost je itekako prisutna, no kog ćemo slušati i tko će nam biti 'relevantan izvor informacija' izabrat ćemo sami. Mnogi će u ovakvoj situaciji odlučiti slušati ljude iz struke (medicine u ovom slučaju) no uvijek će biti i teoretičara zavjera pa i ovdje ima ekstremista koji kažu da je 'dr. Fauci angažiran samo da bi spriječio da D. Trump opet bude izabran'.

Osim toga, kad smo suočeni s neizvjesnošću pristranost raste i skloni smo misliti da je svijet onakav kakav bismo mi željeli da bude. Prilično je lako prihvatiti da 'oni koji ne pokazuju simptome nisu zarazni' kad ste okruženi zdravim ljudima koji se ni ne razbolijevaju. Neizvjesnost je najveća kad je neprijatelj nevidljiv. Uz to, nema više zdravo razumskog kad moramo rasuđivati o nečem što se kosi s našim uvjerenjima.

Studije pokazuju da politička sklonost bitno može omesti nečiju sposobnosti za 'zdravorazumsko razmišljanje'. Znamo tako da izbore ponovno dobiju i oni koji su već pravomoćno optuženi za neko nedjelo, a taj fenomen proučavaju i brojni sociolozi i politolozi. Ako je neko sklon vjerovati da mediji pretjeruju s tim kolika je stvarna prijetnja od koronavirusa, zamislite koliko je toj osobi tek teško shvatiti zašto treba ne izlaziti da pomogne u "poravnavanju krivulje".

Poslovica "Spoznaj sebe" upozorava nas da budemo svjesni toga da smo ponekad pristrani. Ja kao fan Virginia Cavaliersa, što sam već spomenuo, ne mogu ne primijetiti da suci (barem!) triput nisu kaznili protivnički tim, ali to je moja subjektivna perspektiva - obožavatelji protivničkog tima stvari vide potpuno drugačije. Ja vjerujem i da je dr. Fauci stručan i da razumije što se sa virusima događa. No i to je samo moja perspektiva.I premda me kao psihologa ne bih trebao zbunjivati što neki ne žele poslušati ni relevantnu struku, ipak sam malo zbunjen, piše 24sata.hr.