Uočite prve znakove: Kako prepoznati da dijete ima oštećen sluh

Bebe počinju da čuju i prepoznaju ritam i melodiju glasova nekoliko mjeseci nakon rođenja.

Kada im se obraćamo, one nam odgovaraju nekim oblikom gugutanja. Međutim, ukoliko se ne tretira na vrijeme, infekcija uha može imati katastrofalne posljedice za bebin sluh i govor.

Time se utiče na njihovo školovanje, edukaciju, poslovnu karijeru i uopšteno kvalitetu života. 

Prekretnice u komunikaciji vam mogu pomoći da uočite prve znakove nedostatka sluha kod vašeg djeteta. Ako ste zabrinuti na bilo koji način oko djetetovog razvoja, odvedite dijete doktoru i provjerite sluh.

Kako dojenčad i bebe, s normalnim sluhom, najčešće reaguju?

Novorođenčad - bebe se najčešće prepadnu i trznu pri iznenadnim i glasnim zvukovima. Ponekad čak i okrenu glavicu u pravcu glasa.

Dva mjeseca starosti – sluh bebe se poboljšao. Sada mogu razlikovati zvukove različitog tona i intenziteta.

Tri do četiri mjeseca starosti – beba počinje da prepoznaje glas roditelja i može izgovoriti konsonante M,K,G,P i B i nekoliko vokala.

Sa pet do šest mjeseci starosti – nerazumljivi zvukovi počinju sve više i više da liče na riječ.

Sa osam do devet mjeseci starosti – beba počinje da razumije vezu između riječi i gesta.

Jedanaest do dvanaest mjeseci starosti – beba počinje da izgovara jednostavne riječi kao mama i slično. Naravno, beba još uvijek ne zna šta te riječi znače.

Moguće ja da vaša beba treba potpunu evaluaciju sluha ako:

– skrining sluha u bolnici ukazuje na mogući problem;

– niste uopšte uradili skrining sluha;

– beba ne raguje normalno na zvuk, (prema navedenoj listi gore).

Vaša beba ili vaše dijete treba cjelokupnu evaluaciju sluha ako:

– ne reaguje na stvari koje mu govorite ili uopšte ne razumije da se njemu obraćate;

– traži od vas da ponavljate ono što ste već rekli (starije dijete);

– gleda lijevo i desno da bi pronašlo odakle dolazi vaš glas ili bilo kakav drugi zvuk;

– počinje da govori kasnije, u odnosu na drugu djecu istog uzrasta, (bazirano prema reportima učitelja);

– teško mu je da prepozna jedan glas, kada više ljudi priča;

– ne čuje brze ili slabe/tihe zvukove;

– postiže lošije rezultate u školi.

Dijete u bilo kom uzrastu treba potpunu evaluaciju sluha ako:

– traži od vas da ponovite ono što ste već rekli, (starija djeca);

– je dobilo neku bolest koja može uzrokovati nedostatak sluha;

– je djetetu dijagnostikovana bolest, koja ponekad uključuje nedostatak sluha;

– je primilo medicinsku terapiju koja, kao nus pojavu, može uzrokovati nedostatak sluha;

– imate nekoga u porodici (bližoj i daljnjoj) ko ima nedostatak sluha (nedostatak sluha može biti nasljedan).

Uobičajena ponašanja djece koja ne čuju dobro

Tužna – jer ne razumiju šta ljudi oko njih govore;

Ljuta i frustrirana – jer ne čuju i ne mogu da komuniciraju;

Stidna - pogotovo u prisustvu nepoznatih osoba, jer ih ne razumiju šta govore;

Tiha i povučena u školi – ne razumiju učitelja i ne mogu da prate instrukcije (važi i za vaspitačice u vrtiću);

Preumorna – da bi čula djeca se naprežu, i tako potroše mnogo energije. Uveče su često premoreni.

Loše ponašanje – ponekad problemi s ponašanjem mogu imati veze sa nedostatkom sluha. Frustracija koju dijete oseća, zbog nedostatka sluha, može biti pokretač lošeg ponašanja.

Loše samopouzdanje - vršnjaci mogu misliti da su ova djeca mentalno zaostala, jer su propustila neku informaciju i ne mogu da ih prate u aktivnostima. Kao rezultat toga, djeca počinju da vjeruju da nisu sposobna da urade iste stvari kao i njihovi vršnjaci, prenosi Yumama.